Sudanu prijeti glad dok preživjeli svjedoče o ubistvima i silovanjima

Civili zahvaćeni građanskim ratom u Sudanu dali su novinarima BBC-ja izjave o brutalnim silovanjima, etničkom nasilju i uličnim pogubljenjima. BBC-jevi novinari su uspjeli da dođu na prvu liniju borbi u blizini glavnog grada Kartuma.

Najviši zvaničnici UN-a izjavili su da je sukob gurnuo zemlju u "jednu od najgorih humanitarnih noćnih mora u novijoj istoriji" i da bi mogao izazvati najveću svjetsku krizu gladi.

Postoji i bojazan da bi se u Darfuru, na zapadu zemlje, moglo početi odvijati ponavljanje onoga što su SAD deklarisale kao genocid prije 20 godina.

UPOZORENJE: Ovaj članak sadrži izvještaje o fizičkom i seksualnom nasilju

Kao niotkuda, ogromna eksplozija trese cestu u Omdurmanu. Ljudi vrište i bježe na sve strane, vičući: "Vrati se, vrati se, sad će još jedna." Gusti dim pokriva sve. Nekoliko trenutaka ranije, uništena ulica bila je puna pješaka koji su skupljali pirinač, kruh i povrće iz prodavnica, koje su tek nedavno počele da se ponovo otvaraju.

Sredinom februara, sudanska vojska je ponovo zauzela grad - jedan od tri duž rijeke Nil koji čine širi glavni grad Sudana, Kartum. Civili su se sada počeli vraćati, ali granate, poput one koja je pala na sred ove glavne ulice, i dalje svakodnevno padaju.

Međunarodnim medijima teško je dobiti pristup izvještavanju o građanskom ratu koji je izbio prošlog aprila - ali BBC je uspio doći do prve linije fronta. Tim je pronašao nekada užurbano srce Omdurmana pretvoreno u slabo naseljenu pustoš.

Okrutna borba za moć između vojske zemlje i njenog bivšeg saveznika, paravojne grupe Snaga za brzu podršku (RSF), ubila je najmanje 14.000 ljudi širom zemlje - možda i mnogo više.

Dany Abi Khalil / BBC

Skoro godinu dana, vojska i RSF se bore oko Kartuma i obližnjih gradova.RSF je preuzeo kontrolu nad područjima južno od glavnog grada, kao i velikim dijelovima Darfura, koji je godinama bio u nemiru zbog nasilja između različitih afričkih i arapskih zajednica.

Žene koje su pobjegle iz Darfura u susjedni Čad ispričale su BBC-ju da su ih pripadnici milicije silovali - ponekad više puta. Muškarci u logorima su pak pričali o tome kako su izbjegli ulične egzekucije i otmice. Ograđeni linijom fronta sa vojskom u Omdurmanu, kretanje BBC tima je pažljivo kontrolisano - imali su pomoćnika sa sobom i nije im bilo dozvoljeno da snimaju vojne aktivnosti. Vojska, naime strahuje da će informacije o njenim aktivnostima procuriti.

Kada bi BBC-jev snimatelj počeo snimati posljedice eksplozije, opkolili bi ga naoružani ljudi u civilu, a jedan mu je uperio pištolj u glavu. Ispostavilo se da su to ljudi iz vojne obavještajne službe, što je samo po sebi znak koliko su jake tenzije.

Uprkos nedavnom osvajanju Omdurmana, još uvijek se može čuti razmjena vatre u okolnim područjima. Dio linije fronta sada ide duž Nila, koji odvaja Kartum na istočnoj strani od Omdurmana, koji je zapadno od rijeke.

Dany Abi Khalil / BBC

Vojska tvrdi da su snajperisti RSF-a stacionirani u stambenim blokovima preko puta položaja sudanske vojske, u teško oštećenoj zgradi parlamenta.

Omdurmanova stara pijaca, nekada puna mještana i posjetitelja, u ruševinama je, a trgovine su opljačkane. Većina vozila na putevima je vojna. Više od tri miliona ljudi pobjeglo je iz države Kartum u posljednjih 11 mjeseci, ali su neki stanovnici Omdurmana odbili da odu. Većina koje BBC-jevi novinari susreću su stariji.

Na manje od kilometar od linije fronta, Mukhtar al-Badri Mohieddin uz pomoć štapa hoda su blizini džamije s oštećenom munarom. Otvoreni prostor preko puta prekriven je improvizovanim grobovima - hrapavim zemljanim humcima obilježenim lomljenom ciglom, daskama i betonskim pločama.

