Poruka panel-diskusije na FTV-u: Fašizam danas koristi iste metode, ali dolazi u drugom ruhu

U specijalnoj panel-diskusiji FTV-a Smrt fašizmu, snimljenoj u sarajevskom Collegium Artisticumu povodom Dana pobjede nad fašizmom, gostovali su Nenad Čanak, Pero Jurišin i Azem Vlasi. Razgovor je moderirao Dragan Markovina.

Razgovor je vođen u kontekstu promocije zbornika tekstova posvećenih antifašizmu, revizionizmu i savremenim društveno-političkim okolnostima na prostoru bivše Jugoslavije. U nastavku prenosimo ključne dijelove diskusije.

Čanak: Dejtonski sporazum nije mir nego primirje

Govoreći o odnosu današnje Srbije prema antifašističkoj borbi i naslijeđu NOB-a Nenad Čanak, dugogodišnji lider Lige socijaldemokrata Vojvodine i jedan od najpoznatijih kritičara srpskog nacionalizma, ocijenio je da je revizionizam duboko ukorijenjen u politički i društveni sistem, te da je ideologija devedesetih zapravo ostala nekažnjena.

Podsjetio je da je Socijalistička partija Srbije nastala transformacijom Saveza komunista Srbije, ali da je vrlo brzo, kako tvrdi, „zajahala nacionalizam“ koji su širili dijelovi tadašnje intelektualne i političke elite.

„SPS je nastao transformacijom Saveza komunista Srbije i uzimanjem kompletne imovine tadašnjih društveno-političkih organizacija. Međutim, oslonjen na nacionalizam koji je raspirivala SANU, uz široku podršku nacionalistički orijentisanih intelektualaca, praktično se formirala nacionalno-socijalistička partija. To je bio korijen nacizma u Srbiji, čiji je Führer bio Slobodan Milošević“, rekao je Čanak.

“Niko nije odgovarao za ideologiju koja je dovela do rata”

Čanak je rekao da nikada nije odgovarao za ideologiju koja je dovela do ratova devedesetih.

„Ljudi su odgovarali za pojedinačne ratne zločine, ali niko nije odgovarao za ideologiju koja je do toga dovela. To je bilo kao sječenje noktiju đavolu, ali ne i njegova likvidacija. Zato danas sve to ponovo niče, samo u još gorem obliku“, naveo je.

Govoreći o odnosu prema antifašističkoj tradiciji i Josipu Brozu Titu, Čanak je ocijenio da se historija u Srbiji sistematski reinterpretira.

„Priča o NOB-u i ulozi Tita banalizovana je do nivoa da se sve predstavlja kao obična borba za vlast koja je srušila srpsku državnost. A zapravo se radi o čistom istorijskom revizionizmu, vraćanju na postavke najgoreg perioda u Srbiji – Nedićeve kvislinške tvorevine, rehabilitacije Draže Mihailovića i saradnika okupatora“, rekao je.

Dayton kao primirje i „srpski svet“

Govoreći o Bosni i Hercegovini, Čanak je kazao da Dejtonski sporazum nikada nije donio stvarni mir, već samo prekid sukoba.

„Dejtonski sporazum nije mir. To je primirje. Primirje zato što nije otklonjen uzrok rata, nego je rat samo prekinut“, rekao je.

Kao ključni problem označio je velikosrpski nacionalizam koji je opstao kroz različite političke forme – od ideje „skraćene Jugoslavije“ do koncepta „srpskog sveta“.

„Priča o skraćenoj Jugoslaviji ili o srpskom svetu je ista stvar. Srpski nacionalisti su svaku Jugoslaviju doživljavali kao veliku Srbiju sa lažnom ličnom kartom“, naveo je.

Podsjetio je i na izjave koje je početkom devedesetih iznosio Vojislav Šešelj.

„Još 1991. godine Šešelj je govorio da će ‘amputirati Sloveniju’, uzeti dijelove Hrvatske i napraviti skraćenu Jugoslaviju koju će srpski nacionalisti doživljavati kao veliku Srbiju“, rekao je Čanak.

