Kanlić: Skoro 2.000 funkcionera povezano s NVO-ima finansiranim iz budžeta

Zakon na zakon. Iz nužde. Može li novi Prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa u Federaciji BiH konačno uvesti red u nekontroliranu oblast privatnih interesa javnih zvaničnika? Da li je široka, višestranačka podrška ovom rješenju iskrena ili samo deklarativna? Zašto usvajanje ovako važnog zakona inicira nevladin sektor? Gosti emisije Plenum bili su: Edo Kanlić, Amir Purić, Slaven Raguž i Haris Šabanović.

Kanlić: U Federaciji BiH vlada potpuna anarhija kada je riječ o sukobu interesa

Prema podacima iz Registra javnih funkcija Transparency Internationala BiH, čak 265 funkcionera u Federaciji BiH istovremeno obnaša dodatne funkcije u javnim ustanovama i preduzećima. Menadžer za zagovaranje i javne politike TIBiH Edo Kanlić pojašnjava da sama brojka ne znači automatsko kršenje zakona, ali ukazuje na duboko problematičan sistem.

„Moramo se ograditi i reći da mi nismo tijelo koje odlučuje o sukobu interesa, ali prema našem razumijevanju važećih propisa mi smo uspjeli detektovati 265 osoba koje, po trenutnom zakonu, obnašaju nespojive funkcije“, navodi Kanlić.

Ipak, dodaje da su drugi oblici sukoba interesa znatno ozbiljniji i sistemski rašireni. „Ono što je možda još spornije jeste da, kada gledamo javne funkcionere koji imaju vlasništvo u privatnim kompanijama, oko 20 posto tih kompanija ima ugovore i tendere sa institucijama koje se finansiraju iz budžeta“, upozorava Kanlić.

Prema njegovim riječima, zakon – i stari i novi – jasno prepoznaje i vezu javnih funkcionera s privatnim sektorom i nevladinim organizacijama kao potencijalni izvor sukoba interesa. „U proteklih pet godina uspjeli smo identifikovati skoro 2.000 javnih funkcionera koji su istovremeno rukovodeći u nevladinim organizacijama koje se finansiraju iz budžeta“, ističe on.

Kanlić naglašava da su problematične gotovo sve ključne oblasti javnog odlučivanja. „Kada govorimo o koncesijama, naročito prirodnim resursima, raspodjeli javne imovine, obnovljivim izvorima energije, velikim infrastrukturnim projektima ili zapošljavanju – praktično u svim tim oblastima možete pronaći primjere sukoba interesa“, kaže.

Dodaje da novi zakon ne može sam riješiti sve probleme, niti može zamijeniti rad pravosuđa. „Ovo nije izolirani zakon koji će riješiti sve. On ne abolira pravosuđe, koje bi moralo raditi svoj dio posla kada govorimo o krivičnoj odgovornosti“, naglašava Kanlić.

Prema njegovoj ocjeni, u Federaciji BiH trenutno vlada potpuna pravna praznina kada je riječ o sukobu interesa. „Ono što sada imamo u Federaciji jeste potpuna anarhija kada govorimo o sukobu interesa. A ni na državnom nivou situacija nije mnogo bolja“, upozorava.

Kao poseban problem ističe način na koji državna komisija primjenjuje zakon. „Prilikom utvrđivanja sukoba interesa za funkcionere na nižim nivoima koriste se definicije iz entitetskih zakona, i to vrlo arbitrarno“, kaže.

Prema njegovim riječima, sukob interesa je u bh. društvu postao normalizovan. „Pogotovo na lokalnom nivou, svako zna barem jednu osobu koja obnaša javnu funkciju i istovremeno je u sukobu interesa. Najčešće se radi o nespojivim funkcijama“, kaže.

Podsjeća da su u ranijim mandatima zabilježeni i ekstremni primjeri. „Imali smo situacije da je neko istovremeno bio dio izvršne i zakonodavne vlasti, pa čak i primjer da je osoba bila ministrica na jednom nivou, a zastupnica na drugom“, navodi.

Raguž: Zakon o sukobu interesa je veliki korak naprijed, ali bez jače primjene ostaje mrtvo slovo na papiru

Zastupnik HRS-a u Zastupničkom domu PFBiH, Slaven Raguž, ističe da njegove primjedbe na zakon nisu kritike, već sugestije s ciljem poboljšanja njegove primjene. „Moji komentari nisu klasične kritike, nego sugestije u cilju bolje provedivosti ovog zakona. Smatram da je važno da zakon ne ostane samo na papiru, nego da bude primjenjiv u praksi“, rekao je Raguž.

Prema njegovim riječima, zakon u trenutnom obliku ne može biti usvojen po skraćenoj proceduri. „Ovaj zakon u formatu u kojem je predložen sigurno neće proći po skraćenoj proceduri, jer u potpunosti mijenja sistem borbe protiv sukoba interesa i zahtijeva niz operativnih i institucionalnih prilagodbi“, naglasio je.

