Poljoprivredom se u Bugojnu bave tek rijetki
Da se poljoprivredna proizvodnja drastično smanjuje potvrđuje i državna Agencija za statistiku koja u julu ove godine bilježi 18,2% manje proizvedenog mlijeka nego prošle. Bez obzira na desetine miliona izdvojenih iz budžeta svih nivoa vlasti, a iz federalnog ove godine planirano je 87 i još 15 zbog ekstremne suše, sve je više zatvorenih štala i neobrađenih poljoprivrednih površina. Poljoprivredom se bave rijetki koji zbog porodične tradicije ne žele odustati. Naša ekipa posjetila je neke od dvadesetak takvih u Bugojnu.
“Prije 15 godina imali smo jako puno krupne stoke, a danas su to u dobroj mjeri kućni ljubimci, psi, mačke. Duplo više danas imam intervencija kada su u pitanju psi i mačke nego kad je u pitanju stoka krupnog zuba”, ističe veterinar Sanel Alagić.
Nije ovo tek suhoparni statistički podatak, nego analiza urađena na osnovu svakodnevnog pružanja veterinarskih usluga u posljednjih petnaest godina. A ona kaže i da je domaćinsko držanje krava u naseljima duž magistralnog puta od Donjeg do Gornjeg Vakufa/Uskoplja ukinuto.
Za razliku od njih, u naselju Glavice Safeta Kero odlučila se na proširenje uzgoja mliječnih krava: “Ko ima volju to će držati. Od mog muža su i roditelji držali, pa i moj muž dok je bio i ja držali smo uvijek. Sad kako je pošla mljekara hodati tako da smo uvijek povećavali i eto sad imaju već četiri junice se oteliti i 20 muznih.”
Među dvadesetak većih poljoprivrednih proizvođača je i Amir Mlaćo, kojem je poljoprivredna proizvodnja porodično naslijeđe od kojeg ne odustaje, a savremena farma s desetak muznih krava smještena je skoro pa u centru Bugojna.
“Drugu farmu imam dva kilometra udaljenu od kuće na koju svaki dan idem. Dva kilometra prolazim kroz grad da bi došao na farmu. Mene je sramota da obustavim ovu poljoprivrednu proizvodnju kad je moja majka radila, školovala troje djece od ovog posla”, navodi Mlaćo.
A uzgoj krava budućnost je i za šestočlanu porodicu 14-godišnjeg Faika, koji zamjenjuje majku u obavezama na farmi. Priča nam kako posao u štali tokom dana radi u dva navrata, u podne i navečer.
Nažalost, rijetki su mladi poput Faika, jer u poljoprivrednoj proizvodnji ostaju oni koji su uveliko premašili polovicu života. Istina nije ovo lak posao, ali on se radi iz ljubavi i od njega se ipak može lijepo živjeti.
“Ovdje se može malo rahatnije živjeti. Nemaš tereta, pritiska, nemaš šefa, neraspoloženu direktoricu itd. Ustani, uradi, popij kafu, doručkuj i ideš dalje”, dodaje Alagić.
A uz to, hrana je ono bez čega se ne može. Ne može se uvijek ni uvesti, potvrđuje prošla pandemijska godina kada se poljoprivredom bavio i onaj ko ni sanjao nije, ali se brzo zaboravi, poručuju oni kojima je poljoprivreda život.
“Svi smo radili, svi smo prozveli prošle godine krompir 20 feninga. Ove godine u Bugojnu je marka, deveti mjesec krompir marka. Ko zna kakva će biti u januaru, februaru i da li će ga biti”, kaže Mlaćo.
Još samo kada bi oni koji novac za poticaj dijele umjesto da čekaju papire koji svašta trpe, više bili na terenu među proizvođačima. Onda bi desetine miliona namijenjenih poticaju dale istinski rezultat u poljoprivrednoj proizvodnji.
federalna.ba