Račune svodeći – Ilija Ladin

**

Dobro je čitati ... poeziju pjesnika koji razgovara s Bogom i sa pticama i koji se bavio prvim i posljednjim pitanjima ljudskosti: zašto i čemu zlo, zašto ljudi ubijaju jedni druge.

**

Svoju prvu zbirku poezije „Prije tebe ničega“, profesor francuskog i latinskog jezika, Ilija Kozić objavio je u 40 godini života, 1968.godine. Rođen je u mjestu Stratinska kod Banjaluke; gimnaziju je pohađao u Travniku, Zagrebu i rodnoj Banjaluci; završio je Višu pedagošku školu, a potom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i studij romanistike. Druga knjiga poezije „Od neba naovamo“ Ilije Ladina objavljena je pet godina kasnije. Potom, uslijedile su knjige „Pjesme o kolibi“, „Pjesme o pticama“, „Pjesme“, „Izabrane pjesme“, „Patnja je počela“, „Takav sam vam večeras“. U ratu Ladin je objavio knjige „Gospodin Mo“, „Od kuge, glada i rata“, i „Muzama se ispričavam“. Knjiga poezije naslova „Početak“ objavljena je 1998.godine, a knjigu „Račun svodeći“ objavila je Naklada ZORO Zagreb – Sarajevo, Biblioteka Esentia, 1999.godine. Urednik ove knjige bio je književnik Željko Ivanković i ovo je posljednja za života pjesnikova objavljena knjiga. Ilija Ladin napustio nas je 23. oktobra 2001.godine. Za Iliju Ladina pjesma nikad nije samo „izraz“ i samo „pjesma“. Nego je to i prikaz i interpretacija stvarnosti, baš kao roman, drama, priča.

**

Iz recenzije - Aristotel je rekao da je početak filozofije u čuđenju. To bi važilo i za cjelokupno pjesništvo Ilije Ladina. Ono, naime izvire iz jednog čuđenja, čuđenja nad svijetom, nad samim postojanjem. To čuđenje je gotovo osnovni impuls u većini njegovih pjesama. Ilija se, kao jedno veliko dijete, neprestano čudi svijetu i pita se zašto? Kako? Otkud? Za Ladinovu poeziju karakteristično je i načelo iznenađenja. On je nastojao da svog čitaoca uvijek nečim iznenadi. Pa, čak da napravi i neke paradokse i apsurdne situacije u pjesmi. Evo kako on u dva stiha pravi paradoks – „Tako dugo dok budem na nogama / ja ići ću na krilima“. Ilija je takaođe pjesnik koji se mnogo poigravao riječima i svojim stihovima i u tom smislu on je primjer jednog pravog poete ludensa. – književnik Stevan Tontić