On upozorava da zakon mora biti usklađen sa državnim propisima kako ne bi došlo do pravne konfuzije. „Jedan od najvećih izazova je usklađivanje sa državnim nivoom i pitanje odnosa ovog zakona prema državnom zakonu o sukobu interesa“, istakao je.

Raguž smatra da bi predložena komisija mogla postati politički zavisna. „Komisija za sukob interesa, kako je sada zamišljena, bila bi u potpunosti ovisna o parlamentarnoj većini, što dovodi u pitanje njenu nezavisnost“, upozorio je.

Ističe da će predložiti niz amandmana kako bi se zakon učinio funkcionalnijim. „Sigurno ću imati više amandmana na ovaj zakon, jer je potrebno dodatno razraditi tehničke, kadrovske i informatičke kapacitete za njegovu provedbu“, rekao je.

Uprkos kritikama, Raguž naglašava da je zakon važan iskorak. „Potpisao sam ovaj prijedlog jer predstavlja ogroman korak naprijed. Usklađen je s evropskom legislativom i definiše mnoge pojmove koji do sada nisu bili jasno regulisani“, naveo je.

Posebno naglašava potrebu jasnog definisanja političkog sukoba interesa. „Politički sukob interesa najčešće nije formalne, nego neformalne prirode. Imamo institucije koje su direktno vezane za političke stranke i to se mora jasno regulisati“, rekao je.

Raguž navodi konkretne primjere političkog uticaja u javnim institucijama. „Svjedočio sam situacijama gdje rukovodioci javnih preduzeća učestvuju na stranačkim sastancima i kontrolišu zaposlene tokom izbora. To je eklatantan primjer sukoba interesa“, izjavio je.

On smatra da su korupcija i sukob interesa postali sistemski problem. „Kod nas sukob interesa i korupcija nisu izuzetak, nego pravilo. To je postao način funkcionisanja sistema“, upozorio je.

Raguž poručuje da zakon ne smije biti samo politički alibi. „Ne trebaju nam alibi-zakoni i alibi-inicijative. Potrebni su nam zakoni koji će se stvarno primjenjivati“, naglasio je.

Kritikuje ideju da Centralna izborna komisija ima ključnu ulogu u borbi protiv političke korupcije. „Oslanjati se na Centralnu izbornu komisiju u borbi protiv političke korupcije je kao dati vuku da čuva ovce. To tijelo nije nezavisno jer ga imenuju političke stranke“, rekao je.

Raguž se poziva na evropsku praksu u definisanju sukoba interesa. „U Evropskoj uniji politički sukob interesa definiše se kroz interesnu sferu. Dovoljno je dokazati zloupotrebu javnih resursa da bi neko odgovarao“, naveo je.

Na kraju, ističe da su nepravilnosti u izbornom procesu već dokazivane, ali bez posljedica. „Dokazali smo brojne nepravilnosti u izbornom procesu, prijavili više od 200 slučajeva, pa čak i glasanje preminulih osoba, ali institucije nisu reagovale“, zaključio je.

Šabanović: Strogi zakon o sukobu interesa je potreban, jer javni funkcioneri godinama rade bez kontrole

Zastupnik SDA u Zastupničkom domu PFBiH, Haris Šabanović, ističe da je zakon u proceduri još od 2022. godine i da, iako ima nedostataka, predstavlja važan iskorak. „Ovaj zakon je još 2022. godine došao u proceduru i sigurno da ima određenih stvari koje bismo mogli dodatno popraviti. Riječ je o poprilično strogom zakonu, ali ja sam u suštini zadovoljan, jer mislim da je ovo oblast koju je potrebno dodatno normirati“, rekao je Šabanović.

Naglašava da je sukob interesa u BiH postao uobičajena praksa, naročito među nosiocima funkcija. „Kao što je kolega Raguž rekao, kod nas je to u određenim periodima postao modus vivendi. Ljudi kada dođu na pozicije, često se ponašaju nedolično i koriste funkcije za ličnu korist. Ta takozvana tampon-zona nakon 2013. godine mnogima je veoma odgovarala“, naglasio je.

Prema njegovim riječima, zakon jasno definiše ograničenja i obaveze javnih funkcionera. „Ovaj zakon vrlo jasno definiše nespojivost funkcija, ograničenja poslovnih ugovora, političkog angažmana, učešće srodnika, zabranu primanja poklona, obavezu podnošenja finansijskih izvještaja i predviđa sankcije. To su sve stvari koje do sada nismo imali“, pojasnio je.

Smatra da zakon treba usvojiti što prije, a eventualne greške kasnije ispravljati. „Ja bih bio najsretniji da ovaj zakon počnemo provoditi, pa da za pola godine ili godinu dana vidimo gdje su greške i onda ga popravljamo. Bolje je krenuti od nečega, nego ostati bez ikakvog rješenja“, rekao je Šabanović.

