Politički igrokaz načelnika i gradonačelnika - uzeti ili ostaviti mandat?
Načelnici i gradonačelnici u izbornoj utrci za mandate u kantonalnim skupštinama, federalni ili državni parlament. Praksa koja se ponavlja iz ciklusa u ciklus, sve po izbornom zakonu. Nakon što su dobili potvrdu kako kotiraju kod građana i izborili glasove za sebe, ali i za stranku - mnogi sada kalkulišu.
Ipak, pojedini prihvataju mandate i odustaju od mjesta u kantonalnim skupštinama. Za primamljivije pozicije za višim nivoima vlasti odluke na čekanju. Moral i vlastita obećanja građanima domaćih političara sada su ponovo na ispitu.
U Bihaću će se uskoro ponovo birati novi gradonačelnik. Aktuelni Šuhret Fazlić, koji je u predizbornoj kampanji izrazio želju da bude kantonalni premijer, sada je odlučio - preuzima mandat u Skupštini Unsko-sanskog kantona, za koji mu je bilo dovoljno 5.266 glasova građana.
“Ukoliko želim da pomognem gradu, ta se pomoć mora realizirati na drugim nivoima, a to je, prije svega, kanton i Federacija, a to sam i u kampanji isticao - u kantonu se rješavaju stvari”, rekao je Fazlić.
No njegov primjer zasad je jedini na listi načelnika i gradonačelnika koji su na Općim izborima osvojili mandat u kantonalnim skupštinama. Sasvim je jasno - osvojene mandate mnogi ne žele. Među prvima mjesta zastupnika u skupštini ZDK-a odrekao se zenički gradonačelnik Fuad Kasumović, koji je nosio listu svoje stranke.
“Najiskrenije vam govorim, ni jednog momenta nisam razmišljao da preuzmem kanton niti sam to ikad izjavio”, tvrdi Kasumović.
O mandatima u skupštinama za sada mnogi šute. Međutim, izvjesno je da ni gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić neće u Skupštinu Kantona Sarajevo, baš kao ni Semir Efendić, čijim imenom se u javnosti licitira za poziciju kantonalnog ili federalnog premijera, pa bi načelnička fotelja mogla biti upražnjena ako bi, kako je rekao gostujući u programu Federalne televizije, “postojala stabilna parlamentarna većina”, te dodao da bi u tom poslu “mogao napraviti mnogo iskoraka”.
Lista primjera kandidata s titulama načelnika i gradonačelnika koji su osvojili mandate u federalnom ili državnom parlamentu je također duga. U odnosu na skupštine kantona, to su primamljivije pozicije, pa je realno očekivati da će pojedini s lokalnog preći na entitetski ili državni nivo vlasti. No, u iščekivanju zvaničnih odluka o prihvatanju tih mandata postavlja se pitanje jesu li prvi ljudi općina i gradova koji osvoje mandat, a potom odustanu, samo trkači u izbornoj trci i trguje li se tako mandatima za više stranačke ciljeve?
“Ako ste dobili visok preferencijalni broj glasova - imenom i prezimenom, trebate obnašati funkciju. Kakav može biti unutrašnji interes stranke da čovjek sa 30. pozicije dođe na drugu poziciju? Mislim da je to koruptivno, a da je to obmana - to je potpuno istinito”, ističe sociolog i analitičar Sead Pašić.
Sociolog i analitičar Esad Bajtal smatra da je odustajanje od dobijenih mandata “nemoralno, utilitarno, pragmatski i izvan očekivanja građana i vlastitih obećanja datih građanima”.
Pravna prepreka za ovu praksu ne postoji. Izborni zakon omogućava da se na općim izborima kandidiraju oni koji su dobili povjerenje građana na prethodnim lokalnim izborima. Surova realnost je da u toj poziciji mnogi ne prezaju da javne resurse koriste u svrhu lične promocije da bi dobili novo povjerenje ili, pak, testirali kako kotiraju u datom trenutku kod građana.
Ko će opravdati dobijeno povjerenje, a ko se kocka, znat će se uskoro, jer kandidati s osvojenim mandatima više neće imati komoditet da s tim odlukama odugovlače. Prema novim izbornim pravilima, nakon primanja odluke o osvajanju mandata, u svega nekoliko dana kandidati će se morati izjasniti lično u Centralnoj izbornoj komisiji, a ne kao što je ranije bio slučaj dok se čekalo prvo na formiranje koalicija i konstituiranje vlasti, pa tek onda donosile odluke.
federalna.ba