Komentar Pavla Mijovića: Glad u Gazi je kolektivni poraz čovječanstva

Dvadeset prvo je stoljeće. Stoljeće napretka, tehnologije, zauzimanja Svemira, glamura i putovanja. U isto vrijeme - stoljeće gladi i kolektivne sramote. Otprilike 315 miliona ljudi trenutno se suočava sa glađu. A najgora situacija je u Gazi. I gledamo je uživo. Protestiramo. Molimo. A oni koji je mogu zaustaviti ne čine više od pokojeg sastanka.

Groteska i apsurd vremena u kojem živimo u komentaru univerzitetskog profesora Pavla Mijovića:

Glad je službeno proglašena u Pojasu Gaze. Globalno priznati mehanizam za procjenu prehrambene sigurnosti – poznat kao IPC – u svom recentnom izvještaju potvrdio je ono što samo već intuitivno naslućivali: čitav teritorij Gaze, kroz sve svoje administrativne jedinice nalazi se u najtežoj, petoj fazi prehrambene nesigurnosti. Čak i u hladnijem birokratskom jeziku – to je jezik s kojim se pišu izvješća poput ovog – peta faza je izjednačena s katastrofom. Prevedeno, u Gazi je na snazi ekstremna glad, gotovo potpuni gubitak pristupa hrani, kronična pothranjenost djece i visoka smrtnost posebice osjetljivih populacija, djece, starih.

Kukavički, perfidni, teroristički napad Hamasa u izraelskoj pustinji prije nešto manje od dvije godine izazvao je disproporcionalni vojni udar Izraela, koji će s vremenom postati brutalna odmazda za koju se smatra kako posjeduje elemente raznih genocidnih radnji s katastrofalnim posljedicama na živote ljudi, civilne populacije u Gazi.

Nakon što je Gaza gotovo u potpunosti ruinirana, infrastruktura i tragovi života poništeni, nakon 22 duga mjeseca sukoba, katastrofalna glad se pojavila, a njezin se vrhunac tek očekuje.

Glad je, povijest nam to pokazuje, najčešće bila samo nastavak rata ili sličnog vojnog djelovanja nekim drugim, perfidnijim sredstvima. Sličan uzorak detektiramo još od kolonijalnih vremena kada je Zapadni svijet dovodio do gladi domicilne populacije, tretirajući ih kao samo sirovi materijal vlastitog kolonijalnog autoriteta.

I 20. stoljeće prepuno je sustavno osmišljenog i brutalnog izgladnjivanja populacija. Od Gladomora u današnjoj Ukrajini, koji je, uslijed izgladnjivanja, doveo do milijunske smrtnosti, pa do nacističkih kampanji gladi između 1941. i 1945. Od kolonijalne eksploatacije, preko ratnih sukoba u Europi i Aziji, do suvremenih konflikata – glad se koristi kao sredstvo kontrole, poniženja i uništenja. Glad generira beznađe. Teoretičari smatraju da je glad, u ovom kontekstu, privilegirano sredstvo ratnog djelovanja, usmjerenog na sistematsko poništavanje jedne populacije.

Trenutno je oko 315 milijuna ljudi suočeno je s nekim oblikom akutne gladi. Gladi je ponajviše u zemljama poput Somalije, Južnog Sudana, Jemena, Malija i Haitija. Te zemlje su udaljena geografski, možda dijelom i kategorijalno od nas, ali one su gladne. Najkatastrofalnije ipak, stanje, događa se u Gazi.  Sad i ovdje, u 21. stoljeću gdje pred očima svijeta svjedočimo sustavnom i brutalnom izgladnjivanje stanovništva.

Službeni Izrael, na glasu nedodirljivosti i gotovo apsolutnog međunarodnog imuniteta, smatra kako se samo radi o legitimnom vojnom djelovanju i ne prihvaća niti jednu kritiku koje dolazi izvana, od strane lidera mnogih zapadnih i istočnih država, a također ne prihvaća sud međunarodnih institucija.

Gaza je godinama pod opsadom i u benzađu – i Hamasovo upravljanje ju je fundamentalno zarobilo - a danas, uz sve, humanitarna pomoć, taj jedini oblik opipljive nade je limitiran i nedostatan. Međunarodna zajednica je – u najboljem slučaju – inertna i puna unutrašnjih kontradikcija. Ona ne djeluje, ili djeluje ograničeno. Vojna djelovanja izraelske vojske su okrutna i neumoljiva. Previše su i za same izraelske vojnike, pokazuju istraživanja. Ovi segmenti jednadžbe pokazuju kako je glad u Gazi vojni i politički projekt, koji se prešutno tolerira, nauštrb onih najranjivijih u svakom društvu za vrijeme rata - civilne populacije.

Istovremeno mi, u razvijenom i mirnom svijetu, svakodnevno pratimo kalorijski unos, biramo između "supernamirnica" i "cheat mealova", pomodarski se bavimo nutricionizmom, suplementima, dijetama. Za mnoge, to su važni osobni izbori, poštujemo ih. Ali sve to stavlja u kontrast strašnu činjenicu: dok mi biramo što, kako i kada ćemo jesti, milijuni u raznim dijelovima svijeta, a posebno ljudi i Gazi – među njima i djeca – nemaju što staviti u usta satima, danima, mjesecima. To je naš svijet u 2025. godini, pun unutrašnjih kontradikcija, strukturalnih grijeha, na koje politički akteri nisu u stanju adekvatno odgovoriti.

federalna.ba