BiH nema jedinstveni broj za nesreće pa brza reakcija često izostaje
Solidarnost bh. građana u momentima nesreće nije sporna. Ali predstavnike bh. vlasti ni pitanja od životne važnosti građana ne ujedinjuju. Uvjerili smo se u to i tokom ljetne sezone kada je Hercegovina gorjela, a pomoći nadležnih nije bilo - zbog politike. Upravo zbog toga Bosna i Hercegovina godinama ne rješava ni pitanje uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne slučajeve 112. Umjesto jednog, u našoj zemlji je izlazak na mjesto nesreće proces koordinacije nekoliko poziva. Naravno, opet zbog politike.
112 je jedinstveni evropski broj koji je u proteklih 15 godina koristilo više od 30 miliona građana. BiH još nema jedinstveni broj za nesreće, kao i obično, zapelo je u parlamentarnoj proceduri.
“Uputili smo zakon u parlamentarnu proceduru na razmatranje i usvjanje. Taj zakon je dobio negativno mišljenje institucija Republike Srpske i pretpostavljam da, rukovodeći se tim mišljenjem, zastupnici koji dolaze iz tog entiteta nisu podržali taj prijedlog zakona”, navodi Vlatko Drmić, pomoćnik ministra u ministarstvu komunikacija i prometa BiH.
A taj zakon bi značio ispunjavanje još jednog pretpristupnog uvjeta koji EU traži od BiH. Zatražila ga je još 2014. godine, kada je Ministarstvo sigurnosti počelo da radi na projektima uspostave ovog broja. Institucionalni pokušaji nisu dobili podršku u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, a opstruirali su ga oni koji smatraju da se tu radi o prijenosu nadležnosti s entiteta na državu.
“Meni kao čovjeku koji radi u ovom sistemu neshvatljivo je da su neke političke odluke i stavove iznad života i sigurnosti građana. Ovdje nema nikakvog prenosa nadležnosti, radi se o obavezi koju je Bosna i Hercegovina preuzela da ispuni i uvede taj broj na teritoriji čitave BiH”, ističe Idriz Brković, šef Odsjeka za strateško planiranje u Ministarstvu sigurnosti BiH.
Neshvatljivo je to i zamjeniku ministra u MUP-u Republike Hrvatske Damiru Trutu, koji s Ministarstvom sigurnosti BiH radi na projektima iz oblasti Mehanizama civilne zaštite. Navodi nam primjer rada u 12 županija i 20 operativnih centara RH gdje znaju da svaka minuta može značiti spašavanje nečijeg života:
“Na poziv 112 građanin može dobiti sve ono što mu je potrebno, dakle, sve one žurne službe koje su mu potrebne, a isto tako inspekcije ili bilo koje druge organizacije koje su potrebne da izađu na lice mjesta i da mu daju adekvatnu skrb.”
Direktive zakona koji nije dobio podršku podrazumijevaju dostupnost poziva svih hitnih službi na teritoriji EU bez obzira na operatera.
“On bi bio besplatan za sve krajnje korisnike kao i za automatske e-pozive iz automobila”, objašnjava Drmić.
Dok EU želi osigurati građanima bezbjednost i adekvatnu pomoć u slučaju nesreća, Bosna i Hercegovina zbog političkih igara bez granica mogla bi ostati i bez dva i po miliona eura.
“Ta sredstva su operativna i na raspolaganju i ako se ne utroše do iduće godine Evropska komisija će ta sredstva povući u druge fondove”, ističe Brković.
Gubitak osiguranih sredstava, najavljene podrške UNDP-a i godine rada na ovom projektu mogu propasti i to znači još jedan neuspjeh BiH na putu integracija. Zbog koga? Pa čini se zbog onih čiji stranački interesi su važniji od života bh. građana i, naravno, napretka zemlje iz čijeg budžeta besramo primaju plaću.
federalna.ba