Imamović: Stanje u oblasti bezbjednosti saobraćaja odražava stanje cijelog društva

Dok pljušte ostavke, a hiljade građana traže brzu istragu i sankcioniranje odgovornih, struku pitamo: koji su mogući uzroci tramvajske nesreće i koliko je siguran javni gradski prijevoz? Ko je u lancu odgovornih najodgovorniji? Staro i dotrajalo vozilo, loša infrastruktura ili ljudski nemar? Je li se nesreća mogla predvidjeti i prevenirati? Ko je zakazao? Je li tragedija ogolila višedecenijske propuste sistema? Gosti emisije Plenum bili su Igor Marković, Adis Imamović i Verica Bosanac.

Imamović: Cijena propusta u saobraćaju su ljudski životi

Govoreći o samom procesu vještačenja, stalni sudski vještak za drumski saobraćaj Adis Imamović pojašnjava da je riječ o zakonom propisanom dokaznom sredstvu u različitim vrstama postupaka.

„Kada govorimo o samom procesu vještačenja, to je prema Zakonu o krivičnom postupku jedno od dokaznih sredstava, bilo da se radi o krivičnom, prekršajnom, parničnom ili nekom trećem postupku. To je sredstvo koje pomaže sudu da razjasni okolnosti nastanka konkretnog događaja, u ovom slučaju saobraćajne nezgode“, kazao je Imamović.

Imamović ističe da je ključno pitanje da li sadašnji mehaničari imaju potrebno znanje, naročito kada je riječ o električnim sistemima. „Mehaničke kvarove možemo otklanjati, ali kada su u pitanju elektrosklopovi, s obzirom da se radi o električnom vozilu, u kojoj mjeri su ti ljudi osposobljeni da prepoznaju kvar i procijene koliko je on opasan – to je suština“, kazao je.

Govoreći o samom događaju, Imamović naglašava razliku između uzroka nezgode i mogućnosti izbjegavanja posljedica. „Mi često govorimo o kočnicama. Kočnice su segment pitanja da li je vozač mogao izbjeći posljedice. Uzrok je nešto drugo. Uzrok nastanka saobraćajne nezgode nije to da li je vozač kočio ili nije kočio“, rekao je.

Prema njegovim riječima, u trenutku ulaska u krivinu vozač je, usljed centrifugalne sile, bio izbačen iz sjedišta. „On već nije bio u svom sjedištu, centrifugalna sila ga je izbacila i nije bio u mogućnosti da dohvati ni jednu kočnicu. Već je bio van mogućnosti da upravlja tramvajem“, kazao je Imamović.

Dodaje da je vrijeme reakcije kod tramvaja znatno duže nego kod drumskih vozila. „Imamo vrijeme reagovanja sistema i vrijeme reagovanja vozača. Kada saberemo ta dva vremena, ostaje jako malo prostora da vozač bilo šta učini. Pri tome, to je za njega bila iznenadna opasnost koju nije mogao očekivati“, pojasnio je.

Kako bi približio situaciju, napravio je poređenje s drumskim saobraćajem. „Ne možete voziti i stalno razmišljati da će vam puknuti guma. Ako vam guma pukne na udarnoj rupi, uzrok nije to što niste zakočili, nego udarna rupa koja je utjecala na pneumatiku“, rekao je.

Imamović je ukazao i na, kako je istakao, hronični nedostatak sistemskog pristupa bezbjednosti saobraćaja. „Ponovit ću po ne znam koji put – kod nas nema sistema bezbjednosti saobraćaja. Cijena svakog propusta je maksimalno velika: ljudski životi, teške povrede i velike materijalne štete“, upozorio je.

Smatra da se problemima pristupa „od slučaja do slučaja“. „Sve dok se na ovakav način bavimo bezbjednošću saobraćaja, bojim se da nemamo svijetlu budućnost“, rekao je.