**

Iz recenzije - Knjiga koja je pred nama, „Račun svodeći“ – to je ona pjesma kojom je Ladin svako malo svodio račune što sam sa sobom, što s Bogom, što s vlastitom poezijom ili s ukupnošću svijeta u kojem je živio i kojem se čudio jednako onoliko koliko se taj svijet čudio njegovoj pojavi. Kad sam odlučio, uz izdavače, koncipirati ovu knjigu mislio sam da je možda da je dobro uraditi jedan veći izbor s obzirom na manju poznatost Ilije Ladina u hrvatskoj poeziji. Tako da je sačinjen jedan izbor od stotinjak pjesama koji je, po mom uvjerenju posve novi pristup čitanju poezije Ilije Ladina. Mada je jedan broj njegovih knjiga danas nepostojeći i nedostupan javnosti dakle i potpuno nepoznat, ja sam odlučio Ladina predstaviti u četiri tematska kruga. Prvi je krug, uvjetno rečeno kozmogonija Ilije Ladina – kozmogonija nastala iz judeo-kršćanske i antičke književnosti, prije svega utemeljena na biblijskim i homerskim motivima. Drugi krug je Ilijino situiranje u realnom, stvarnom životu iz kojeg onda raste svijet kojega Ilija vidi, kojem se divi, kojem se čudi. A, to je svijet biljaka, svijet životinja, svijet ptica, svijet ljubavi. Treći krug ili ciklus čine pjesme u kojima on sam sebe identificira, identificira svoje pređe – oca, majku i vlastito biće i biće pjesnika koje duboko u sebi on istinski nosi i osjeća kao dramu vlastitog življenja. I, najposlije, četvrti krug/ciklus je onaj koji je i stvarno i uvjetno vezan za rat – koji je kako reče Heraklit „otac svih stvari“. Dakle, nakon te prvotne kozmogonije, rat sve ponovo vraća u neki prethodni kaos iz kojeg je nastao svijet. Međutim, kako se dogodilo da čovjek takve pjesničke raskoši bude tako malo prisutan prije svega u matičnoj književnosti, a onda da bude cijenjen i u književnosti u BiH? Vjerojatno je to zato razlog što je Ilija Ladin jedna posebna ličnost koja je na jedan poseban način i živjela. Ja bih čak rekao da je bio jedan od posljednjih ako ne i posljednji boem na ovim prostorima. Dakle, čovjek koji je brižno pazio na svaku svoju napisanu pjesmu, njegovao je i nakon nekoliko objavljivanja popravljao je, dorađivao, uvijek bdio nad njima. Ali, zaista nije ništa učinio za vlastitu promociju za razliku od nekih drugih pjesnika koji su više činili na promociji nego na samom pisanju – napisao je Željko Ivanković o knjizi poezije Ilije Ladina „Račun svodeći“

**

Ko Krle kad puši marihuanu

Stvarno Bože
Koliko puta
Propade ti
Svijet?

I ti opet stvaraš
Iznova?
Mučiš se?

Ko Krle kad puši marihuanu
Šta? Kaže jednom? Potegni još jednom
Ništa ti ona ne kaže
Prvi put

Ko Krle
Kad puši
Marihuanu

Vas dvojicu
Ja
Ne razumijem 

S veslom na ramenu Odisej ide pješice

I drumskom razbojniku
Htio sam pokazati
Što umijem
Ali ovaj uze sve što mu treba, kaže:
Nije veslo batina!
Veslo je veslo
I zna se čemu služi!
A jednoj sam htio –
Dohvatiti mjesec
Toliko sam se zaboravio!
No ona odmahnu i reče:
To je veslo! Ne možemo ni otploviti
tamo A meni se plovi
Meni se plovi mornaru!
Gdje ti je lađa?
Onda sam htio
Darovati ljude
Sa sedam blagodeti Vremena
Ali ne htjedoše, vele:
Varalica! Nije to nikakav čarobni štapić u njega!
Obično veslo!
Daleko od mora! Ni pišljiva boba ne vrijedi! 

Na grobu majčinu

Došao sam ti na grob majko
Praznih ruku Što god uzeh da ponesem
Bi malen dar
A i što da ponesem?

Ti si i tako: zemlja
A gore je nebo
Cijelo nad tobom
Nikad ti ja toliko donio ne bih! 

Dijete gleda kroz prozor

Smrt ima posla po gradu danas nemoj
Nemoj dijete i ti
Imati

Smrt gleda kroz prozor na te danas nemoj
Nemoj dijete
I ti
Gledati

Ono smrt u grimizu i svili plovi
Nije oblak
Nije nebo
Plavo 

Proljeće na groblju

Ovdje leži jedan Tatar
Koji pade po jednom Ugru
Koji pade po jednom Slavu
Koji pade po jednom Franku
Koji pade po jednom Gotu
Istočnom
Koji pade
Svi
Svi Padoše
Samo osta
Jedan gušter
Jedan jaglac
Jedan vjetrić
Mek
Proljetni!

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Izvor / foto – Selma Dizdar