Ističe da, iako je zakon strog, on lično nema problem s njegovom primjenom. „Ovaj zakon nekim ljudima sigurno smeta, ali meni lično ne. Čak sam sretan što je ovako strog. Možda je malo prestrog za naše uslove, ali smatram da je potreban“, naveo je.

Upozorava da je oblast sukoba interesa godinama bila potpuno nekontrolisana. „Od 2013. godine mi nemamo riješeno ovo pitanje. Cijela oblast je praktično bila nekontrolisana. Javni zvaničnici su radili šta žele, kako žele, bez ikakvih posljedica“, rekao je.

Objašnjava da su pojedinačni interesi glavni razlog zašto zakon ranije nije usvajan. „Velikom broju pojedinaca ovo stanje odgovara. Kada kažete ‘pojedinci’, to ne zvuči mnogo, ali kada se oni spoje, onda nastaje ozbiljan problem. Takvi interesi su godinama blokirali donošenje zakona“, istakao je.

Šabanović izražava zabrinutost zbog izostanka podrške velikih stranaka. „Mene posebno brine što niko iz SDP-a i HDZ-a nije potpisao ovaj prijedlog. To u startu izaziva sumnju i može predstavljati problem u daljoj proceduri“, upozorio je.

Smatra da politička zavisnost između stranaka koči reformske procese. „Imate situaciju da pojedini zastupnici smatraju da moraju slušati određene političke partnere da bi ostali na vlasti. To je očigledan problem koji može ugroziti usvajanje zakona“, rekao je.

Naglašava da strože kazne treba posmatrati kao pozitivan pomak. „Ne treba da nas plaši što je zakon strog i što predviđa oštrije sankcije. To treba da nas raduje, jer svako ko želi dobro ovoj državi treba podržati uvođenje reda“, poručio je.

Posebno ističe da zakon mora obuhvatiti sve nivoe vlasti. „Ovaj zakon ne smije važiti samo na federalnom nivou. Mora obuhvatiti i kantonalni i općinski nivo, da ne bi bilo izbjegavanja odgovornosti kroz različite funkcije“, naglasio je.

Na kraju poručuje da je jedinstveni sistem kontrole jedino dugoročno rješenje. „Sve je to jedan veliki sistem spojenih posuda. Samo jednim okvirnim i ozbiljnim zakonom možemo stati ukraj zloupotrebama i sukobu interesa“, zaključio je Šabanović.

Purić: Ovaj zakon je u velikoj mjeri zasluga Transparencyja, Vlada je mogla uraditi više

Zastupnik Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Amir Purić kaže da ne može govoriti u ime cijele Trojke, ali ističe da je zakon o sukobu interesa bio jedan od prioriteta njegove stranke od samog početka mandata.

„Ne znam kakav je stav stranaka Trojke u cjelini, ali znam kakav je stav Naše stranke. Ovo je bio jedan od prioritetnih zakona koje smo unijeli u koaliciju, uz zahtjev da se do kraja mandata usvoji“, kaže Purić.

Dodaje da, uprkos tom opredjeljenju, na nivou Vlade FBiH nije bilo ozbiljnijih pomaka. „Nažalost, na nivou Vlade se nije dešavalo ništa ili ništa značajno kada je u pitanju izrada ovog zakona“, navodi on.

Purić ističe da ključnu ulogu u pokretanju inicijative ima Transparency International BiH. „Ovo je u velikoj mjeri zasluga Transparency Internationala koji koordinira cijelu priču. Konkretna inicijativa da se nešto pokrene sredinom prošle godine došla je od kolege Damira Nikšića“, kaže.

Kako pojašnjava, nakon početnih razgovora organiziran je sastanak s predstavnicima klubova u Zastupničkom domu. „Tada je izražena spremnost da se ide u ovu priču. Bilo je dileme da li raditi novi tekst usklađen s državnim zakonom ili ići s već postojećim nacrtom koji je već prošao dio procedure i mogao dobiti širu podršku“, navodi Purić.

Na kraju je, dodaje, odlučeno da se u parlamentarnu proceduru uputi postojeći tekst. „Važno je da je zakon konačno upućen. Imao sam strahove i sugestije, ali je ključno da nije ostavljen za posljednji kvartal izborne godine“, ističe.

Purić priznaje da je izgubljeno mnogo vremena, ali naglašava da je trenutni korak ipak pomak. „Ako ga parlament prihvati u skraćenoj proceduri, odmah imamo prijedlog zakona. Ako se vrati u formu nacrta, opet smo korak ispred onoga gdje smo bili ranije“, kaže.

Govoreći o odgovornosti Vlade, Purić navodi da je obrazloženje vlasti s vremenom gubilo smisao. „Prvo se čekalo usvajanje državnog zakona, zatim se govorilo o interesnoj grupi i konsultacijama. U julu smo dobili odgovor da grupa postoji, ali da ne postoji nikakav tekst. Tada je bilo jasno da od toga neće biti ništa“, zaključuje.

federalna.ba