Posljednji ispraćaj doajena bh. novinarstva Salihu Brkiću

Ispred Komemorativnog centra u Tuzli obavljen je posljednji ispraćaj doajenu bh. novinarstva Salihu Brkiću, a dženaza-namaz, koji je predvodio tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović, klanjana je ispred džamije u Moluhama. Salih Brkić je ukopan na mezarju u Suljetovićima, a posljednjem ispraćaju i dženazi prisustvovali su mnogobrojni građani, kolege, prijatelji i članovi porodice.

Prije klanjanja dženaze-namaza o liku i djelu Saliha Brkića govorio je tuzlanski muftija dr. Vahid ef. Fazlović.

- Svjedočimo istinu o velikom djelu rahmetli Saliha Brkića, svjedočimo to onako kako je on svjedočio istinu tokom cijelog svog života. Govorio je svojim srcem i radio je svojim srcem. Svi smo to osjećali jer ga je Allah dž.š. preodredio za to. To je izviralo iz njegove ljudske prirode, naravno iz njegove vjere, njegovog humanizma. Malo su čije oči vidjele ono što su vidjele Salihove oči. A onda je sve zabilježio i to je objelodanio, to je istina, a za svakog čovjeka je najvažnija istina - kazao je muftija Fazlović.

Ističe kako je bilo nepobitno ono što je Salih govorio, što je prenosio ljudima, makar da su neki među ljudima bili protiv toga jer uvijek ima pobornika istine i ima onih koji su protiv istine. Salih se, kako je kazao tuzlanski muftija, nije obazirao na to. Bio je svjedok i borac za istinu.

- Njegova riječ se daleko čula. Vrijedno je radio i bio je priznat među svojim kolegama, za primjer i za uzor. Neprestano je bio u narodu, s ljudima, volio je ljude. Volio je svoju misiju, a onda svi ćemo to posvjedočiti, Saliha je volio naš narod i u domovini i u dijaspori kao malo koga u našem vremenu - poručio je muftija Fazlović, uputivši posebno zahvalnost što je bio neprestano u najvećim kušnjama uz narod Podrinja.

- Malo ko ima svjedočanstva koja ima Salih Brkić. On je, naš Salih, uvakufio. Uvakufio je svojoj Islamskoj zajednici video i fotoarhivu porušenih džamija i agresiji na BiH, uvakufio je fotoarhivu više od stotinu masovnih grobnica. To je neizmijerno važno. Ova dokumentacija se čuva u institucijama IZ u Sarajevu i Tuzli. Tako se služi svom narodu, tako se služi svojoj domovini, univerzalnim vrijednostima jer Salih nikada nije bio protiv dostojanstva bilo kojeg čovjeka - rekao je muftija Fazlović.

Mnogobrojne kolege biranim riječima su govorili o Brkiću. Pamte ga kao neumornog borca za pravdu i istinu, kao novinara koji je izvještavao o najvećim ljudskim tragedijama, a izvještavajući o historiji postao je i dio nje.

Almasa Hadžić, novinarka u penziji, kao i Salih Brkić, svjedočila je svakoj otvorenoj masovnoj grobnici, razgovarala s gotovo svim srebreničkim majkama: "Salih Brkić je zavirio u svaku srebreničku dušu. On je znao koja je majka izgubila sina, supruga, koliko članova svojih porodica".

Njegov odlazak je, osim članovima porodice, najteže pao kolegama novinarima iz tuzlanskog dopisništva, gdje je Čiča Salih, kako su ga zvali, u poslu, ali i prijateljstvu - ostavio neizbrisiv trag.

„Koliko je bilo porodici teško izgubiti Saliha, ja mislim da je toliko i nama, jer on je u nekim vremenima bio više na poslu nego kod kuće. Jednostavno - otišao je naš Čika Salih, dobra duša našeg centra“, kazala je montažerka Lejla Moranjkić.

„Pošto sam ja rano ostao bez oca, meni je Salih bio kao drugi otac. Počeo sam raditi s njim 1995. godine i dosta smo prošli“, sjeća se snimatelj Samir Neimarlija.

„Salih je bio šef dopisništva, no naš Čiča se nikada nije ponašao kao šef. Bio je autoritet, ali je poštovanje s naše strane zaslužio time što je bio čovjek, insan“, kazao je novinar Dino Durmić.

Tugu ne kriju ni kolege iz Sarajeva. Salih je živio novinarstvo, a svoje znanje je kroz razgovore i savjete prenosio na sve one koji su htjeli učiti. Bio je intelektualac, učitelj, prijatelj, podrška i oslonac.

„Teška mi je uopšte spoznaja da ga više nema. Pamtiću ga prije svega po jednoj velikoj dobroti, po jednoj velikoj širini, po intelektu, po tome da je uvijek pružao ruku mladim ljudima. Meni je bio jedan novinarski otac, pa možda čak i otac, malo više od toga“, istakao urednik Aleksandar Marković.

Fokus Brkićevog rada bio je čovjek, a njegove priče o ljudskim životima su pravile promjene. Izvještavao je o rudarskim nesrećama, o zločinima, genocidu, a sve kroz prizmu običnog čovjeka.

„On je, zapravo, živio sudbine ljudi o kojima je prenosio priče građanima ove zemlje. On je proživljavao sve i jednu sudbinu žrtve genocida, izbjeglice, rudara, radnika“, kazao je Željko Tica, urednik Redakcije IP-a Federalne TV.

„Njega su zvali ljudi jer su mu vjerovali. On je živio vrijeme i radio novinarstvo u kojem je njegova priča bila istina“, podsjetila je Nađa Ridžić, predsjednica Društva novinara BiH.

„To se moralo pratiti sa takvom sa dubinom, sa empatijom, zato što je on u novinarsku profesiju unosio potpunog sebe“, izjavio je predsjednik Skupštine TK-a Žarko Vujović.

Salih Brkić je rođen u Mostaru 1948. godine, a odrastao u Stocu. Životni put ga je doveo u Tuzlu gdje je radio u mnogim medijima. Osim zavidne novinarske karijere za koju je dobio mnogobrojna priznanja, Brkić je autor i brojnih dokumentarnih filmova.

Iza njega je dokumentarni film "Hatidža“ o srebreničkoj majci Hatidži Mehmedović. Radio ga je 16 godina. Zatim film "Nermin“ na kojem je radio šest godina. Radio je i film o Seadu Bekriću kome su izbijene oči u granatiranju Srebrenice 12. aprila 1993. godine kada su ubijene 74 osobe, te o Bekiru Husejnoviću, dječaku sa rukama starca. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, od kojih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo.

federalna.ba