"Ovdje ima 150 ljudi. Poznavao sam mnoge od njih, Mohameda, Abdulaha... Jalala", kaže on, zastavši na duži trenutak pred jednim imenom, dr. Youssef al-Habrom, poznatim profesorom arapske književnosti.

"Samo sam ja ostao", dodaje.

Sudanska vojska je kritikovana zbog svoje teške upotrebe bombardovanja iz zraka, uključujući i civilna područja gdje se kriju borci RSF-a - iako kaže da poduzima "neophodne mjere" kako bi zaštitila civile.

Ljudi ovdje smatraju da su obje strane odgovorne za razaranje u i oko glavnog grada. Ali mnogi optužuju RSF za pljačku i napade u vrijeme kada su kontrolirali to područje. "Očistili su kuće od stvari, krali automobile, televizore, tukli su starce, čak i žene", kaže stanovnik Muhammad Abdel Muttalib. „Ljudi su umirali od gladi, neke sam izvukao iz kuća da tijela ne istrunu unutra", dodaje.

Dany Abi Khalil / BBC

On kaže da je "široko poznato" da su žene silovane u svojim kućama, kao i tokom sigurnosnih provjera. Afaf Muhammad Salem, u kasnim pedesetim, živjela je sa svojom braćom u Kartumu kada je izbio rat. Ona kaže da se preselila preko rijeke u Omdurman nakon što su ih napali borci RSF-a, za koje kaže da su im opljačkali kuću i pucali njenom bratu u nogu. „Tukli su žene i starce i prijetili nedužnim djevojkama“, kaže ona.

To je prikrivena referenca na seksualno nasilje, koje je tabu tema u Sudanu. „Povreda časti čini više štete nego uzimanje novca“, dodaje ona.

'Oružje osvete'

Žrtve silovanja mogu se cijeli život suočiti sa stigmom i marginalizacijom od strane svojih porodica i zajednica. Mnogi ljudi u Omdurmanu nisu željeli razgovarati o tom pitanju.

Ali više od 1.000 km zapadno, u raširenim izbjegličkim kampovima preko granice u Čadu, broj svjedočanstava o seksualnom nasilju koji se pojavljuje stvara novi, sumorni nivo otvorenosti.

Amina (čije je ime promijenjeno kako bi zaštitili njen identitet) došla je u privremenu kliniku koju vodi dobrotvorna organizacija Ljekari bez granica, tražeći abortus. Pozdravlja se ne podižući pogled. 19-godišnjakinja, koja je pobjegla iz Darfura u Sudanu, tek je prethodnog dana saznala da je trudna. Očajnički se nada da njena porodica nikada neće saznati.

„Nisam udata i bila sam djevica“, kaže Amina pokolebljivim rečenicama.

U novembru su je policajci uhvatili, zajedno sa tetkom i rođacima, dok su bježali iz rodne Ardamate u obližnji grad Geneina,  priča ona.

“Ostali su pobjegli, ali su mene zadržali cijeli dan. Bilo ih je dvoje, a jedan me silovao mnogo puta prije nego što sam uspjela pobjeći”, kaže ona.

Sve veća dominacija RSF-a u Darfuru, podržana od strane savezničkih arapskih milicija, donijela je sa sobom porast etnički vođenih napada na crno afričko stanovništvo, posebno na etničku grupu Masalit. Aminina priča je samo jedno od mnogih svjedočanstava o napadima na civile koji su se dogodili oko 4. novembra kada su RSF i njeni saveznici zauzeli sudanski vojni garnizon u Ardamati.

To je uslijedilo nakon nasilja početkom godine - nedavni izvještaj UN-a u koji je BBC ima uvid - kaže da se vjeruje da je više od 10.000 ljudi ubijeno na tom području od aprila prošle godine.

UN su dokumentovale oko 120 žrtava seksualnog nasilja povezanog sa sukobima širom zemlje, za koje kažu da je "daleko ispod stvarnog broja".

U izvještaju se navodi da su muškarci u uniformama RSF-a i naoružani ljudi povezani sa grupom navodno odgovorni za više od 80% napada. Osim tog, bilo je i izvještaja o seksualnim napadima od strane sudanske vojske.

