Ramazan u Jerusalemu uz ograničen pristup El-Aksi i stroge izraelske kontrole

Međunarodni dan Kudsa, koji je nakon revolucije 1979. godine predložio bivši iranski vrhovni vođa ajatolah Homeini, obilježava se svake godine posljednjeg petka u ramazanu. Ovaj dan prilika je za okupljanje u brojnim zemljama, ne samo muslimanskim, u znak podrške džamiji El-Aksa i pitanju Jerusalema uopće. Ove godine obilježavanje dolazi u sjeni novog rata na Bliskom istoku, izraelskih napada na Gazu i ubrzane aneksije okupirane Zapadne obale.

Iz Gaze za Federalnu televiziju izvještava specijalni dopisnik Muhamed Asad.

Izraelske okupacione snage provode represivne mjere i velika ograničenja u pristupu džamiji El-Aksa i gradu Jerusalemu općenito. Tokom ramazana ograničen je broj vjernika sa Zapadne obale kojima je dopušteno doći na molitvu u El-Aksu na deset hiljada. Samo oni mogu stići do džamije, uz određene starosne granice: muškarci stariji od 55 godina, žene starije od 50 godina i djeca mlađa od 12 godina.

Postavljene su kontrolne tačke, potrebne su posebne dozvole za ulazak, a provode se i ponižavajuće kontrole,uz brojne druge mjere u gradu Jerusalemu i veliko prisustvo policije. Palestinci su danas pozvali ljude da se upute prema džamiji El-Aksa posljednjeg petka ramazana, u znak solidarnosti s Jerusalemom i El-Aksom te protiv procesa judaizacije koji provode desničarske i ekstremističke grupe.

„Međunarodni dan Kudsa za nas je veoma važna i draga uspomena koju je pokrenuo imam Homeini osamdesetih godina, posljednjeg petka ramazana, kako bi podsjetio arapski i islamski svijet na sveti Jerusalem koji je pod okupacijom još od 1967. godine“, izjavio je Avni Speta, stanovnik Gaze.

Palestinci su pozvani da klanjaju što bliže džamiji El-Aksa-na njenim kapijama, ulicama i putevima koji vode prema njoj jer izraelske vlasti tokom ramazana nameću ograničenja i već četrnaesti dan drže džamiju zatvorenom, sprječavaju održavanje sehura i iftara u njenoj blizini te vrše pritisak na vjernike. Ograničavanje noćnih molitvi i teravih-namaza smatra se provokacijom za muslimane i dio je šireg plana judaizacije grada i njegove kontrole.

„Još prije ovog rata postojao je plan za vremensku i prostornu podjelu džamije El-Aksa. Taj plan pokušava, koliko god je moguće, nametnuti podjelu kako bi se stvorilo mjesto za jevrejsku molitvu i trajno prisustvo unutar kompleksa El-Akse, čime bi se simbolično povezala jevrejska država s ovim vjerskim mjestom“, dodao je Speta.

U gradu Gazi također se organizuju brojne aktivnosti, uključujući zajedničke iftare na sjeveru Pojasa Gaze i oslikavanje murala kako bi se ljudi podsjetili da, iako pate zbog rata i njegovih posljedica, pitanje Jerusalema i džamije El-Aksa ostaje duboko ukorijenjeno u svijesti Palestinaca.

federalna.ba