Mikro Horio, grčko selo duhova koje se budi samo za turiste

Kad padne noć, Mikro Horio (Malo selo na grčkom) živne jer šačica posjetitelja u uobičajenim okolnostima pijucka koktele u svojevrsnoj kombinaciji bara i muzeja u podnožju ruševina. 

"Pokušavamo mu udahnuti život", kaže vlasnik bara Jorgos Aliferis. On svoje goste do sela već godinama prevozi iz Livadije, otočne luke, kamo su se svi seljani preselili nakon Drugog svjetskog rata. 

"Nije bilo vode ni struje pa su ljudi otišli gdje im je bolje", pripovijeda Aliferisova partnerica Vanja Jordanova dok poslužuje piće na barskoj terasi, nakon polusatne vožnje neravnom  cestom do Mikra Horija.

Ali prije toga je morala pokrenuti agregat. I onda, napušteno otočno selo iznenada se osvijetlilo kao filmski set, uz melankoličnu grčku muziku podno zvjezdane noći. 

Prije stotinjak godina, najveće naselje na Tilosu, jednom od dodekaneskih otoka u jugoistočnom Egejskom moru, imalo je 1200 stanovnika. Ali se stanovništvo malo pomalo iz unutrašnjosti iseljavalo prema luci, gdje je su uvjeti za život bili bolji. 

Do kraja 60-ih godina prošlog stoljeća u selu su zatvorene njegove tri kavane i škola. 

Ludi san

Aliferis, koji je rodom s Peloponeza, otkrio je Mikro Horio prije tridesetak godina kad je stigao na otok pošto je njegov brat, liječnik, ondje dobio posao. 

"Pomislio sam kako je stvarno šteta što je selo napušteno i sanjao taj ludi san da ga oživim", rekao je. 

Svoj bar drži otvorenim tri mjeseca godišnje. "Posjetitelji dolaze odasvud, čak i iz inozemstva, a među njima su i potomci obitelji koje su nekad ondje živjele".

Projekt ga je, međutim, koštao mnogo, "financijski i psihološki", a sad je i zbog koronavirusa izgubio velik dio prihoda. 

Nije niti sretan što će uskoro asfaltirati cestu do sela jer strahuje da će to "promijeniti krajolik i atmosferu". 

Povratak u život

Daleko od toga da je Mikro Horio jedino napušteno grčko selo čiji su mještani otišli trbuhom za kruhom. Raznim inicijativama, javnim i privatnim, neki od njih pokušavaju se vratiti u život. 

Vathia, selo na poluotoku Maniju na južnom Peloponezu, ima spektakularan pogled na more, ali njegove prazne kamene kule i napuštena raštrkana imovina bivših stanovnika stvaraju sumornu atmosferu. 

Neki turisti dođu pogledati četvrtaste kule iz 18. stoljeća koje i dalje dominiraju selom, ali vladin projekt obnove iz 80-ih godina prošlog stoljeća nije urodio plodom. 

Ali nedaleko je suprotan primjer. Utvrđeni grad Mistra, na popisu svjetske baštine UNESCO-a od 1989., postao je velika turistička atrakcija i jedno je od deset najposjećenijih mjesta u Grčkoj. 

Turisti u uobičajenim okolnostima hrle njegovim popločenim uličicama, dive se freskama bizantske crkve i posjećuju gradski manastir, u kojem su i dalje redovnici, iako je sve ostalo napušteno 50-ih godina. 

Spinalonga, napušteni otočić pokraj Krete, privlači turiste svojom burnom prošlosti. Ondje, u mletačkoj utvrdi, gubavci su bili smješteni sve do početka 20. stoljeća.

Na Krfu je selo Peritija iz 14. stoljeća mamac za turiste, očarane kućama u venecijskom stilu i mogućnošću uspona na obližnju planinu Pantokrator čijeg se vrha vidi cijeli Krf i nazire Albanija. 

federalna.ba/Hina