Na današnji dan ubijen je heroj u kopačkama - Želimir Vidović Keli

Na današnji dan prije trideset i jednu godinu ubijen je nekadašnji fudbaler Sarajeva i reprezentativac bivše SFRJ Želimir Vidović Keli. Tog kobnog 17. maja 1992. Vidović je između centra Sarajeva i bolnice Dobrinje prevozio ranjenike. Vraćajući se iz bolnice, heroj u kopačkama nije ni slutio da će mu to biti posljednja humana vožnja. Prema riječima očevidaca, agresorski vojnici su uhvatili na izlazu iz Kasindolske ulice i od te 1992., pa do 2004. gubio mu se svaki trag. Potraga je trajala punih dvanaest godina, a 5. juna 2004., na Gradskom groblju Bare pokopani su posmrtni ostaci. Prema izričitoj želji njegove porodice, Keli je pokopan skupa s dresom Sarajeva, kluba i grada, za koje je živio.

„Moga Kelija su svi voljeli, kako se ono kaže i Bog uzima sebi dobre ljude. Hvala Bogu da mu sada imamo gdje otići na grob“, govorila je supruga Borjana.

A Kelijeva karijera je započela u sarajevskom naselju Stup, gdje je rođen 17. novembra 1953. Igrao je u ilidžanskom Igmanu, potom u sarajevskoj Bosni, a onda dolazi na Koševo. U Sarajevu je počeo na mjestu beka, a kasnije je prebačen u vezni red. Često je znao biti u ulozi strijelca, a Kelijeve fudbalske majstorije posebno se sjećaju komšije s Grbavice, kada je osamdesetih godina jednom presudio u vječitom derbiju. Tog nezaboravnog gradskog derbija prisjeća se Kelijev nekadašnji saigrač, Safet Sušić.

„Mislim da je tada oboren rekord svih vremena na Koševu. Preko 40.000 gledalaca. Prava drama na utakmici, na kraju 2:1 za nas, a pobjedonosni gol je postigao Keli“.

Za Sarajevo je odigrao blizu 200 utakmica. Nakon blistavih igara u dresu Sarajeva uslijedio je poziv u reprezentaciju bivše države (dva nastupa – protiv Meksika i Urugvaja), a nije ga zaobišao ni poziv austrijskog Union Welsa, a potom i ekipe GAK-a, gdje je Vidović završio sa aktivnim bavljenjem fudbalom. Po okončanju karijere vratio se rodni grad, gdje je u sarajevskom naselju Dobrinja otvorio piceriju. Pokojni Keli je, kažu, živio za svoje dvije kćeri Dajanu i Mianu. Volio je društvo, a najviše slobodnog vremena je provodio sa Nijazom Ferhatovićem i Mehmedom Janjošem.

„To mi je bio zaista veliki prijatelj. Uvijek smo se rado družili s njim. Imao je smisla za život. Bio je odličan fudbaler, a još bolji čovjek“, kaže Ferhatović.

„Svojim igrama apsolutno je zaslužio taj reprezentativni poziv, a svojom ljudskošću i veličinom da ga se uvijek rado sjećam“, kaže Janjoš.

U znak sjećanja na legendarnog fudbalera Sarajeva jedna ulica na Dobrinji nosi njegovo ime, kao i glavni teren Kampa u Butmiru, a FK Sarajevo je i ustanovilo nagradu „Želimir Vidović Keli“. Također, snimljen je i dokumentarni film „Keli“, za koji kažu da je film svih Sarajlija, Bosanaca i Hercegovaca, dobrih ljudi širom svijeta, a upravo je legendarni Vidović igrao i živio do posljednjeg dana za svoj klub i rodni grad.

A Kelija su svi su voljeli, počev od nas novinara, pa do svih ljubitelja fudbala i sporta uopće, koji su imali priliku gledati pokojnog Kelija. Ovaj veliki čovjek, nažalost, nije dočekao stare dane u svom voljenom Sarajevu i sa svojim Sarajlijama, za koje je živio i igrao do posljednjeg daha.

federalna.ba/Muhamed Bikić