“Rusija je bezbjednosni kancer planete”

Čanak tvrdi i da su ideje koje danas egzistiraju kroz koncept „srpskog sveta“ imale snažnu podršku ruskih službi. „Ta priča je u ogromnoj mjeri podržavana i projektovana od ruskih bezbjednosnih službi, jer je Rusija trenutno kancer planete kada je riječ o bezbjednosti“, rekao je.

Govoreći o raspadu Jugoslavije, Čanak je insistirao je da država nije „sama propala“, nego da je planski razbijena.

„Čehoslovačka se raspala bez rata. Jugoslavija nije. Ovdje su milioni sudbina uništeni i more krvi proliveno. Ako je Jugoslavija bila toliko trula, zašto je trebalo toliko napora da se razbije?“

“Jugoslavija je izdala Vojvodinu“

Posebno se osvrnuo na položaj Vojvodine, tvrdeći da je upravo njen multietnički karakter bio razlog zbog kojeg je postala meta nacionalističke politike.

„Vojvodina je bila dokaz da se može živjeti zajedno. Imali smo pet službenih jezika, kasnije i šest kada je hrvatski jezik postao službeni. Svaki treći brak bio je međunacionalni. Upravo zato je Vojvodina morala biti uništena“, rekao je Čanak.

Govoreći o početku sloma Jugoslavije i usponu nacionalizma krajem osamdesetih godina, Čanak je ustvrdio da je ključni trenutak bio rušenje autonomije Vojvodine kroz tzv. antibirokratsku revoluciju.

„Jugoslavija je izdala Vojvodinu. Onog trenutka kada je dozvoljeno da udbaški organizovana gomila kosovskih Srba upadne u Vojvodinu, bilo je gotovo. Ti ljudi su bili indoktrinirani pričom da svako ko nije srpski nacionalista zapravo podržava ‘šiptarski teror nad Srbima na Kosovu’“, rekao je Čanak.

Dodao je da je politika Beograda insistirala da se savezni mehanizmi sile koriste za provođenje srbijanske politike.

„Federalni instrumenti sile trebali su služiti sprovođenju srbijanske politike. Tu je bila cijela zabluda. Miloševićeva Srbija nije htjela da razbije Jugoslaviju – ona je htjela da je kontroliše“, rekao je Čanak.

O promjeni demografske slike Vojvodine

Govoreći o današnjoj Vojvodini, Čanak je kazao da se ona više ne može porediti sa Vojvodinom iz vremena prije devedesetih.

„Ne možete to porediti. Toliko je ratova prošlo, toliko ljudi otišlo. Samo iz Srijema protjerano je oko 40 hiljada građana hrvatske nacionalnosti. Ja sam o tome javno govorio i zbog toga sam sklonjen sa svih medija u Srbiji. I danas sam praktično zabranjen“, rekao je.

Prisjetio se i događaja iz 1998. godine, kada je u Skupštini Srbije postavio pitanje o navodnom krematoriju za Srbe na Kosovu.

„Moj brat je bio sudski ljekar i rekao mi je da samo tri stručnjaka na svijetu mogu razlikovati spaljeni grudni koš djeteta od jareta, jer DNK bude uništen. Pitao sam u Skupštini: ako su tu spaljivana srpska djeca, gdje su ta djeca na spisku nestalih? Nije ih bilo. Nakon tog pitanja izbačen sam iz Skupštine i oduzet mi je mandat“, rekao je Čanak.

Orbanovo licemjerstvo

Govoreći o položaju mađarske zajednice i odnosima sa vlastima u Srbiji, Čanak je kritikovao politiku Viktora Orbána i njegov odnos prema Vojvodini.

„Fidesz je iz Vojvodine uzeo čovjeka i poslao ga u Evropski parlament kako bi pokazali da Mađarska brine o Mađarima svugdje. A isti taj Orban nosi šal sa mapom Velike Mađarske u kojoj je i Vojvodina“, rekao je.

