Plenum: YU Dokumenta su pozicionirala Sarajevo kao važan kulturni centar

U vremenu kada se pitanje kulture i umjetnosti sve češće svodi na puko preživljavanje, a savremena umjetnička praksa bori za vidljivost u društvu koje brzo zaboravlja, Međunarodno bijenale vizuelnih umjetnosti SubDokumenta Sarajevo '25. otvara prostor za jedno važno prisjećanje - ali i novi početak.

Ovaj događaj predstavlja presjek razvoja regionalne i međunarodne likovne scene, kao i različitih umjetničkih praksi. Izložena su djela 120 umjetnika u dvije galerije Charlama i Collegium Artisticum. Sam događaj ocijenjen je najvažnijim kulturnim događajem posljednjih godina, a Sarajevo je ponovo pozicionirano kao središte koje oblikuje savremenu vizuelnu scenu.

Gosti Plenuma ovim povodom bili su Jusuf Hadžifejzović – umjetnički direktor Bijenala i pokretač YU dokumenta, Jasmin Duraković – direktor Bijenala, i historičarka umjetnosti Adna Muslija.

Zajedno su raspravljali o značaju dokumentacije u umjetnosti, kontinuitetu savremene umjetničke scene u regiji, te ulozi revalorizacije historijskih projekata u savremenom društvenom kontekstu.

Muslija: YU Dokumenta pozicionirala su Sarajevo kao važan kulturni centar na prostoru bivše Jugoslavije, ali i Evrope

Muslija je na početku istakla da su YU Dokumenta pozicionirala Sarajevo kao važan kulturni centar na prostoru bivše Jugoslavije, ali i Evrope. Njima je prethodila institucionalizacija umjetnosti, odnosno formiranje temelja umjetnosti i kulture na području Republike Bosne i Hercegovine, pojasnila je Muslija.

“Međutim, YU Dokumenta su rezultat jedne mlade umjetničke i kulturne energije koja se tada pojavila na području Sarajeva i koja je u tom poletu entuzijazma i umjetničke inspiracije napravila vrlo važne temelje onoga što će kasnije biti scena savremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini”, istakla je Muslija.

Ako pogledamo neke važne kulturne događaje poslije rata, u periodu 2005. do 2012, naprimjer, kad je intenzivno radio Sarajevski centar za savremenu umjetnost, nedostaje nam dokumentacije, artefakata i promišljanja o tome šta se radilo u nekom trenutku, navela je Muslija.

„Ono što konstantno griješimo je da nam nedostaje refleksije. Kada se nešto napravi, to se napravi i to je to. Bez refleksije, koja ne mora imati vremensku distancu, zapravo teško uspostavljamo vrijednosni sistem. To je jedna od stvari koju možemo naučiti i za koju su ključne institucije koje imaju jedan od tih zadataka - da arhiviraju i vode računa o dokumentaciji", poručila je ona.

Manjak, nadostatak ili nepostojanje finansiranja nije uvijek izgovor da se stvari ne rade. Uvijek postoji neki alternativni sistem, dodala je.

“Ako govorimo o nezavisnoj kulturi, onda se postavlja pitanje da li je ta kultura nezavisna ako vas finansira ministarstvo ili bilo koji drugi fond. Zato što svaki finansijer sa sobom podrazumijeva i neki politički i kulturni okvir. Snalazimo se na razne načine i upravo zato što smo svjesni da ako su neki naši uzori mogli to da rade - onda možemo i mi. Vremena se mijenjaju. Možda ti alternativni putevi budu drugačiji, ali uvijek postoji neki od njih. Uvijek se snađemo", zaključila je Muslija.

Duraković: Ako Sarajevo hoće da bude kulturna metropola, ono mora imati bijenale poput ovog

Direktor bijenala Jasmin Duraković pojasnio je nastao njegov dokumentarni film “Posljednja YU dokumenta” o najvećoj izložbi suvremene likovne umjetnosti u bivšoj Jugoslaviji pod nazivom „YU dokumenta“, održanoj u sarajevskoj Skenderiji. Film je, inače, prikazan u programu Federalne televizije.

„Događaj je nastao u zlatnim osemdesetim, kad Sarajevo nakon Olimpijade ima jedan svoj pobjednički duh. Kad dokazujemo kako možemo napraviti sve. Meni je fascinantno da je na samom otvaranju tog Bijenala 1989. bilo 7.000 ljudi. Tada to više nije bio samo likovni, nego  društveni događaj. To pokazuje da kultura može biti društveni događaj”, istakao je Duraković.

Pojasnio je i da su naziv Bijenala - SubDokumenta uzeli prema izložbi 2009. godine u Skenderiji, u njenim napuštenim prostorima, o čemu je pisao i New York Times.

„To je, praktično, bilo malo bijenale. Svi projekti koje su oni radili rađeni su, praktično, bez budžeta. To je jako važno da se kaže. Samo strast tih ljudi prema tome održavala je scenu. Sad se pojavljuju nove galerije, novi način organiziranja. Jedna od ideja koju smo na SubDokumentima ove godine plasirali je da osim radova umjetnika koji je i umjetnički direktor i glavnik kustos izložbe Jusuf Hadžifejzović, okupimo i predstavimo i galerije. Tako da će tu biti i galerija Manifesto, Vagon iz Banje Luke, Charlie iz Rijeke, Galerija B2 iz Beograda itd.”, naveo je Duraković.

Prema njegovim riječima polje kontemporijata najcjenjeniji je oblik umjetnosti.

„To je ono polje gdje umjetnici probijaju granice, osvajaju nove prostore itd. U nekim evropskim okvirima grad koji nema muzeja savremne umjetnosti, koji nema bijenala poput ovoga, on ne može imati status kulturne metropole. Ako Sarajevo hoće da bude kulturna metropola, ono mora imati ovu vrstu umjetnosti, svoj muzej savremne umjetnosti, bijenala poput ovoga. I to je ono što se unutar kritičarskih krugova u svijetu jako gleda. To je borba naroda i kultura za svoju prezentaciju“, pojasnio je Duraković.

Hadžifejzović: Umjetnost je čudna rabota

„Mladi umjetnici žele da se potvrde starim umjetnicima, a stari umjetnici žele da izlažu s mladim umjetnicima da dokažu da su još vitalni“, rekao je Hadžifejzović, te dodao kako je to neka vrsta 'perpetum mobilea'.

“To se vidi i na ovim dokumentima i na skoro svim izložbama kada sudjeluje više generacija”, naveo je on.

Pojasnio je i kako je nastao naslov YU Dokumenta.

“Pročitao sam u novinama da je Arnold Bode napravio kaselska dokumenta. I on je bio umjetnik. I kada je to napravio, Nijemci su dali novac - 17 miliona maraka. Ja sam napravio ironijski otklon i uzeo sam dokumenta ne bi li se i mi primakli nekoj sići.”

Hadžifejzović kaže i kako je umjetnost “čudna rabota”.

“Meni izgleda da se ona nikad ne mijenja. Prava umjetnost je uvijek ista, a savremena umjetnost - ja je mjerim po tautologiji i po onome što vidim. Ne podnosim predstavljačku umjetnost iz razloga što može da se tumači na hiljadu načina. A ove slike i radovi koji nastaju - to što vidiš je to i ništa više. Ako vidiš komad boje to predstavlja samo sebe, a ne nešto drugo“, rekao je Hadžifejzović.

federalna.ba