Salih Brkić ostaće upamćen po ljubavi prema ljudima i novinarstvu

Jutros nas je, u svojoj 75. godini, napustio kolega, prijatelj i doajen bh. novinarstva Salih Brkić. Iako rođen u Mostaru, životni put je Brkića doveo u Tuzlu, gdje je radio u brojnim medijskim kućama. Neizbrisiv trag ostavio je radeći na Federalnoj televiziji, posvećen teškim ratnim pričama i ljudskim životima. Vijest o njegovoj smrti rastužila je ne samo novinarsku zajednicu nego i svakog čovjeka do kojeg je Salihovo pero doprlo.

„Novinar mora perom dotaknuti ranu i biti tamo gdje je najteže“, riječi su koje je Brkić često ponavljao ističući tako važnost novinarske profesije. Slušao je ljude, njihove probleme i nedaće i istinski bio u službi javnosti, za izraženim senzibilitetom.

„Uvijek je bio spreman da pomogne onom malom čovjeku koji je ugnjetavan, da li od sistema, ili od drugog čovjeka, to mu je glavni fokus bio“, kazao je snimatelj Enes Muratović.

„Salih je uvijek prvi saznao informaciju. Bio je kolega, prijatelj, zajedno smo obilježili i tužne i vesele trenutke historije ovoga kraja, ali Salih je bio, ipak, kako napisa jedan kolega, Novinar“, kazala je
novinarka Almasa Hadžić.

Brkić je izvještavao o najvažnijim, ali i najbolnijim dešavanjima u BiH. Kada se desila najveća rudarska nesreća u bivšoj Jugoslaviji, Salih je bio tu. Kada se desio masakr na tuzlanskoj Kapiji, izvještavao je Salih. Kada je počeo rat, osjetio je najveću ljudsku i novinarsku dužnost da bude tu. Za Srebrenicu je govorio da je njegova najveća rana, a svojim novinarskim djelima te arhiviranjem i prikupljanjem materijalnih dokaza dao je veliki doprinos u prenošenju i očuvanju istine o genocidu nad Bošnjacima. Pri tome, od njega nikad niko nije čuo ni jednu riječ mržnje, osvete i kletve.

„Koliko je on sebe ulagao da bi istinu dokazivao i da bi pričao, širio u svijet ono što se nama desilo u Srebrenici. Salih je bio s nama, a i mi sa Salihom. Da mu Allah podari lijepi dženet“, kazala je Fadila Efendić, predsjednica Udruženja Majke Srebrenice.

„Dugo je radio, sve ovo vrijeme, od tragedije srebreničkog genocida i uopšte, izvještavao javnost“, kazala je Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa.

Za njega radno vrijeme nije postojalo, a svoje znanje je rado prenosio i na mlađe kolege. Pamtiće ga, kažu, po dobroti, osmijehu, prijateljskim savjetima i lijepom riječju.

„Ja sam dvadesetak godina radila s njim u istoj redakciji i s pravom mogu tvrditi, osim što je bio vrstan novinar, da je bio i sjajan kolega, te također veliki humanista“, kazala je novinarka Mirela Čanović.

„Čika Salih je čovjek od koga si mogao da dobiješ samo dobru riječ, dobar savjet i ništa drugo“, kazala je Alma Rahmanović, timski asistent ITC-a Federalne TV u Tuzli.

Penzija za njega nije značila kraj profesionalnog rada. Bio je vlasnik bogate arhive, a znanje i snimke je pretvorio u brojne dokumentarne filmove među kojima se ističe film o srebreničkoj majci Hatidži, koji će, uz ostale, ostati kao svjedok historije. Bio je intelektualac, živa enciklopedija.

„On je jedan izvor, jedno blago, dijamant, za sve ljude koji se žele baviti novinarstvom, koji trebaju da uzmu i uče iz njegovih priloga, iz čitavog njegovog opusa, a naročito u toku ratnih zbivanja i tim najtežim trenucima susreta sa najvećim bolom pojedinih osoba“, kazala je Amila Omersoftić, bivša direktorica RTVBiH.

„Njegov odlazak, uz novinarsku zajednicu, posebno je gubitak za one male obične ljude o kojima je i nakon okončanja svog radnog vijeka nastavio govoriti i pisati“, kazala je Nađa Ridžić, predsjednica Društva novinara BiH.

Salihova ratna izvještavanja iz Bosne i Hercegovine obišla su svijet, a on je za svoj novinarski doprinos dobijao na desetine nagrada i priznanja, među kojima je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo. Salih Brkić je, prema riječima svih koji su ga znali, više nego iko u sebi imao života. Za sve koji ga vole i poštuju veliki Salih Brkić će uvijek bitu negdje tu, među svima nama.

federalna.ba