Ocijenio je da Vojvodina danas politički gotovo i ne postoji: „Vojvodina danas politički ne postoji. Ali iskreno, ni Srbija više ne postoji kao demokratski politički prostor“, rekao je.

“Fašizam počinje kada misliš da si više vrijedan od drugog“

Čanak se osvrnuo na stanje antifašizma u Evropi i regionu, upozoravajući da su ideje isključivosti sve prisutnije. „Fašizam počinje onog trenutka kada pomisliš da si više vrijedan od nekog drugog. A toga je danas, nažalost, sve više“, zaključio je Čanak.

Vlasi: Jugoslavija se počela raspadati kada je Srbija krenula protiv autonomije Kosova

Govoreći o položaju Albanaca u bivšoj Jugoslaviji, odnosima Srbije i Kosova, te raspadu jugoslavenske federacije, Azem Vlasi, pravnik, analitičar i političar,  ocijenio je da Albanci nikada nisu prirodno pripadali jugoslavenskoj državnoj zajednici, ali da su u periodu nakon ustavnih promjena 1974. godine prvi put dobili prostor za politički, obrazovni i društveni razvoj. Prema njegovim riječima, upravo je rušenje autonomije Kosova označilo početak kraja Jugoslavije.

“Albanci nisu prirodno pripadali Jugoslaviji”

Vlasi je podsjetio da Albanci i Kosovo historijski nisu bili dio projekta južnoslavenske države, te da su nakon povlačenja Osmanskog carstva bili izloženi represiji.

„Albanci i Kosovo nisu prirodno pripadali državnoj zajednici južnih Slovena. Kada se turska vlast povukla sa Balkana, na Kosovo je ušla srpska vojska i izvršen je veliki progon Albanaca. Ogroman broj je protjeran u Tursku, a veliki broj i ubijen“, rekao je Vlasi.

Dodao je da su Albanci u Kraljevini Jugoslaviji živjeli u izrazito teškim uslovima.

„Albanci su bili sirotinja, bez škola i bez prava na obrazovanje na albanskom jeziku. Zbog toga dolazak italijanskih i njemačkih okupatora mnogi nisu doživjeli kao klasičnu okupaciju“, naveo je.

Govoreći o Drugom svjetskom ratu i Narodnooslobodilačkoj borbi, Vlasi je rekao da je pred kraj rata među Albancima rastao broj učesnika u partizanskom pokretu, prvenstveno zbog očekivanja da će nova Jugoslavija biti drugačija.

„Objavljeno je da Jugoslavija više neće biti stara država nego federacija, pa su se među Albancima probudile nade da će živjeti bolje i imati ravnopravniji položaj“, rekao je.

“Do 1966. Kosovom je upravljala UDBA”

Vlasi tvrdi da su Albanci i nakon rata ostali pod snažnom represijom državnog aparata. „Godine 1946. čak 92 posto Albanaca na Kosovu bilo je nepismeno. Oko 80 posto bili su siromašni seljaci“, rekao je.

Posebno je izdvojio period do smjene Aleksandra Rankovića 1966. godine. „Dvadeset godina prava vlast nad Albancima bila je UDBA, čiji je neprikosnoveni šef bio Aleksandar Ranković. Poslije 1966. počinju pozitivni procesi – Albanci se školuju, dolaze na funkcije i Kosovo se razvija“, naveo je.

“Period nakon Ustava 1974. bio je najbolje vrijeme Jugoslavije”

Govoreći o političkom položaju Kosova sedamdesetih godina, Vlasi je ocijenio da je period nakon donošenja Ustava iz 1974. godine predstavljao vrhunac jugoslavenskog federalizma.

„Od 1970. pa do 1989. godine to je bilo ono što smo učili kao Periklovo doba. Kosovo je dobilo univerzitet, razvijale su se institucije i Albanci su taj period doživljavali kao vrijeme progresa“, rekao je.

