Naš odnos prema bližnjem, naš je odnos prema Bogu

Visokoškolska ustanova za pravoslavni nauk u Bosni Hercegovini - Pravoslavni bogoslovski fakultet "Sveti Vasilije Ostroški" u FočI svoje obrazovne programe realizira u sklopu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Dekan fakulteta, protojerej-stavrofor prof. dr. Vladislav Topalović:

Bog je sa nama do kraja vijeka i mi smo Božiji. Bog nas prvenstveno gleda očima drugih ljudi. Sišao je na zemlju i postao čovjek. Ne treba ga tražiti ni na nebu, niti samo u srcima, već u našem komšiji, rođaku, poznaniku, bližnjem. Naš odnos prema bližnjem ujedno je naš odnos prema Bogu. Bog je u onome koji sjedi do nas, svakodnevnom prolazniku, svakodnevnom prosjaku, komšiji, djeci koja nas okružuju, koje često od sebe otjeramo, ne damo im dovoljno pažnje, ne saslušamo ih, pobjegnemo, ne poštujemo ih. Upravo u takvim ljudima krije se Bog i On nas gleda upravo njihovim očima.

 Otkrićemo smisao ovog velikog hrišćanskog praznika onda ako dopustimo da se Bog useli u naše domove, naše kuće, naša srca i upravo je to smisao praznika-da je Bog sa nama. Emanuil – S nama je Bog. U toj kratkoj rečenici, koja je ujedno ime, sadržan je sav smisao Božića. Bog je sa nama, i kada nam se čini da je negdje daleko, da je odsutan, kada nam se čini da smo ostavljeni od Boga, tada smo ustvari najviše zaokupljeni Božjim prisustvom i  On nas vodi stazama našeg života.

 Savremeni čovjek ima puno iskušenja, boluje od mnogih bolesti. Čovječanstvo i svijet, kako to kaže veliki vladika Njegoš, „stenje, a nebesa ćute.“ Mi smo dio svijeta, tvorevine koja je propadljiva i iskušenja su na svakom koraku od nas. Zbog toga je jedina nada Bog, nema druge nade za čovjeka ni za svijet ni za tvorevinu. Nema smisla egzistencija ako se Bog ne useli u naša srca. Prema tome, bez Božića, bez Hristovog rođenja, tužna je i čemerna je naša egzistencija, tužan je i čemeran naš život ako ga samo zatvorimo za sebe i ne dopustimo da se Bog u njega useli i da nas On vodi.

 Dalje ćemo ići tako što ćemo gajiti optimizam. Božić nas poziva da razmislimo o tome da nam Bog nikada neće dati veća iskušenja, nego što smo u stanju da podnesemo. Čovječanstvo je pokazalo u protekloj godini da je u stanju da se nosi sa epidemijom virusa korona. Pokazali smo se veoma solidarnim i da imamo veliko povjerenje u sve ljudske napore, prije svega naučnika. Zbog toga smatram da je Bog kroz ljude poslao i ovu epidemiju kao iskušenje, ali nam je kroz ljude dao i nadu i mogućnost da se od nje spasimo.

Naše doba često se označava kao doba stresa, prekomjerne brige za budućnost ili stalno vraćanje u traume prošlosti. Svakodnevna briga je jedna od ključnih stvari koja nas sputava u našem duhovnom životu. Mi na svakoj liturgiji pjevamo veličanstvenu himnu koja kaže: „Ostavimo sada svaku životnu brigu.“ Prema tome, liturgija, crkva bi trebalo da bude prostor u kome bar za trenutak bi trebalo da zaboravimo na te svakodnevne brige i da se okrenemo vječnosti, smislu života. Jer, zaista se nekada previše brinemo o sitnicama, brinemo se ponekad i o Božjim stvarima, za zdravlje nas i naših bližnjih prekomjerno brinemo, toliko čak da postajemo, kako se to stručno u medicini kaže, depresivni, anksiozni, hipohondri. Trebalo bi da ne brinemo Božje brige, da malo više pokažemo povjerenja u Boga, da znamo da nas Bog vodi i zna šta je to najbolje za nas.

Poruka je univerzalna, koju slušamo već vijekovima počevši od 7.vijeka prije Hrista kada je prorok Isaija prorekao i rekao: „Rodiće se Emanuil“-S nama je Bog, do jevanđeliste Mateja koji upravo tako predstavlja Hristovo rođenje, pa onda jevanđelist Jovan Bogoslov koji kaže da se Bog Logos, Hristos, nastanio među nama, bukvalno postavio svoj šator u naš logor i postao jedan od nas. To je misao Božića, da Bog nije neko transcedentno biće koje je s onu stranu postojanja, nego je došao ovdje u naš svijet, postao jedan od nas, postao naš bližnji, naš komšija, naš sutjelesnik i takav Bog je jedini dostojan čovjeka. Bog koji uzima svu patnju čovjekove egzistencije na sebe, okušava tu patnju na sebi i u potpunosti razumije čovjeka. Prema tome, Bog je s nama, to je poruka. Uvijek i dovijeka.

( Dunja Jelovac )