Maglajski pravoslavci, uprkos nedaćama, čuvaju svjetlost Božića

Uprkos činjenici da je pravoslavna zajednica u Maglaju sa 13.000 vjernika prije rata, danas svedena na tek nekoliko stotina, radost Božića u gradu i selima oko njega još uvijek se osjeti. U selima su uglavnom stariji. Djeca su, u potrazi za boljim životom, napustila nekadašnji zavičaj. Dok nas ima, kažu nam, svjetlo Božića ćemo čuvati vjerujući da će, Božijim određenjem, ipak, doći bolji dani.

Snijeg i tišina pritisnuli su i maglajski kraj. Tragovi rata su još vidljivi ne samo na fasadama. Nego i na ljudskim dušama. Stariji ljubomorno čuvaju tradiciju i radost Božića pogledajući djecu i unuke da se pojave vijugavim putem u zavičaj.

„Ima djece fakultetski obrazovane. Sve je otišlo odavde“, govori Nevenka Lukić, stanovnica Krsnog Polja kod Maglaja.

Nevenka također svakodnevno gleda niz put. A, djeca daleko, predaleko.

„Evo ga. U Kolumbiji bude. A, ovaj sin u Njemačkoj. Eto, kako živimo“, kazala je.

Mladi ne zaboravljaju zavičaj. I ovaj Božić ih je okupio u rodnom kraju. Za više od toga je, kažu, teško.

„Pa, prvo vi trebate poći sa mnom da dođete mojoj curi  i da vi nju nagovorite da se ona ovdje vrati. Nedostaje sve“, ističe Veljko Bajkanović, bivši stanovnik Krsnog Polja.

Nedjeljko ispred stričeve porušene kuće priprema božićne pečenice. Radost Božića, veli, nije potpuna bez mladih.

„Ježim se. Nekako mi je prije bilo bolje. Veselije. Puno djece, puno svega. A, sada je vjerovatno u svakoj kući tako. Djeca otišla“, kaže Nedeljko Lukić, stanovnik Krsnog Polja.

U maglajskom kraju je prije rata živjelo više od 13.000 pravoslavaca. 

„2000. godine bilo je oko 500 vjernika, a sada je to već znatno manji broj“, navodi jerej Bojan Malinović, paroh maglajski.

U maglajskim školama nastava se izvodi i na srpskom jeziku uz pravoslavnu vjeronauku koju trenutno pohađaju dva učenika.

„Od iduće godine, nažalost, pravoslavna vjeronauka u školi više neće imati optimizma da će doći neke mlađe generacije“, dodaje Malinović.

Uprkos nedaćama, maglajski pravoslavci čuvaju svjetlost Božića. 

„Pa, dočekujem kako sam i prije dočekivala. Dolazimo tu za Božić, za slavu, za Uskrs. Ja tu budem ljeti. Imam plastenik, imam baštu. Danas živim u Doboju“, poručila je Slavojka Lukić, povremena stanovnica Krsnog Polja.

Nažalost, kažu, politika ih slijedi ma gdje bili pa mladi, u nedostatku posla i izvjesne budućnosti, odlaze dalje. I oni bi, vele, za njima, da su malo mlađi.

„U Doboju samo tržni centri niču. Ništa više. Nema. Fabrike se zatvaraju, pogoni se zatvaraju. Samo kafići, tržni centri i kladionice. Eto, to je problem“, dodaje Lukić.

A prilike i neprilike, teška i bolja vremena su se smjenjivali, a narod je u snazi vjere i Božije određenje uvijek znao kako ostati, opstati i živjeti sa drugima.

„Da, prvenstveno budemo ljudi, da ne gledamo na vjersku pripadnost, da ne gledamo na podjelu prema političkoj opredijeljenosti, da budemo susretljivi jedni prema drugima“, poručio je Malinović.

A, Božić je vrijeme mira, praštanja  i međusobnog poštovanja.

federalna.ba