Neposredno ispred istog kampa, koji se nalazi u pograničnom gradu Adre, oko 30 žena i djevojaka susreće se u kolibi u podne. Ružičasti i plavi baloni vise sa kanapa iznad njihovih glava, zajedno sa rukom pisanim bilješkama. "Silovanje nije sudbina; to je praksa koja se može zaustaviti", piše. Suze teku dok žene govore o svojim iskustvima fizičkog i seksualnog nasilja.

Maryamu (nije njeno pravo ime) kaže da su je u novembru u njenoj kući u Geneini silovali naoružani muškarci koji su nosili kape u stilu turbana tipične za arapske borce u tom području.

Nakon toga je imala poteškoća s hodanjem, kaže, jecajući dok opisuje bijeg: "Ljudi su trčali, ali mi nismo mogli jer moja baka ne može trčati. I ja sam krvarila."

Zahra Khamis, socijalna radnica koja je i sama izbjeglica, vodi grupu.

I Amina i Maryamu su iz crnačkih afričkih zajednica, a Khamis kaže da su oni, etnička grupa Masalit, posebno na meti u Darfuru. Tokom rata u Darfuru prije 20 godina, arapsku miliciju zvanu Janjaweed - u kojoj RSF ima svoje korijene - mobilizirao je bivši predsjednik Omar al-Bashir kako bi ugušio pobunu nearapskih etničkih grupa.

UN navode da je 300.000 ljudi ubijeno, a silovanje se naširoko koristilo kao način da se terorišu crnačke afričke zajednice i primoraju da pobjegnu. Neki lideri Janjaweeda, kao i Bashir optuženi su od strane MKS-a za genocid i zločine protiv čovječnosti. Oni su odbacili optužbe i niko nije osuđen. Khamis vjeruje da se silovanje u ovom sukobu koristi "kao oružje osvete".

"Oni to rade ženama jer silovanje ostavlja uticaj na društvo i porodicu", dodaje.

U rijetkom uvidu u stavove koji dovode do nasilja nad ženama, jedan član RSF-a koji sebe opisuje kao "terenskog komandanta" objavio je video na društvenim mrežama u novembru.

"Ako silujemo tvoju kćerku ili tvoju devojku, to je oko za oko. Ovo je naša država i ovo je naše pravo i mi smo ga uzeli", kaže on u klipu, koji je sada obrisan.

U odgovoru na pitanja BBC-ja o silovanjima i drugim napadima, RSF tvrdi da sudanska vojna obavještajna služba "regrutuje ljude da nose odjeću RSF-a i počine zločine nad civilima kako bi se moglo reći da RSF čini zločine, seksualne napade i etničko čišćenje". "Možda su jedan ili dva incidenta počinili borci RSF-a i oni su bili pozvani na odgovornost", rekao je Omran Abdullah Hassan iz savjetodavnog ureda čelnika RSF-a za BBC.

Prošle godine. RSF je rekao da će uspostaviti proces za istragu navodnih kršenja ljudskih prava od strane svojih snaga, ali UN kažu da nisu ponuđeni detalji o tim istragama.

'Ako si Masalit, oni će te ubiti'

U drugom skloništu u istom kampu, Ahmatu se tresu ruke dok hvata telefon, gleda video, koji je potvrdio BBC, na kojem se vide petorica nenaoružanih muškaraca postrojenih na ulici u Ardamati u novembru.

"Samo ću da ih dokrajčim", viče glas na sudanskom arapskom, prije nego što su muškarci ubijeni  iz jurišne puške.

"Ovo je Amir, a ovo je Abas...", kaže Ahmat, a suza mu se kotrlja niz obraz.

Ovo je prvi put da 30-godišnjak, kome je BBC promijenio ime, vidi snimak trenutka kada je upucan. Snimio ga je, navodno, jedan od naoružanih ljudi, 5. novembra - dan nakon što je RSF zauzeo garnizon - i postavio na internet.

Ahmat kaže da su njegov rođak Amir i njegov prijatelj Abbas odmah preminuli, ali su on i još dvoje preživjeli. Veliki ožiljak na leđima označava izlaznu ranu gdje mu je metak probio rame. Kaže da je prije rata bio učitelj i da su njih petorica bili civili.

„Ležali smo kao da smo mrtvi“, kaže on. "Sjećam se da sam se molio. Mislio sam da je to kraj."

