Postoje li dobri poslodavci? Kako izgleda pravedna firma u praksi

Radnik danas ne procjenjuje samo visinu plate. Važni su mu sigurnost zaposlenja, radno vrijeme, mogućnost napredovanja, odnos nadređenih, poštivanje zakonskih prava, mogućnost usklađivanja privatnog i poslovnog života te osjećaj da se njegov rad cijeni.

Zbog toga se kvalitet jednog poslodavca ne može mjeriti samo iznosom koji se nalazi na platnoj listi.

Pravednost počinje od osnovnih uslova rada

Osnovu korektnog odnosa između poslodavca i zaposlenika čine jasno definisana prava i obaveze.

Radnik treba znati šta se od njega očekuje, koliko traje njegovo radno vrijeme, kolika je njegova plata i pod kojim uslovima može ostvariti dodatna primanja ili napredovati.

Problem nastaje kada postoji razlika između onoga što je dogovoreno prilikom zapošljavanja i onoga što se od radnika očekuje nakon što počne raditi.

Takva praksa može uključivati neplaćeni prekovremeni rad, stalnu dostupnost izvan radnog vremena, dodatne obaveze koje nisu jasno definisane ili promjene uslova rada bez adekvatnog dogovora sa zaposlenikom.

Plata jeste važna, ali nije jedina mjera

Visina primanja predstavlja jedan od najvažnijih elemenata kvaliteta zaposlenja. Međutim, dvije osobe s istom platom ne moraju imati isti kvalitet radnog života. Na njega utiču dužina radnog vremena, mogućnost korištenja odmora, sigurnost zaposlenja, troškovi dolaska na posao, pritisak na radnom mjestu, mogućnost napredovanja i odnos prema zaposleniku.

Posebno je značajna predvidivost. Radnik koji zna koliko će zaraditi, kada radi i koje su njegove obaveze može planirati svoj život. Nasuprot tome, stalna neizvjesnost, promjenjivi rasporedi i očekivanje da zaposlenik bude dostupan u svakom trenutku stvaraju dodatni pritisak, čak i kada je plata formalno redovna. Zato se kvalitet radnog mjesta mora posmatrati šire od same zarade.

Poštivanje radnog vremena pokazuje odnos prema zaposleniku

Jedan od čestih problema u radnim odnosima jeste granica između radnog i privatnog vremena.

U pojedinim djelatnostima prekovremeni rad je dio poslovanja i može biti opravdan potrebama procesa rada. Međutim, problem nastaje kada prekovremeni angažman postane uobičajen način organizacije posla.

Radnik koji svakodnevno ostaje duže, odgovara na poruke nakon radnog vremena ili obavlja zadatke tokom slobodnih dana praktično ima duži radni dan nego što je formalno definisano.

Dugoročno, takva praksa može utjecati na zdravlje, porodični život i motivaciju zaposlenika.

Odgovoran poslodavac zato ne bi trebao uspjeh poslovanja zasnivati na tome da njegovi zaposlenici stalno daju više vremena nego što je predviđeno.

Sigurnost na radu nije dodatna pogodnost

Kvalitetno radno mjesto podrazumijeva i zaštitu zdravlja i sigurnost zaposlenika.

To je posebno važno u proizvodnji, građevinarstvu, saobraćaju, ugostiteljstvu i drugim djelatnostima u kojima postoje fizički rizici, ali sigurnost na radu nije samo pitanje zanimanja.

Svaki zaposlenik ima pravo na radno okruženje u kojem su rizici prepoznati, procijenjeni i smanjeni na najmanju moguću mjeru.

Zaštitna oprema, obuka zaposlenika, odgovarajuća organizacija rada i poštivanje sigurnosnih procedura nisu trošak koji se može posmatrati kao nepotreban.

Posljedice neodgovornog odnosa prema sigurnosti mogu biti mnogo veće od povrede pojedinca do ozbiljnih posljedica za cijelu organizaciju.

Pravednost se vidi u mogućnostima napredovanja

Radno mjesto nije samo prostor u kojem se obavlja određeni posao. Za mnoge zaposlenike ono predstavlja i mogućnost profesionalnog razvoja. Ako se napredovanje zasniva na jasnim kriterijima, iskustvu, znanju i rezultatima rada, zaposlenici imaju razlog da ulažu u vlastite vještine. Problem nastaje kada su odluke o napredovanju netransparentne ili kada se prilike kontinuirano daju istim ljudima bez jasnih kriterija.

Takvo okruženje može dovesti do osjećaja nepravde i smanjiti motivaciju zaposlenika.

