Odlazeću 2022. obilježio je i odlazak legendarnog Ivice Osima

Godina 2022. ostat će zapamćena da nas je zauvijek napustio legendarni bh. nogometni stručnjak Ivica Osim. Preminuo je u svom drugom domu, austrijskom Grazu. Sahrana je obavljena u njegovom prvom domu, rodnom gradu Sarajevu, koje je četrdesetih godina prošlog stoljeća, iznjedrilo je jednog od najboljih nogometaša i trenera sa naših prostora svih vremena. Ne samo od Une do Drine, od Save do Mora, ne samo od Vardara, pa do Triglava...

Kao dječak 1954. počinje u Želji, za kojeg je debitirao 1959. Devet nezaboravnih godina provodi na Grbavici, a onda slijedi odlazak u holandski  Zwolle.  No, povreda koljena ga  vraća u Želju, gdje ostaje do 1970., a onda ponovni odlazak u inostranstvo. U Francuskom Strasbourgu igra dvije, zatim u Sedanu tri,  u Valenciennesu jednu sezonu, da bi ponovo zaigrao za Strasbourg, gdje ostaje sve do kraja karijere, 1978. godine. Bio je i reprezentativac bivše Jugoslavije. Odigrao je tri utakmice za mladu reprezentaciju, a šesnaest za A selekciju postigavši 8 golova. Također je bio na Olimpijskim igrama 1964. u Japanu, kada je u pet odigranih utakmica postigao 4 gola.

Nakon igračke, Osim se posvetio trenerskoj karijeri.  Sa Željom je dva puta bio vice-prvak države, finalista "Kupa", te se plasirao polufinale Kupa UEFA,  koje nikada niko neće zaboraviti.

„Da se nije desilo to što se desilo, ne bi se sve ove godine o tome toliko pričalo.  Zato uvijek priča o Videotonu. Posebno vi novinari“, često bi govorio Osim.

U Los Angelesu 1984., kao trener u olimpijskoj selekciji  osvojio je bronzanu medalju, a dvije godine kasnije postaje selektor A selekcije čiju okosnicu čine igrači Želje. Znalo se desiti da u početnom sastavu  zaigraju, čak, četverica igrača (Baljić, Šabanadžović, Škoro, Mihajlović).

„To je bilo protiv Turske, pa je cijeli Poljud skandirao 'Željo'... Ali, ko to nije zaslužio poziv? A bilo je i igrača iz drugih bivših republika SFRJ. Budite sigurni da to nije bila politika. Ja sam mislio tako, razmišljao sam na takav način, mnogima sam se zamjerio, ali budite sigurni da to nije bilo ni radi ovoga, ni radi onoga. Jednostavno zato što sam smatrao da su ti igrači zaslužili da igraju“.

Na Mundijalu 1990. u Italiji vodi bivšu Jugoslaviju do četvrtfinala, gdje na penale gubi od Argentine.

„Sve bi bilo drugačije da nam Šabanadžović nije isključen. A penali, to je posebna priča“

Nakon Mundijala 1990. u Italiji, uslijedile su kvalifikacije za EURO 1992. u Švedskoj.  Osimovi izabranici su se doslovno prošetali u kvalifikacijama.

„Idalje smo imali sjajan tim. Plasirali smo se, ali onda je uslijedila suspenzija zbog ratnih dešavanja na našim prostorima. Danska je otišla umjesto nas i osvojila naslov prvaka Evrope“.

Tih devedesetih, paralelno sa reprezentacijom od 1991. do 1992. vodio je Partizan sa kojim je osvojio "Kup". Naredne dvije godine trener je grčkog Panathinaikosa sa kojim je osvojio dva puta "Kup", jedan "Superkup", te biva viceprvak. Od 1994. do 2002. s austrijskim Sturmom dva puta bio je prvak, jednom osvajač "Kupa", dva puta "Superkupa", te igra Ligu Prvaka. Od 2003. do 2006. Na kormilu je japanskog JEF Uniteda, sa kojim je osvojio "Kup". Imenovan je  2006. za selektora Japana kojeg je vodio na Azijskom kupu, gdje su zauzeli četvrto mjesto.

Upravo, trenersku karijeru završava na toj funkciji, nakon što je 16. novembra 2007. doživio moždani udar. Uspješno se oporavlja, vraća u rodni grad i 2011. imenovan je za predsjednika Komiteta za normalizaciju NS BiH i s kojim smo do sada i jedino plasirali na Svjetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu, a upravo selektor je bio Safet Sušić, nekadašnji njegov učenik sa Mundijala u Italiji 1990.

Kada se za njegovog života po broje godine, klubove, reprezentacije, takmičenja, pobjede i poraze mnogi će reći da je Švabo bio pomalo ters čovjek, da nikada nije pričao uvijeno, nego što bi se reklo „s neba pa u rebra“, s njim je uvijek bilo teško ući kako u nogometni tako i u verbalni duel... Kako god, bilo tu istine ili ne, Ivica Osim Švabo će uvijek ostati Štraus sa Grbavice. Pravi predstavnik jedne generacije iz BiH, Sarajeva, Grbavice, Hrasna koja je imala i ljudski i profesionalni stav spram svega u životu i karijeri. Upravo, tik uz Dolinu ćupova bi se sadašnja Zvornička ulica, trebala preimenovati u Bulevar Ivice Osima, a na ulaznoj kapiji stadiona Grbavica bit će postavljena Spomen-ploča, na kojoj će ispisana kultna rečenica Ivice Osima koju je izgovorio kada je podnosio ostavku na mjesto selektora nogometne reprezentacije Jugoslavije 23. maja 1992. godine, a nakon što je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu i njegov rodni grad Sarajevo.

„Odlazim i gotovo je… ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava“.

federalna.ba/Muhamed Bikić