Podsjetio je da je Univerzitet u Prištini bio jedini univerzitet u Jugoslaviji sa nastavom i na albanskom i na srpskohrvatskom jeziku.

„Profesori Srbi predavali su i studentima Albancima, a profesori Albanci uglavnom su završavali fakultete u Beogradu. To je bio spor, ali važan proces“, rekao je.

Prisjetio se i razgovora sa Josipom Brozom Titom nakon ustavnih promjena.

„Rekao sam Titu da bi bilo bolje da Kosovo dobije status republike. Odgovorio mi je da je važno da imamo nadležnosti i da upravljamo svojim poslovima, a da se ne insistira na nazivu kako se ne bi zaoštrili odnosi sa Srbijom“, naveo je Vlasi.

“Velikosrpski nacionalizam nije prihvatao ravnopravnost drugih”

Vlasi smatra da je u Srbiji sve vrijeme postojalo nezadovoljstvo zbog autonomnog položaja Kosova i Vojvodine.

„Velikosrpski nacionalizam polazio je od toga da Srbija treba dominirati Jugoslavijom. Smatrali su da dva miliona Slovenaca ili Makedonaca ne mogu biti ravnopravni faktori“, rekao je.

Prema njegovim riječima, nakon Titove smrti 1980. godine počinje otvoreni politički obračun sa Kosovom.

„Demonstracije 1981. godine iskorištene su kao argument da Srbija mora ponovo kontrolisati Kosovo. Tada se krenulo protiv ustavnog položaja Kosova“, naveo je.

Govoreći o periodu uspona Slobodana Miloševića, Vlasi je rekao da su Albanci godinama pokušavali odbraniti autonomiju stečenu Ustavom iz 1974.

„Osam godina smo grčevito branili ustavni položaj Kosova. Kada je Milošević krenuo sa mitingaškom revolucijom i srušio rukovodstvo Vojvodine, ostali smo usamljeni“, rekao je.

Dodao je da je autonomija Kosova ukinuta silom 1989. godine.

„Mnogi Albanci, uključujući i mene, bili su uhapšeni i suđeni. Od tada pa do 1999. Kosovo je bilo pod klasičnom okupacijom Miloševićevog režima“, rekao je.

“Kosovo je danas slobodno i nezavisno od Srbije”

Govoreći o NATO intervenciji 1999. godine, Vlasi je rekao da je ona uslijedila nakon pokušaja masovnog progona Albanaca.

„Kada je pokušano provođenje genocida nad Albancima, intervenisao je NATO i Kosovo je od tada slobodno od Srbije, definitivno i zauvijek“, rekao je.

Kosovo je, podsjetio je, nezavisnost proglasilo 2008. godine.

“Kosovski Srbi nisu ugroženi”

Govoreći o današnjim odnosima Srba i Albanaca na Kosovu, Vlasi je odbacio tvrdnje da su Srbi sistemski ugroženi.

„Ako pratite beogradske medije, reklo bi se da su Srbi na Kosovu najugroženiji narod na svijetu. Mogu odgovorno reći da su to laži“, rekao je.

Tvrdi da Kosovo funkcioniše kao pravno uređena država. „Kosovo ima vladavinu zakona i vrlo korektan odnos prema nevećinskim zajednicama – Srbima, Bošnjacima, Romima i Turcima“, naveo je.

Dodao je da je problem prije svega politička izolacija koju, prema njegovim riječima, nameće Beograd.

„Srpska lista u kosovskim institucijama isključivo poštuje direktive Beograda. Srbija sprečava kosovske Srbe da se integrišu u život Kosova“, rekao je.

“Bosna se neće raspasti”

Govoreći o Bosni i Hercegovini, Vlasi je rekao da je rat bio rezultat vanjskih projekata podjele zemlje. „Rat u Bosni nije nastao zbog razlika među narodima nego je podstican i finansiran sa strane kako Bosne ne bi bilo“, rekao je.

Ocijenio je da Bosna i Hercegovina, uprkos problemima, ima perspektivu opstanka. „Bosna će još biti u mukama, ali se raspasti neće. Dok postoje ljudi svih naroda koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom državom – Bosna će opstati“, rekao je.