Ahmat kaže da su ga iz blizine njegove kuće oteli pripadnici RSF-a i njihovi saveznici. Video prikazuje muškarce obučene u stilu tipičnom za ove snage. Druga dvojica muškaraca dala su BBC-ju detaljno svjedočenje da su ih u istom periodu u Ardamati oteli i povrijedili naoružani ljudi za koje vjeruju da su povezani sa RSF-om.

Jedan od njih, 55-godišnji Yussouf Abdallah, rekao je da je uspio pobjeći nakon što su ga držali naoružani ljudi. Kaže da ih je vidio kako ubijaju majku i njeno novorođenče.

"Pitali su da li smo iz zajednice Masalit i, ako bi rekli da jesu, automatski ubijaju", dodao je.

Sudan je ušao u novi period nestabilnosti 2019. godine, kada su ulični protesti i vojni udar okončali skoro tri decenije Bashirove vladavine. Uspostavljena je zajednička vojno-civilna vlada, ali je ona pala u još jednom puču od strane vojske i RSF-a u oktobru 2021.

Ali dva saveznika su se posvađala oko predloženog koraka ka civilnoj vladavini – kao i kako bi RSF trebalo da se integriše u regularne oružane snage.

Prošlog aprila, kada je RSF prerasporedio svoje pripadnike širom zemlje, sudanska vojska je u tom potezu shvatila prijetnju i počelo je nasilje, pri čemu nijedna strana nije željela da se odrekne unosnih dividendi moći.

Na ivici gladi

Skoro godinu dana kasnije, humanitarne agencije upozoravaju da humanitarna situacija izmiče kontroli, a UN-ova agencija za djecu, Unicef, tvrdi da su neke zajednice na rubu gladi.

Trogodišnja Manasek jedno je od stotina hiljada djece koja već pate od teške pothranjenosti. Ona nema snage da hoda i jedva drži svoju glavu podignutu.

Njena majka Ikram je ljulja u bolnici Unicefa u Port Sudanu, gradu na Crvenom moru gdje su hiljade ljudi koji su bježali od borbi u Kartumu potražili utočište - i u koji se također preselila većina vladinih institucija i humanitarnih organizacija. Ona ne zna da li Manasek ima još neku bolest i ne može platiti medicinske pretrage kako bi to otkrila.

"Izgubili smo život, izgubili smo posao", kaže ona, objašnjavajući da je njen suprug otišao u sjeverni Sudan da traži posao na farmi i kako su cijene hrane skočile van njihovog domašaja. Saginje glavu, brišući suze, ne može više ništa ni reći.

BBC posjećuje školu u Port Sudanu. Učionice u kojima su učenici nekada učili sada su krcate očajnim porodicama. Potok kanalizacije teče duž strane dvorišta, gdje se djeca bosa igraju pored hrpa smeća. BBC-ju je rečeno da je tu pet ljudi umrlo od kolere.

Zubaida Ammar Muhammad, majka osmoro djece, kašlje dok govori da ima leukemiju i da ima bolove od aprila, kada joj je nestalo lijekova. Nije mogla dobiti više kada je izbio rat, a porodica pobjegla iz oblasti Kartum. Njen muž se dobrovoljno prijavio za borbe sa sudanskom vojskom, a ona se nije čula s njim dva mjeseca. Njena majka, baka i troje djece koja borave s njima ne mogu učiniti mnogo, osim da gledaju kako se njeno zdravlje pogoršava.

U Port Sudanu BBC susreće i grupu koptskih kršćana koji su pobjegli iz glavnog grada, kako bi izbjegli prijetnje i napade RSF-a, i zračne napade vojske. „Avijacija u Kartumu nas je uništila“, kaže jedna od njih, Sarah Elias.

Ona priča da je u zračnom napadu ubijen njen suprug, dok je u drugom napadu pogođena kuća komšije, ubivši devet ljudi, dok je vojska gađala borce RSF-a koji su se krili u stambenim naseljima i crkvama.

SAD tvrde da su obje strane počinile ratne zločine, dok se RSF i njene savezničke milicije također optužuju za zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje.

Obje strane negiraju optužbe.

Jedanaest mjeseci nakon rata, malo je znakova bilo kakve volje s bilo koje strane da se borbe okončaju. Većina onih koji su mogli da odu pobjegli su iz zemlje - a kako se sukobi, glad i bolesti nastavljaju, mnogi ljudi se pitaju šta će ostati onome, bilo kome, kada jednog dana proglasi pobjedu.

federalna.ba/BBC