Posebno je istakao da se temom bezbjednosti saobraćaja često najviše bave mediji. „U ovakvim situacijama najviše se mediji i novinari interesuju za bezbjednost saobraćaja, što je poražavajuće. U državi imamo dovoljan broj stručnih ljudi koji znaju ponuditi rješenja“, rekao je.

Govoreći o razlozima zašto se ti stručnjaci ne uključuju više, dodao je: „Imate razne komisije u kojima su materijalna primanja, pa se postavljaju podobni sa upitnom stručnošću. Stanje u oblasti bezbjednosti saobraćaja odražava stanje u cijelom društvu. Ako je takvo stanje u društvu, ne možete očekivati da ova oblast bude iznad toga. Moramo se studiozno i sistematski baviti ovim problemom, jer je cijena maksimalno velika.“

Vozačica tramvaja iz Osijeka: Moja sreća je bila što se incident desio na ravnoj pruzi

Penzionisana vozačica tramvaja iz Osijeka Verica Bosanac prisjetila se, za sebe teške i nikad zaboravljene situacije, a koja se desila 2004. godina. „Meni tramvaj nije iskočio iz pruge. Imala sam malo više sreće nego moj kolega. Ubrzanje se dogodilo na ravnoj pruzi, nisam ulazila u zavoj ni u krivinu. Došlo je do kvara na tramvaju. Uzrok je bio taj da je tramvaj zalijepio akcelerator. Nisam imala elektrokočenje, samo sam imala ubrzanje“, pojasnila je Bosanac.

Pojasnila je kako je krenuvši pritisnula papučicu i krenula prvim stupnjem, ali se tramvaj pokrenuo maksimalnom brzinom. Iznenađenje, strah i panika – kazaljka na ampermetru je otišla do kraja, navodi. „Uplašila sam se, nije mi bilo svejedno. Trebala sam stati na stanici, probam kočiti, apsolutno ništa. Nema elektrokočenja. Probam mašinsku - kao da će se mehaničke kočnice zapaliti - brzo sam otpustila, ali on je nastavio dalje, istom brzinom. Čak sam imala osjećaj da se još ubrzao“, kazala je.

Razmišljajući kako postupiti, upozorila je putnike da s tramvajem nešto nije uredu, a njen idući korak je bio isključenje iz struje. „Ustanem i povučem uže koje drži i tako sam riješila problem. Ali, vjerujte mi da me jako koštalo straha. Jednostavno, i sad kad se tog sjetim bude mi neugodno, uznemirim se. Ja sam jedva izašla iz tramvaja od straha. Nije jednostavno, kad vidite da on juri, ipak je to moćna mašina. Nije to nešto što ćeš lagano zaustaviti, a nema elektrokočenje“, rekla je Bosanac.

Na pitanje da li je bilo vještačanja poslije te nesreće, vozačica je kazala da nije, s obzirom na to da nije bilo štete – materijalne, niti ljudskih gubitaka, povreda i slično. U Knjigu kvarova vozačica je napisala izvještaj šta se tačno dogodilo, a zatim je, kako kaže, šefu remize usmeno predočila doživljeno.

Nakon događaja, ovaj tramvaj nije izašao na šine.

Marković: Potrebno preventivno djelovati na sigurnost prometa, jedan od načina tehnički pregled vozila

Tramvajska nesreća koja je potresla javnost ponovo je otvorila pitanje sigurnosti šinskog javnog prevoza. Iako je istraga još u toku i o uzrocima je, kako ističu stručnjaci, nezahvalno govoriti prije okončanja vještačenja. Stalni sudski vještak za drumski i željezniči saobraćaj Igor Marković pojašnjava koji su najčešći faktori koji dovode do ovakvih događaja.

„Mi kao vještaci, odnosno saobraćajni inženjeri u osnovi imamo čimbenike sigurnost i prometa. To su čovjek, infrastruktura, vozilo i incidentni čimbenici. Sva četiri čimbenika mogu biti uzrok svake prometne nesreće, od čega je čovjek u 97% uzročnik prometnih nesreće, odnosno reakcija čovjeka dovodi do prometnih nesreća“, istakao je Marković.

