Na današnji dan Škija je ušao u legendu

Na današnji dan prije 47 godina postignut je jedan od historijskih golova nekadašnje nogometne reprezentacije Jugoslavije i to protiv reprezentacije Španije 1974. godine na Waldstationu u Frankfurtu. Tog 13. februara Buljan je izveo slobodan udarac. Josip Katalinski skače i puca glavom. Iribar odbija do njega i on ponovo u padu šutira i to je gol.

„Nije samo Katalinski dao taj gol. Dao ga je i Džajić, dao ga je i Karasi, golman Marić, pa i rezerva Pižon. To je bio gol cijelog jednog tima. Žao mi je samo što nismo u Svjetskom prvenstvu postigli više“, govorio je legendarni Škija koji je za reprezentaciju bivše države igrao za U18, te za U21 reprezentaciji, da bi za A tim debitovao 14. juna 1972. godine protiv reprezentacije Venecuele. U debiju je postigao i svoj prvijenac, a odigrao je 41 utakmicu i u deset navrata dao 10 golova, od kojih je svakako najvažniji spomenuti protiv Španije koji je donio  Jugoslaviji plasman na Svjetsko prvenstvo 1974. godine.

A sve je krenulo sa Ilidže. Tu je rođen 1948. godine.

„Krenuo sam u podmlatku Igmana, a sa šesnaest godina prešao u juniore Želje. Odlično me je krenulo i godinu kasnije, tj. sa 17 godina, već sam debitovao za prvi tim. U plavom, svom najdražem dresu, odigrao sam više od 350 utakmica. Mada sam bio odbrambeni igrač postigao sam više od 100 golova. Volio sam otići u napad, posebno kada su bili prekidi. I upravo u tim prekidima sam često postizao golove“.

Bio je član one čuvene generacije Želje, koja je 1972. godine postala državni prvak Jugoslavije. To je bila jedina titula tima sa Grbavice za vrijeme bivše Jugoslavije.

„Imali smo sjajan tim na čelu sa velikim stručnjakom Milanom Ribarom. Donijeli smo tu prvu titulu na Grbavicu u istoriji kluba i to u veoma žestokoj konkurenciji. Vodili smo bitku sa beogradskom Crvenom zvezdom. Na kraju smo osvojili 59, a Beograđani 49 bodova. Generacija za nezaborav: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Enver Hadžiabdic, Branimir Jelušić, Boško Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Šerbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić.

Nakon osvojene titule, 1974. godine bio sam proglašen i za najboljeg igrača Jugoslavije.

„Te sedamdesete godine su bile nezaboravne ne samo za mene, nego za našu cijelu generaciju, naš grad Sarajevo“.

Nakon decenije provedene u Želji uslijedio je odlazak u francusku Nicu, gdje ostaje sve do 1978. godine.

„Igrao bih još da nije bilo problema sa povredama, tako da sam prekinuo svoju igračku karijeru sa 30 godina. Rano, ali sudbina je tako htjela. No, lijepa sjećanja su ostala iz ovog francuskog grada. Bili su tu još Vahidin Musemić, Vlatko Marković“.

Po sticanju nezavisnosti BiH, Katalinski je bio predsjednik FK Željezničara.

„Težak period. Ne ponovilo se, ali naš Željo je opstao, a kasnije se i vratio na svoju Grbavicu. Mojoj sreći nije bilo kraja. Još kad su došle titule“.

Nakon rata, Katalinski se stavio na raspolaganje bosanskohercegovačkoj nogometnoj kući, bio je koordinator za omladinski pogon, a i magistrirao je na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj.

„Ovo je veliki dan za mene, moju porodicu, bosanskohercegovački fudbal... Uvijek treba učiti i učiti“, govorio je tog 26. jula 2008. godine.

Posljednji naš susret bio je u proljeće 2011. godine, gdje zajedno sa svojim kolegama iz Saveza Denijalom Pirićem i Jasminom Bakovićem, te prijateljem Sakibom Hatibovićem, ugostio nas nekolicinu novinara koji smo u Škiji imali i velikog prijatelja.

„Podržite ovaj naš Savez. Učinite sve koliko je u vašoj moći da se savezu skine suspenzija. Vi to možete. Novinari su uvijek pomagali naš Savez, reprezentaciju. A mi nemamo rezervni Savez, reprezentaciju, državu. Naša je samo Bosna i Hercegovina“, govorio je Katalinski.

Zauvijek je otišao devetog juna 2012. godine. Tog dana u ilidžanskom naselju Stup, na mjesnom groblju, ispratili smo našeg dragog Škiju, Bosanca prije svega, kako je uvijek isticao.

''Otišao je jedan od nas kojeg ćemo pamtiti za sva vremena. Nikada neću zaboraviti njegov gol protiv Španije. Oni koji su ga znali pamtit će ga, ostat će Škija za sva vremena'', rekao je u svom govoru tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković.

Federalna televizija je 2020. godine premijerno prikazala dokumentarni film „Škija“, 6. aprila, na Dan grada Sarajeva, a upravo je legendarni Josip Katalinski, te nezaboravne 1974. godine bio i dobitnik Šestoaprilske nagrade.

federalna.ba/Muhamed Bikić