Nit prijateljstva Kolmana i Prohića spojena je nakon 13 godina potrage

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici održan je okrugli sto povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve holokausta, koji se Rezolucijom Ujedinjenih naroda obilježava od 2005. godine.

Pored profesora sa Pravnog fakulteta iz Zenice i Univerziteta iz Rijada, na okruglom stolu su učestvovali predstavnici Memorijalnog centra iz Jerusalema, članovi jevrejske zajednice u BiH, te predstavnici porodice „Pravednika među narodima“, Odbora za međureligijsku saradnju i Instituta za istraživanje genocida u Kanadi.

Holokaust je činjenica koja je obilježila 20. vijek, a sjećanje na 6 miliona nevinih žrtava civilizacijska je obaveza.

“To je nešto što je dužna pažnja i što zahtijeva rad svih nas - da se takvi slučajevi u moderno doba ne ponove i to je nešto što predstavlja naš dug i Jevrejima i čovječanstvu uopće”, kaže prof. dr. Dževad Drino, šef Katedre za historiju države i prava Pravnog fakulteta UNZE.

Porodica Prohić iz Gračanice jedna je od 53 u BiH i posljednja u reginu kojoj je za spašavanje tada jednogodišnje jevrejske djevojčice Nade Kolman dodijeljeno najveće priznanje „Pravednika među narodima“.

“Ja sam sasvim slučajno, kad je moja nena umrla, našao pisma na osnovu kojih sam počeo potragu. Nisam ni bio siguran ni hoću li je naći. Međutim, nakon 13 godina potrage ja sam je našao. Najvažnije što se dogodilo u svemu tome je da se spojila prekinuta nit prijateljstvo između obitelj Kolman i obitelj Prohić”, govori Rejhan Prohić.

Holokaust je trajni simbol genocida, stradanja i ubijanja u 20. vijeku. Svi smo se nadali da se nikada i nikome takav zločin neće ponoviti. Međutim, genocid je ponovljen u BiH.

“Upravo sjećanjem na holokaust neodvojivo se sjećamo i genocida nad Bošnjacima. Zaista boli danas činjenica što genocid nad Bošnjacima mnogi negiraju, brojne međunarodne institucije na to šute i žrtve genocida preživljavaju novu etapu genocide”, upozorava prof. dr. Ajdin Huseinspahić, profesor na Pravnom fakultetu UNZE.

I dok su svugdje u svijetu dostojanstveno obilježena mjesta stradanja Jevreja, u BiH to nije slučaj. Prave iskrene katarze još nema, a žrtve iznova proživljavaju traumu iz ratnog perioda.

“Kad idete putem prema Srebrenici, imate situaciju da se obnavljaju i da će se tu praviti fabrike upravo na mjestima gdje su hiljade ljudi izgubile svoje živote. Imamo lokacije poput Viline vlasi, gdje su žene stradale, gdje su žene bile direktne žrtve seksualnog nasilja u ratu – nažalost, ni tu nije obilježeno. Uupravo takva situacija u Bosni i Hercegovini doprinosi da se žrtve osjećaju u potpunosti zanemarene i da, na koncu, svakodnevno ponovo preživljavaju ratnu torturu”, ističe mr. Ajša Luković, asistentica na Pravnom fakultetu UNZE.

Nažalost, i danas širom svijeta traju ratovi, zagovaranje mržnje i najstrašniji zločini. Milioni žrtava holokausta ne smiju biti samo historijski podatak, već poziv na izgradnju mira među ljudima.

federalna.ba