Ipak, upozorio je da dejtonski ustavni sistem ostavlja ozbiljne političke blokade.

„Dejtonski sporazum je više sporazum o primirju nego pravi mir. Republika Srpska ima elemente državnosti, vlastiti sistem vlasti i pravo veta, što stalno proizvodi blokade“, naveo je Vlasi.

“Crna Gora je danas najugroženija”

Vlasi smatra da se ideja „srpskog sveta“ danas najviše reflektuje kroz politička dešavanja u Crnoj Gori. „Preko Srpske pravoslavne crkve velikosrpski nacionalizam se vratio na scenu u Crnoj Gori. Sreća je da je Crna Gora u NATO-u i da ide prema Evropskoj uniji“, rekao je.

“Žao nam je što Bosna i Hercegovina nije priznala Kosovo”

Na kraju razgovora Vlasi je izrazio žaljenje što Bosna i Hercegovina i dalje nema diplomatske odnose sa Kosovom.

„Sve države nastale raspadom Jugoslavije imaju diplomatske odnose sa Kosovom osim Bosne i Hercegovine i Srbije. Građani Kosova i dalje ne mogu bez vize u Bosnu i Hercegovinu i žao nam je zbog toga“, zaključio je Vlasi.

Jurišin: U Hrvatskoj traje borba protiv zaborava antifašističke tradicije

Govoreći o odnosu savremene Hrvatske prema antifašističkom naslijeđu i jugoslavenskoj prošlosti, novinar, Pero Jurišin, ocijenio je da se u Hrvatskoj vodi „borba protiv zaborava“, te da je antifašistička tradicija formalno ostala dio ustavnog identiteta države, ali je suštinski marginalizirana i potisnuta iz javnog prostora.

„U Hrvatskoj je danas na djelu borba protiv zaborava i borba za kolektivno pamćenje“, rekao je Jurišin.

“Savez komunista nikada nije ozbiljno preispitan”

Jurišin smatra da se raspad Jugoslavije i politička odgovornost Saveza komunista i danas površno analiziraju.

„O ulozi Saveza komunista govori se uglavnom iz pozicije distanciranja od bivšeg sistema, ali se nikada ozbiljno nije preispitala odgovornost partije za procese osamdesetih i krvavi rasplet devedesetih“, rekao je.

Podsjetio je da su se nakon jačanja srpskog nacionalizma republička rukovodstva počela zatvarati u vlastite političke interese.

„Svi su čekali šta će se dogoditi i kako će zadržati vlast pred dolazećim višestranačkim izborima. Već tada se Jugoslavija počela raspadati iznutra“, naveo je.

“Antifašizam je ostao u Ustavu, ali je potisnut iz društva”

Govoreći o savremenoj Hrvatskoj, Jurišin je rekao da postoji ozbiljan raskorak između ustavnog antifašizma i društvene stvarnosti.

„U Ustavu jasno piše da je Republika Hrvatska nasljednica antifašističke borbe i federalne Hrvatske iz Jugoslavije, nasuprot NDH. Međutim, u stvarnosti je partizanska tradicija godinama bila minirana, ponižena i potiskivana“, rekao je.

Kao primjer naveo je odnos prema obilježavanju oslobođenja gradova od fašizma.

„U nekim sredinama Dan oslobođenja još nije dio službenog protokola. Čak je i u Rijeci, gdje je to godinama bilo neupitno, nova gradska vlast prvi put odbila zajedničku proslavu sa Savezom antifašista“, naveo je.

Podsjetio je i na činjenicu da nijedan hrvatski premijer nije položio vijenac na mjesto gdje je 1945. godine u Splitu formirana prva Narodna vlada Hrvatske.

„To možda najbolje govori o odnosu prema prošlosti i bježanju od vlastitog antifašističkog nasljeđa“, rekao je.

