Od Tanzanije do Madagaskara - Godina izazova za afričku demokratiju

Šokantni događaji u Tanzaniji u oktobru daju uvid u neke od napetosti koje su obilježile tešku godinu za afričku politiku. Demonstranti su ubijeni od strane policije dok su protestovali protiv onoga što su smatrali namještenim izborima – koji su osuđeni od strane regionalnih i kontinenalnih tijela – čime je poljuljana reputacija zemlje za mir i stabilnost, prenosi BBC.

S obzirom da su kandidati opozicije bili ili zatvoreni ili im je zabranjeno da se kandiduju, predsjednica Samia Suluhu Hassan izabrana je sa 98% glasova. Bilo kakvi potezi ka otvorenijoj demokratiji u Tanzaniji izgledali su kao da su preokrenuti.

Ono što se tamo dogodilo ukazalo je na širi problem u mnogim afričkim zemljama – jaz između ljudi i onih koji ih vode.

Protesti i izborni sporovi širom kontinenta

Tokom 2025. godine nekoliko zemalja zabilježilo je proteste i sporove oko izbora, dok su vojni lideri učvrstili svoju moć u drugim državama, a analitičari vjeruju da naredna godina može donijeti još nemira.

“Ako pogledamo ukupnu sliku širom kontinenta, trend je zabrinjavajući,” rekao je Mo Ibrahim, čija fondacija analizira podatke o stanju afričkog upravljanja. Njegov najnoviji izvještaj sugerira da je napredak u oblastima sigurnosti, participacije u odlučivanju, zdravstva i obrazovanja stagnirao u poređenju sa desetljećem do 2022. godine.

“Povećanje broja pučeva u posljednjim godinama, povratak vojnih vlada i zatvaranje demokratskog prostora sve ukazuju na isti problem: neuspjeh u upravljanju.”

Rastući troškovi života izazvali su nezadovoljstvo u mnogim dijelovima kontinenta. Iako ovo nije jedinstveno za Afriku, Ibrahim upozorava: “Ako se ovi negativni obrasci ne zaustave, mnogo postignutog napretka u posljednjim decenijama može biti izgubljeno.”

Pozitivni pomaci u demokratiji

Ipak, 2025. donijela je i pozitivne primjere: mirne primopredaje vlasti i slobodne, poštene izbore. U Malaviju je bivši lider Peter Mutharika ponovo osvojio predsjedničku funkciju nakon perioda u opoziciji.

U Sejšelima je dugogodišnja vladajuća partija United Seychelles vraćena na vlast pet godina nakon gubitka. Ovi izbori su djelimično bili rezultat nezadovoljstva inflacijom.

U Južnoj Africi, Afrički nacionalni kongres izgubio je apsolutnu većinu prvi put od 1994. godine i ušao u koalicionu vlast s glavnom opozicijom. U Senegalu, kombinacija protesta i sudskih odluka spriječila je pokušaj predsjednika da produži mandat, a relativno nepoznata osoba izabrana je za predsjednika.

Konsolidacija moći vojnih vlada

Međutim, demokracija je suočena s izazovima. Vojne vlade u Sahelu, uključujući Mali, Niger i Burkina Faso, ojačale su svoju moć nakon pučeva i formirale novu saveznu grupu, odvojenu od regionalne organizacije Ecowas.

Gdje demokracija još postoji, demografija stvara dodatnu napetost. Afrika ima najmlađu populaciju na svijetu, ali njeni lideri spadaju među najstarije. U Kamerunu, prosječna starost stanovnika je nešto preko 18 godina, dok je predsjednik Paul Biya, sa svojih 92 godine, upravo položio zakletvu za osmi mandat.

Mladi se bune

Protesti mladih u Kamerunu i Tanzaniji nisu doveli do promjena, ali pokazuju spremnost mlađe populacije da se otvoreno suprotstavi dugogodišnjim liderima. U septembru, Madagaskar je bio potresen višenedjeljnim protestima mladih protiv loših javnih usluga, što je natjeralo predsjednika Andryja Rajoelinu da smijeni cijelu vladu. Međutim, u oktobru je Rajoelina zbačen u puču, a privremeni predsjednik postao je bivši vojni oficir Michael Randrianirina.

Vojni pučevi predstavljaju korak unazad za demokratiju, ali podsjećaju civilne lidere da moraju slušati zahtjeve građana. Nerima Wako iz Kenije kaže: “Protesti nisu najbolji način za promjene, ali često su jedini.”

Adem Abebe, savjetnik Međunarodnog instituta za demokratiju i izborne sisteme, ističe da nezadovoljstvo javnosti raste zbog lošeg pružanja usluga i smanjenja političkih sloboda. Mladi traže pristup zdravstvu, vodi i prilikama, a vlade često ne reagiraju dovoljno brzo.

Geopolitika i autoritarizam

Abebe također naglašava ulogu vanjske politike. Zapadne vlade, fokusirane na krize drugdje, daju afričkim vladama više prostora za autoritarno djelovanje. SAD, nekad promoter demokratije, sada je više fokusiran na transakcijske odnose pod predsjednikom Donaldom Trumpom.

Perspektive za budućnost

Kraj 2025. godine donio je još jedan puč u Gvineji-Bisau, čime je broj vojno upravljanih država na kontinentu porastao na osam. U Beninu je pokušaj puča brzo spriječen, što može označavati jaču zaštitu demokratije u Zapadnoj Africi.

Mladi su demografska većina Afrike, i njihovo uključivanje u demokratske procese ključno je za budućnost kontinenta. Wako zaključuje: “Vlade koje brzo shvate ovaj odnos između ljudi i vlasti, bit će one koje će opstati.”

federalna.ba