Kraljica Elizabeta Druga kao kamen temeljac britanske nacije

Velika Britanija ove sedmice slavi 70 godina Elizabete Druge na prijestolju, kraljice koja je postala "kamen-temeljac u arhitekturi svoje zemlje, postojan i nepomjerljiv" - piše danas BBC.

Prije dvije decenije, u govoru 2002. godine povodom Zlatnog jubileja, kraljica je izjavila da je svoju ulogu doživjela kao "vođenje kraljevstva kroz vrijeme promjene". "Promjena je postala konstanta, izlaženje na kraj s njom postala je sve zahtjevnija disciplina", priznala je ona.

Ove riječi najbolje ilustruju izazov koji je kraljica postavila sebi: da dosljednost i stalnost budu ključni kvaliteti njene vladavine, usavršivši imidž monarha koji je pouzdan i lojalan.

Sa samo 27 godina kada je krunisana 1952, kraljica je svijetu predstavljena kao novi početak osiromašenog kraljevstva i njegovog carstva u raspadanju. "Budući da više nismo imperijalna sila, pokušavamo da se pomirimo s tim šta to znači po nas i naše odnose sa ostatkom svijeta", rekla je ona.

Podršku je usmjerila u Comonwelth nacija, koji je okupio Veliku Britaniju i njene bivše kolonije.

Kraljica je time priznala da monarhija i zemlja moraju da se prilagode posljeratnom senzibilitetu, vrijednostima međunarodne ravnopravnosti i nezavisnosti, kao i padu kolonijalizma.

Godine 1974, u godini trodnevne radne sedmice, podivljale inflacije, dvaput organizovanih opštih izbora i bombaške kampanje Irske Republikanske Armije (IRA) na britanskom kopnu, kraljica je doživjela sopstvenu ulogu, još jednom, kao ulogu vrhovne utješiteljke, navodi BBC na srpskom.

U razjedinjenoj Velikoj Britaniji sedamdesetih, kraljica je željela da se njene riječi i djela dožive kao neutralni i nepristrasni.

I zato je posegnula za vječitim vrijednostima na kojima je bila zasnovana njena filozofija.

"Dobra volja je bolja od mržnje, tolerancija je bolja od osvete, saosjećanje je bolje od bijesa", rekla je kraljica.

Godine 1978, još jedne godine nasilja i razdora u Velikoj Britaniji, kraljica je pokušala da oraspoloži naciju.

"Vrlo je teško biti veseo i konstruktivan kad sve oko nas ukazuje na suprotno... Ali odustati od tog napora značilo bi ugasiti vjeru u bolje sutra. Čak i ako problemi djeluju preveliki, uvijek ima prostora za optimizam", rekla je ona.

Poslije pada Berlinskog zida 1989. godine, kraljica je smatrala da je pravi trenutak da podsjeti svoje podanike na njihove odgovornosti tokom ogromne promjene, i na opasnosti trijumfalizma.

Dvanaest godina kasnije, teroristički napad na SAD 11. septembra potresao je svijet i kraljica je ponovo pozvala na pomirenje i oproštaj.

Pošto je prisustvovala raspadu braka i razvodu njeno dvoje djece i stravičnom požaru koji je izbio u njenom domu u Windsoreu, kraljica je 1992. priznala da je godina bila teška.

Bio je to period krize i skandala za kraljevsku porodicu, a njen ugled pretrpio je pozamašnu štetu.

Njen odgovor na krizu bio je da razmišlja o dugoročnom: ne kao o dnevnim novinskim naslovima, niti o godini teškoća, ne čak ni o velikim izazovima čitave njene vladavine, već o viševjekovnom periodu.

Smrt Diane, princeze od Walesa, u saobraćajnoj nesreći 1997, izazvala je javne izlive bola koji je bio i ogroman pritisak na kraljevsku porodicu.

Uslijedili su zahtjevi da kraljica svoju ožalošćenost podijeli sa svijetom.

Porodica je prvobitno ostala na imanju Balmoral s njenim unucima, gdje je kraljica ignorisala pozive da se obrati naciji.

Šest dana poslije Dianine smrti, vratila se u London i u crnini govorila narodu.

Možda jedini put tokom njene vladavine dozvolila je da granice dvije jasno razdvojene uloge postanu nejasne - javni monarh i privatna baka koja je govorila kao jedno da bi objasnila zašto je ostala u Škotskoj.

"Ove sedmice u Balmoralu, svi smo pokušavali da pomognemo Williamu i Harryju da se pomire sa stravičnim gubitkom koji su pretrpjeli, kao i mi zajedno s njima", objasnila je ona.

Čak i u tom posebnom govoru večer pred sahranu Diane, međutim, kraljica je održala emocionalnu distancu, u skladu sa vlastitim ubjeđenjem kako monarh treba da se ponaša.

Ali bio je to rizik u društvu koje je sve više počelo da izjednačava autentičnost sa otvorenim iskazivanjem emocija.

Tokom čitave njene vladavine, čak i tokom najtežih vremena po kraljevsku porodicu, republikanizam nikad nije stekao značajnu podršku u Velikoj Britaniji.

Ljudi su u kraljici Elizabeti Drugoj prepoznali autentičnost zasnovano na dosljednosti, piše BBC.

federalna.ba/Beta