Roman 'U mraku' 80 godina poslije: Okrugli sto o životu i djelu Ilije Jakovljevića
Osamdeset godina nakon što je prvi put predstavio mračne i napete prizore mostarskog života uoči Prvog svjetskog rata, roman „U mraku“ Ilije Jakovljevića ponovno je u središtu pozornosti. U Mostaru je u petak održan okrugli stol posvećen ovom jedinstvenom djelu mostarskog književnika, odvjetnika, publicista i humanista, koje organizatori smatraju jednim od najvažnijih literarnih svjedočanstava o Gradu na Neretvi.
Voditelj projekta obilježavanja akademik Šimun Musa naglasio je kako je roman „U mraku“ najbolje Jakovljevićevo prozno djelo.
- Roman "U mraku" je jedinstveni roman o Mostaru kojega je Jakovljević napisao u jeku svoje zrelosti. To je roman u 25 poglavlja koji govori o Mostaru uoči Prvog svjetskog rata i tijekom njega. Roman izražava psihozu destrukcije, rata i to je okvir tog romana, dok unutarnju fabulu čini ljubavni trokut, u kojemu se očituje ogromna energija ljubavi, ljubomore, intelektualnih poriva i dometa, kritičkih pogleda itd. Upravo ta unutarnja fabula raspiruje okvir romana – izjavio je akademik Musa.
Roman je jedinstven u usporedbi s drugima jer on govori o urbanoj jezgri, o intelektualcima, ali i radnicima, Mostara.
- To je opsežan roman koji je napisan u punini piščeva životnoga iskustva i stvaralačke zrelosti, a objavljen je 1945. godine, odmah poslije rata. Njime je u cjelini zahvaćen društveno-politički život Mostara i njegove bliže okolice; reljefno i živo predstavljeno je jedno psihotično doba nadolazećega rata koji će ubrzo svojim usudom udariti na bosanskohercegovačke strane, pri čemu se i Mostar našao u mraku. Istina, rat uprizoren u Jakovljevićevu romanu više odjekuje nakaznim dobom i grotesknim slikama stvarnosti, nego što se izravno, u krvi pokazuje u ratnim sukobima – kazao je Musa.
O životu i djelu Ilije Jakovljevića te Mostaru onoga vremena govorio je akademik Mladen Bevanda, predsjednik hrvatske akademije za znanost i umjetnost (HAZU) BiH, dodavši kako je ova institucija ima obavezu čuvanja sjećanja na velikane hrvatskog naroda.
- Mostar i Hercegovina bili su središte i rasadnik hrvatske kulture u 19. stoljeću te početku 20. stoljeća. Sarajevo, kao glavni grad i središte Zemaljske vlade, bilo je pod kontrolom Beča te se „gušila“ svaka ideja o hrvatstvu. U Mostaru su tih godina osnovane brojne kulturno-obrazovne institucije, koje su onda imale utjecaja i na Jakovljevića, a on je svoju mladost proveo u jednoj multikonfesionalnoj i multikulturalnoj sredini i nije imao nikakvih predrasuda. Bio je radišan i marljiv, doktor građanskog i kaznenog prava, a također je imao i snažne poticaje: dobar obiteljski odgoj, dobar vjerski odgoj te je uvelike sam radio na sebi – poručio je Bevanda.
Na predavanju je Bevanda istaknuo kako je Jakovljević prošao kroz vremena brojnih režima, ali da je uvijek bio "neslomljive prirode, kršćanskog svjetonazora i mrzitelj nepravde".
- Prošao je vrijeme kraja Osmanskog carstva, vrijeme Austro-Ugarske, hegemonističke Kraljevine Jugoslavije, vrijeme NDH te vrijeme komunističke Jugoslavije. U svim tim režimima je živio, bio vrhunski intelektualac, a u svakom od njih je bio zatvaran. Predvodio je plejadu hrvatskih književnika, koji ga nažalost nisu spominjali jer nisu smjeli. Bio je prešućen, ali danas o njemu možemo govoriti. On je imao svoje ja, nisu ga mogli slomiti niti je pristao biti ičija „igračka“ – zaključio je akademik Bevanda.
Ilija Jakovljević rođen je u Mostaru 21. listopada 1898. Osnovnu školu i gimnaziju pohađa u Mostaru, a po završetku sedmog i osmog razreda gimnazije u Sarajevu i studija prava u Zagrebu, gdje je 31. svibnja 1929. godine i doktorirao - vodio je samostalni odvjetnički ured.
Između dva rata bavio se novinarstvom te pisao književne kritike. Objavljivao je pjesme i pripovijetke, a od 1940. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika, te uređuje časopis „Suvremenik“.
Kao novinar, kritičar i feljtonist surađuje u listovima i časopisima Luč, Dom i svijet, Narodna politika, Narodna sloboda, Narodna straža, Evolucija, Revija mladih, Hrvatska obrana, Hrvatska prosvjeta, Omladina, Seljačka mladica te je od rujna 1936. godine bio glavni urednik Hrvatskog dnevnika, do 10. travnja 1941. kad su sve novine zabranjene.
Kad je Ante Pavelić došao na vlast predložio je Jakovljeviću da se pridruži ustaškoj vladi - što je ovaj odbio i time je kasnije dospio u logor u Staroj Gradiški.
Jakovljević je 13. listopada 1941. godine upućen u logor zajedno s grupom hrvatskih intelektualaca i uglednika, a iz logora je izašao 23. prosinca 1942. godine. Zbog prijetnje ponovnog uhićenja od ustaške vlasti 21. rujna 1944. godine odlazi u partizane. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno otvara odvjetničku pisarnicu u Zagrebu, kratko surađuje u Vjesniku i objavljuje knjigu "Lirika nevremena" - o bolnom logoraškom iskustvu. Ipak, taj čovjek koji je za sebe govorio da ga nikad nije "privlačila aureola mučeništva", ostao je principijelan pa ga nova vlast zbog kršćanskog svjetonazora ubrzo opet šalje u zatvor - gdje je 1948. navodno počinio samoubojstvo.
Fena/federalna.ba