Šta znamo i ne znamo o Evropskoj političkoj zajednici

Očekuje se da će se više od 40 evropskih lidera danas okupiti u Pragu na inauguracionom sastanku Evropske političke zajednice, ali ostaje nejasno za šta se ta nova organizacija zapravo zalaže i šta može da postigne, piše na svom siteu evropska TV-mreža Euronews. Prvi sastanak održava se samo pet mjeseci pošto je predsjednik Francuske Emmanuel Macron, prvi put najavio tu zajednicu kao odgovor na ruski rat u Ukrajini i na temeljno geopolitičko preispitivanje širom evropskih prestonica.

Taj novi format također ima cilj da umiri istočne kandidate za članstvo u EU, uznemirene ubrzanim prijavama Ukrajine, Moldavije i Gruzije za prijem u EU, pri čemu je francuski predsjednik naglasio da Zajednica ne treba da bude alternativa pristupanju, već da omogući dublje saradnju sa demokratskim zemljama širom kontinenta.

Za Stevena Blockmansa, direktora istraživanja u Centru za evropske političke studije (CEPS), brzina kojom je praški sastanak organizovan, sugeriše da postoje "pitanja koja prevazilaze bilateralne sporove i koja se tiču budućnosti poretka evropske bezbjednosti".

To također pokazuje "Rusiji i Bjelorusiji da se Evropa u suštini ujedinjuje u odbrani evropskog bezbjednosnog poretka", dodao je on. Većina komentara poslije Macronove najave za Dan Evrope, 9. maj, bila je prilično pozitivna u vezi sa njegovim prijedlogom.

I pandemija Covida-19 i ruski rat u Ukrajini doveli su do optužbi da je EU previše popustljiva u pogledu sopstvenih zavisnosti i uticaja stranih aktera kao što su Rusija i Kina u njenom dvorištu. Ta nova organizacija bi stoga bila "dobrodošao dodatak međunarodnim organizacijama i drugim međuvladinim konferencijama", rekao je Bloskmans.

Većina evropskih zemalja već pripada jednoj organizaciji ili je u više njih, uključujući EU, NATO, Savjet Evrope, čiji je cilj da podržava ljudska prava i vladavinu prava u zemljama članicama i Organizaciju za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) čiji mandat uključuje pitanja kao što su kontrola naoružanja, sloboda štampe i slobodni i pošteni izbori.

Ali posljednja dvije - Savjet Evrope i OEBS, su bile neefikasne u zauzdavanju Rusije. Moskva je napustila Savjet Evrope nekoliko sati prije glasanja o njenom izbacivanju, dok su OEBS, čije se odluke donose jednoglasno, "Rusija i njena saveznica Bjelorusija otele posljednjih nekoliko godina pri rješavanju pitanja prevazilaženja sporova i okončavanja sukoba", kaže Blockmans.

Evropska politička zajednica ili EPC, kako su ocrtali Macron i predsjednik Evropskog savjeta Charles Michel u nedavnim govorima, umjesto toga bi ponudila prostor za političke i strateške diskusije o budućnosti kontinenta. "Zaista ima potencijala da se izgradi novi forum za stratešku razmjenu i kreiranje politike na pankontinentalnom nivou, što geopolitička situacija zahtijeva u ovom trenutku", kaže Daniela Schwarzer, izvršna direktorka za Evropu i Evroaziju u Fondaciji Open Society.

"Znamo da Evropa nije dugo dovoljno ulagala u svoje susjedstvo", nastavila je ona. "Dakle, ako ova Evropska politička zajednica postane forum i mjesto za kreiranje politike, to zapravo pokazuje susjedima EU da je interesantno biti bliži partner EU, to će stvoriti veću stabilnost u susjedstvu EU". Ipak, od Macronovog govora 9. maja, malo je svjetla bačeno na to kakav će oblik i obim imati politička zajednica.

Jedna od rijetkih stvari koje su objavljene je lista pozvanih učesnika - 44 imena.

Nije iznenađujuće: pozvano je svih 27 zemalja članica EU, kao i treće zemlje koje su u različitim fazama pristupanja EU: Albanija, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija, Turska i Ukrajina, ili koje imaju aspiracije da se pridruže bloku: Gruzija, Kosovo, Bosna i Hercegovina.

Bliski saveznici EU: Švicarska, Norveška i Island također su na spisku, kao i bivša članica EU Velika Britanija i lideri Jermenije i Azerbejdžana. Konačno, pozvani su i predsjednici Evropskog savjeta i Evropske komisije.

