Polaroid Kauboj – Refik Hodžić
**
Majci Esmi,
što me vječno čeka na verandi
da joj dođem sa daleka puta
**
Dobro je čitati ... čitati knjige – zbirke i riznice sjećanja na djetinjstva razigrana, nevina i čista; sjećanja Drugog koja tako nježno, ljekovito i tačno obasjavaju i naša vlastita
**
Refik Hodžić novinar, pisac i aktivista iz Prijedora. Na početku svoje novinarske karijere, 1996.godine, izvještavao je za štampu, radio i televiziju, fokusirajući se uglavnom na naslijeđe ratnih zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji. Bio je i glavni urednik „Slobodnog radija Prijedor“ i jedan je od osnivača nezavisnog magazina „Novo ogledalo“. Refik Hodžić bio je izvještač i za Radioteleviziju Bosne i Herecgovine, a pisao za nezavisni magazin „BH Dani“. U periodu od 2000-e do 2010.godine Refik Hodžić radio je u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Bio je član tima koji je osnovao Odjel za ratne zločine BiH pri Sudu Bosne i Hercegovine i šef Odjeljenja za javno informisanje i odnose sa javnošću. Zbirka priča “Polaroid kauboj” prva je knjiga proze Refika Hodžića, a knjigu je objavio Portal slobode Nomad, 2023.godine.
**
„Hodžićev roman je nesvakidašnja knjiga satkana od slika iz djetinjstva proživljenog na prijedorskoj periferiji tokom kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, zlatnog doba potkozarske komune koja će kasnije postati planetarno poznata po stravičnim zločinima počinjenim u ime Karadžićevih ideja krvi i tla. Na prvo čitanje, priče iz romana „Polaroid kauboj“ napisane su u formi pripovjetke, kratke priče, i funkcionišu zasebno, svaka kao poseban prozor ogromnog vitraža na delftskoj Staroj crkvi. Hodžićev jezik je krajiški, svojstven pripovjedačima tog kraja.
Ovo je priča – majstorski ispričana u ćopićevskom, krajiškom maniru onda kad priča o djetinjstvu, a karverovski iskašljana kad priča o lutanjima po surovom neželjenom zapadnom svijetu – priča izopćenika, nesretnika, usamljenika, ranjene migrantske duše i stoga bolesnog tijela, o gorkoj, nagloj, surovoj zrelosti mladog čovjeka koji u jednom trenu spoznaje, u mrklom mraku novozelandske duge noći, shvata da je čovjek bez doma i bez domovine i da mora ostaviti i zaboraviti sve što je do tada bio - kaže pjesnikinja Ferida Duraković, recenzentica i lektorica knjige.
Paralelu između Hodžićeve proze i književnog stila Branka Ćopića povukao je i Tomislav Marković, urednik knjige: Hodžićeva proza nastaje na sredokraći ‘Ranih jada’ Danila Kiša i Ćopićevih priča o detinjstvu. Kao i Ćopić, i Hodžić je rođeni pripovedač, njegova pripovest teče kao Puharska, mitska reka njegovog detinjstva, njegove rečenice lagano vijugaju i meandriraju, uvlačeći čitaoca u jedan drugačiji svet. Sa Ćopićem ga spaja i specifičan, dobrodušni humor, nežan i pun ljubavi prema svetu i ljudima. Taj humor je svojevrsno naličje melanholije kojom je obeležen Hodžićev roman, što neminovno proizlazi iz same prirode sećanja koje ima moć da prizove odsutna bića iz mutnog bezdana prošlosti.
Ipak, ono što Hodžićev roman čini nesvakidašnjom cjelinom su razgovori glavnog junaka i njegove majke Esme čiji se segmenti prepliću sa dječakovim odrastanjem, odlaskom iz Prijedora i povratkom kući, sve do Esmine smrti. Ovi razgovori su svojevrsna svjetlucava stakalca u kojima se ogleda odnos dječaka i majke, žene sa bosanske margine u potpunosti posvećene jednoj misiji: da zaštiti svoje dragocjeno djetešce od zle kobi i istovremeno se izbori za sopstveno dostojanstvo u okrutnom patrijarhatu otpornom na progres i prosvjetljenje ere radničkog samoupravljanja.“ – napisano je o knjizi “Polaroid kauboj“ na stranici Portala Slobode NOMAD.
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Izvor / foto – Selma Dizdar