videoprilog Nađe Ridžić (Federacija danas)

Poskupljenje mesa nije posljedica rata, nego pogrešne politike

Povećanje cijena mesa nije posljedica rata u Ukrajini, nego višedecenijske pogrešne politike u poljoprivredi, isplate poticaja fiktivnim proizvođačima, te činjenice da su otkupljivači godinama ucjenjivali uzgajivače tovne junadi, tvrde srednjobosanski farmeri. Sve to je rezultiralo gašenjem sela i farmi, pa je danas u ovom kantonu u tovu tek nekoliko stotina grla. To znači da domaćeg mesa imamo tek u tragovima, a njegova bi cijena narednih mjeseci mogla drastično rasti.

Na cijenu mesa nije utjecalo ekonomsko pravilo odnosa ponude i potražnje, tvrde farmeri, nego činjenica da zbog obustave izvoza iz nekoliko evropskih zemalja - mesa jednostavno nema. Zvanični podaci kažu da je uvoz prošle godine bio sedam puta veći od izvoza mesa. Domaća proizvodnja gotovo da ne postoji jer su politikom poticaja farmeri prepušteni sami sebi i dobroj volji otkupljivača, kaže Selvedin Kasumović iz Han Bile kod Travnika, koji u svojim štalama ima 117 grla muznih krava i junadi: „Bili svi prinuđeni da nam otkupljivači diriguju cijenu naše robe, da bismo mi mogli ispoštovati procedure koje nam je nametnulo ministarstvo da bi se ostvarilo pravo na poticaj“

„Oni ili ti uzmu pola poticaj, od bika traže 250 ili 200 maraka, ili ti smanje cijenu otkupa, tako da su ljudi jednostavno prestali da proizvode“, kaže Amir Bulut, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa u SBK-u.

Zbog toga je trenutno u 12 srednjobosanskih općina u tovu, prema podacima nadležnog kantonalnog ministarstva, tek nešto više od šest stotina junadi, a predsjednik Udruženja vjeruje da je ta brojka mnogo manja. Stoga ne čudi da, i pored desetina miliona maraka godišnje izdvojenog budžetskog novca za poljoprivredu, samo oni koji imaju vlastiti uzgoj privilegirani su i sigurni da jedu domaće i kvalitetno.

„To su pokazatelji od prošle godine - za devet mjeseci je oko 53 miliona tona mesa uvezeno. Mi nemamo trenutno proizvodnje svoje i ovo što oni tvrde da je tako - to nije istina“, tvrdi Bulut.

Kasumović dodaje da njegova porodica jede domaće: „A ostalo - sad ima kengura, ima konja... Ima svega - u mesu se ne može prepoznati koja je životinja zaklana“

Svjesni su toga i potrošači, koji su tek ponekad u prilici pronaći domaće meso, ali zbog malih plaća i penzija ne mogu razmišljati o kvalitetu.

Nažalost, višedecenijski propusti ugasili su sela i raselili stanovništvo, pa je stočarstvo postalo gotovo nemoguća misija. Rijetki su farmeri koji kažu da rješenje postoji. Treba zaštititi domaću proizvodnju zagarantovanom cijenom otkupa, poručuje Kasumović: „Da država ne daje poticaje poljoprivrednim proizvođačima, nego otkupljivaču koji će direktno kroz cijenu žive stoke i žive vage dati to proizvođačima“.

To ne ovisi od njih, ali kažu - ukoliko se poljoprivredna politika ne promijeni na način da domaća proizvodnja bude značajnija od interesa uvoznih lobija, proizvodnja mesa će biti potpuno ugašena. Onda ćemo svi biti na gubitku.

federalna.ba

meso