Evropski savjet koji je s Češkom suorganizovao prvi sastanak, u pozivnom pismu je naveo da je cilj sastanka da obezbijedi platformu za "političku koordinaciju" tako što će lidere staviti "na jednak nivo". To je u cilju podsticanja saradnje u oblastima od zajedničkih interesa i na taj način jačanja "bezbjednosti, stabilnosti i prosperiteta Evrope u cjelini".

Lideri će početi tako što će se danas sastati na plenarnoj sjednici u ranim popodnevnim satima, prije nego što će se razdvojiti i za okruglim stolovima razgovarati o pojedinim temama uključujući mir i bezbjednost, energiju i klimu, ekonomsku situaciju, migracije i mobilnost.

Oni će imati priliku i za bilateralne sastanke prije nego što se ponovo sastanu na završnoj plenarnoj sjednici koja se održava uz večeru.

Gotovo sve ostalo je predmet nagađanja.

Evropski savet je već objavio, na primjer, da na kraju sastanka neće biti objavljena zajednička izjava u kojoj bi se naznačilo da li su lideri postigli konsenzus o temama koje su pokrenute ili o budućnosti same organizacije.

"Najbolji ishod prvog sastanka bio bi, mislim, da se postigne dogovor o nekoj vrsti minimalnog projektnog zadatka - pod kojim uslovom bi se oni ponovo sastali, jer postoji stvarna potreba da se odnosi EU sa susjedima redefinišu na novi način", rekla je Schwarzer. Rizik je da bi ovaj sastanak mogao da bude samo jednokratan uspjeh ako ne bude odgovarajuće strukture kao što je sekretarijat koji bi obavljao administrativne poslove i organizovao naredne sastanke.

Savjet EU smatra da bi lideri EPC trebalo da se sastaju dva puta godišnje. Kompromisni scenario bi bio po uzoru na G20 sa samitima koje svaka zemlja učesnica organizuje na principu rotacije, a domaćin se naizmjenično mijenja između zemlje članice EU i treće zemlje.

Tu je i pitanje budžeta i da li treba ili ne treba da postoji zajednički ćup s novcem za plaćanje različitih projekata koji se mogu preduzeti ili bi zemlje trebalo da se uključe samo u zavisnosti od svojih interesa. A to dovodi do toga kako se donose odluke: da li ih treba donositi u grupi od više od 40, ili takozvanim "koalicijama voljnih" dozvoliti da sprovode sopstvene projekte.

Mnogo će zavisiti i od vrste glasanja potrebnog za donošenje odluka: jednoglasno ili kvalifikovana većina.

Ovo je trenutno predmet velikog istraživanja u EU, gdje odluke o spoljnoj politici, uključujući sankcije, kao i o odbrani, članstvu i budžetu, zahtijevaju podršku svake pojedinačne države članice. Kritičari jednoglasnosti pri glasanju kažu da je ono usporilo blok u prilagođavanju i reagovanju na krize i nekoliko lidera je sada pozvalo na reviziju osnivačkog ugovora EU kako bi se ukinulo ovo pravilo.

"Mislim da ne bi trebalo imati ambiciju da sve organizuje u grupama od preko 40 zemalja", reklao Schwarzer. Ali nejasno je čak i koje zemlje bi trebalo da budu uključene u Zajednicu i na osnovu čega.

Od zemalja kandidata za članstvo u EU se, na primjer, očekuje da se zalažu za sličnu liniju u spoljnoj politici, posebno kada su u pitanju sankcije. Ipak, Srbija, koja pregovara o članstvu u EU od 2014. godine, do sada je odbijala da Moskvi zbog njene invazije na Ukrajinu uvede bilo kakve sankcije u punom obimu - ukazuje Euronews. Za Schwarzerovu "preduslov bi trebalo da bude posvećenost osnovnim vrijednostima sadržanim u ugovorima EU, Povelji o ljudskim pravima, principima Savjeta Evrope i učešće u politici sankcija u odnosu na Rusiju".

Blockmans je tvrdio da lista pozvanih učesnika pokazuje da su "napuštene početne Macronove reference da za stolom okupi demokratske države Evrope, inače se tu ne bi sreli lideri Azerbejdžana, potencijalno čak i Turske", te kaže da se fokus EPC pomjera sa demokratskog saveza na geopolitički savez.

"Naravno, geopolitika nije nužno definisana na liniji poštovanja osnovnih sloboda i demokratije, već više u smislu moći i sposobnosti za vršenje moći", naglasio je on - zaključuje "Euronews".

federalna.ba/Beta