Posebno je važno da jednake mogućnosti postoje bez obzira na spol, dob, porodični status, trudnoću ili druge lične okolnosti. Diskriminacija u oblasti rada i zapošljavanja zabranjena je zakonom, a princip jednakog postupanja predstavlja jedan od osnovnih elemenata dostojanstvenog rada.

Odnos prema roditeljstvu pokazuje stvarnu kulturu firme

Jedan od najvažnijih testova odnosa poslodavca prema zaposlenicima jeste način na koji se tretiraju porodične obaveze.

Zaposlenik može biti kvalitetan radnik i istovremeno roditelj, osoba koja brine o članu porodice ili neko ko ima obaveze izvan posla.

Problem nastaje kada se porodični život počne posmatrati kao prepreka profesionalnom razvoju.

Posebno su osjetljive situacije povezane s trudnoćom i povratkom s porodiljskog odsustva. Radnica ne bi trebala izgubiti mogućnost napredovanja, odgovornosti ili profesionalnog razvoja zato što je postala majka.

Dugoročno, poslodavci koji uspijevaju zadržati zaposlenike moraju pronaći način da poslovne potrebe usklade s činjenicom da njihovi radnici imaju život izvan radnog mjesta.

Dobra komunikacija nije stvar formalnosti

Odnos između menadžmenta i zaposlenika u velikoj mjeri određuje atmosferu na radnom mjestu. Firma može imati pravilnike i procedure, ali svakodnevna komunikacija pokazuje koliko se oni zaista primjenjuju.

Kritika rada ne bi trebala biti praćena vrijeđanjem ili ponižavanjem. Neslaganje ne bi trebalo biti razlog za odmazdu. Prijavljivanje problema ne bi smjelo automatski značiti da je zaposlenik „problematičan“.

Zdrav odnos podrazumijeva mogućnost da radnik ukaže na problem, postavi pitanje ili ponudi drugačije rješenje.

To ne znači da zaposleni uvijek moraju biti u pravu niti da poslodavac mora prihvatiti svaki prijedlog. Znači da se razgovor vodi profesionalno i da se odluke donose na osnovu jasnih kriterija.

Povjerenje je važnije od formalnih benefita

Savremene kompanije sve više govore o benefitima, fleksibilnosti, timskom radu i zadovoljstvu zaposlenika. Takve pogodnosti mogu biti korisne, ali ne mogu nadomjestiti osnovne probleme.

Povjerenje se gradi mnogo jednostavnijim stvarima, ispunjenim obećanjima, jasnim pravilima, dosljednim odlukama i spremnošću da se odgovornost primijeni na sve. Upravo zbog toga se kultura jedne firme najbolje vidi u situacijama kada nastane problem.

Odgovornost mora biti obostrana

Pravedan radni odnos ne znači da je sva odgovornost na poslodavcu. Zaposlenik također ima obavezu da kvalitetno obavlja posao, poštuje dogovorene procedure, odgovorno koristi radno vrijeme i preuzima odgovornost za vlastite zadatke.

Poslodavac, s druge strane, ima obavezu da osigura uslove u kojima se takav rad može ostvariti. Odnos u kojem obje strane znaju šta mogu očekivati jedna od druge predstavlja osnovu stabilnog poslovanja. Zato se pravednost ne treba posmatrati kao odnos u kojem jedna strana daje, a druga samo prima. Radi se o jasnom i profesionalnom odnosu u kojem se poštuju prava, ali i obaveze.

Pravedna firma nije savršena firma

Ne postoji radno mjesto bez problema. Pravednost se ne ogleda u tome da poslodavac uvijek može ispuniti sva očekivanja zaposlenika. Ona se ogleda u načinu na koji se odluke donose i provode. Pravedna firma ima jasne uslove rada, poštuje zakon, isplaćuje dogovorenu naknadu, vodi računa o sigurnosti, omogućava profesionalni razvoj i prema zaposlenicima se odnosi s poštovanjem.

Istovremeno, od zaposlenika očekuje odgovornost, profesionalnost i kvalitetan rad. Takav odnos ne stvara idealno radno mjesto, ali stvara predvidivo, profesionalno i dostojanstveno radno okruženje.

Na tržištu rada koje se suočava s odlaskom stanovništva i nedostatkom radne snage, pitanje odnosa prema zaposlenicima postaje sve važnije. Jer radnik koji je pošteno plaćen, poštovan i siguran na svom radnom mjestu ima više razloga da ostane. A poslodavac koji uspije izgraditi takvo okruženje ne dobija samo zaposlenika, dobija iskustvo, znanje, povjerenje i čovjeka koji svoju budućnost može vidjeti unutar organizacije u kojoj radi.