Govoreći o tramvajskom sistemu, naglašava da se on mora posmatrati odvojeno u odnosu na druge vidove javnog gradskog prevoza. „Kada govorimo o sistemima javnog gradskog prevoza, pogotovo o šinskim sistemima javnog gradskog prevoza, oni se moraju promatrati posebno u odnosu na ostale sisteme javnog gradskog prevoza“, rekao je on.

Prema njegovim riječima, kod tramvajskih nesreća uzroci su u pravilu isti, bez obzira na težinu posljedica. „Kod tramvajskog sistema, dijelimo na stabilna postrojenja infrastrukture, to su šine, kontaktna mreža i mobilna postrojenja, to su sama vozila“, pojasnio je Marković.

On naglašava da je najčešće riječ o kombinaciji više faktora. „Najčešće kod bilo koje nesreće u tramvajskom sistemu, odnosno u sistemu javnog gradskog šinskog prevoza je splet okolnosti tih čimbenika sigurnosti, da li je to splet okolnosti infrastrukture ili vozila, splet okolnosti vozila i čovjeka ili splet okolnosti čovjeka, infrastrukture i vozila“, kazao je.

Dodaje da se nesreće, iako rjeđe nego u cestovnom saobraćaju, dešavaju širom svijeta. „Mi nesreće možemo što više približiti da ih imamo nula, ali ih nažalost ne možemo izbjeći, možemo preventivnim mjerama njih dovesti da one budu što blaže i da ih imamo što ređe, ali nažalost nesreće se dešavaju i dešavat će se“, upozorio je Marković.

Govoreći o tehničkom aspektu, posebno u kontekstu eventualnog kvara, Marković objašnjava da je ključno razumjeti dinamiku kretanja tramvaja. „Nesreće u šinskom sistemu najčešće u pravilu nastaju kroz savladavanje radijusa kružnice ili na skretničkom području. Vrlo rijetko nesreće u šinskom sistemu nastaju na pravcu“, naveo je.

Posebno ističe značaj brzine pri prolasku kroz krivine. „Kod savladavanja kružnice potrebno je izračunati graničnu brzinu dok je vozilo, u ovom slučaju kojom tramvaj brzinom može sigurno proći kroz taj radijus kružnice. Sve iznad te brzine je vozilo iskače sa kolosijeka“, rekao je.

Objašnjava i djelovanje sila tokom kretanja: „Tokom kretanja šinskih vozila po kružnom luku djeluju dvije sile, centrifugalna i centripetalna sila. One su po intenzitetu jednake, ali su različitog smjera. One se u pravilu poništavaju i to omogućuje kretanje šinskog vozila kroz kružni luk. Kada jedna sila nadvlada drugu, najčešće je to centrifugalna nadvlada centripetalnu, ta sila vuče vozilo ka vanjskom dijelu kružnice i tad dolazi do iskakanja vozila“, pojasnio je Marković.

Na pitanje da li se eventualni tehnički kvar mogao ranije predvidjeti, Marković ističe važnost preventivnog djelovanja. „Kada govorimo o pojednim sistemima, mi nažalost danas sve češće represivno djelujemo na sigurnost prometa, što je apsolutno pogrešno. Mi trebamo preventivno djelovati na sigurnost prometa, jedan od načina je i tehnički pregled vozila“, kazao je.

Podsjetio je i na učestalost kontrola u tramvajskom sistemu. „Imamo redovne tehničke preglede, imamo preventivne tehničke preglede vozila, imamo izvanredne tehničke preglede vozila, kao što imamo u tramvajskom sistemu preglede tramvaja dnevnih, trodnevnih, sedmičnih, petnaesto-dnevnih, mjesečnih, tromjesečnih, polugodišnjih, godišnjih. To su redovni pregledi tramvaja“, zaključio je Marković.

federalna.ba