“Na prostoru bivše Jugoslavije rehabilituju se kolaboracionistički režimi”

Jurišin smatra da se u regionu paralelno odvijaju procesi istorijskog revizionizma.

„Danas imamo rehabilitaciju kolaboracionističkih režima. To vidimo kroz rehabilitaciju četništva, ali i kroz odnos prema ustaštvu“, rekao je.

Posebno je kritikovao tolerisanje ekstremističke simbolike među navijačkim grupama u Hrvatskoj.

„Kada glavne navijačke skupine marširaju u crnom, uzvikuju ‘mi smo ustaše’ i nose obilježja HOS-a, onda to više nisu dvostruke konotacije nego ozbiljan društveni problem“, rekao je.

Govoreći o HNK Hajduk Split i navijačkoj grupi Torcida Split, Jurišin je rekao da postoji paradoks između historije kluba i ponašanja dijela navijača.

„Hajduk je bio partizanski klub i službeni klub Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. A danas dio navijača otvoreno koristi ustašku ikonografiju“, rekao je.

Dodao je da se više ne može govoriti o neznanju ili spontanosti. „To su procesi koji su trajali decenijama. Te grupe su danas ozbiljno organizovane i svjesne onoga što rade“, naveo je.

“Bosna i Hercegovina je bila srce Jugoslavije”

Govoreći o Bosni i Hercegovini, Jurišin je rekao da je ona predstavljala „Jugoslaviju u malom“.

„Bosna i Hercegovina je bila prostor na kojem su se vodile ključne partizanske bitke, ali i država koja je svojim sastavom simbolizovala jugoslavensku ideju zajedništva“, rekao je.

Ocijenio je da je upravo zbog toga tokom ratova devedesetih postala glavna meta nacionalističkih projekata.

„Dejtonski sporazum jeste zaustavio rat, ali je u mnogome legalizirao rezultate rata i politike koje su željele podijeliti Bosnu i Hercegovinu“, rekao je.

“Hrvatska politika prema Bosni danas je suptilnija nego devedesetih”

Jurišin smatra da se odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini promijenio u formi, ali ne i potpuno u suštini.

„Danas to više nije politika otvorenog pripajanja dijelova Bosne i Hercegovine Hrvatskoj kao devedesetih, ali određeni politički upliv i dalje postoji“, rekao je.

Prisjetio se razgovora sa rodbinom iz Hercegovine početkom devedesetih godina. „Moji rođaci su tada govorili da im je obećano kako će dio Hercegovine biti pripojen Hrvatskoj ako HDZ pobijedi“, naveo je.

Posebno je kritikovao direktno uključivanje hrvatskih zvaničnika u političke procese u Bosni i Hercegovini.

„Ne može predsjednik ili premijer druge države dolaziti da ‘smiruje situaciju’ u Bosni i Hercegovini ili otvoreno podržavati jednu političku opciju“, rekao je.

Kao primjer naveo je i kandidaturu bivše ambasadorice Bosne i Hercegovine na listi HDZ Hrvatske za Evropski parlament. „To je po meni moralno dno. Jasno pokazuje koliko su političke veze između HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH duboke“, rekao je.

“Evropa ponovo pokazuje simptome opasnih procesa”

Govoreći o savremenoj Evropi i jačanju desnice, Jurišin je rekao da ga zabrinjavaju politički i društveni trendovi.

„Ako pogledamo kako nastaje fašizam i kako se manipuliše masama kroz strah od drugih, onda danas možemo prepoznati mnoge iste obrasce“, rekao je.

Posebno je upozorio na militarizaciju i rast ekstremne desnice u Evropi. „Ekonomska kriza, rast desnice i priče o masovnom naoružavanju ozbiljno zabrinjavaju. Militarizacija društva često je uvod u velike sukobe“, naveo je.

Spomenuo je i jačanje AfD-a u Njemačkoj kao simptom šire političke promjene u Evropi. „Nisam veliki optimista. Nadam se da će nas nova velika kriza zaobići, ali nisam siguran da hoće“, zaključio je Jurišin.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.