Marko Vešović
Svaki portret je drugačiji, posebno kad se radi o pjesnicima; obojen je drugačijim bojama i zvukovima. Portret pjesnika Marka Vešovića obojen je ljubavlju i strašću prema književnosti, prvenstveno poeziji i pričama iz davnina, o ljudima, njihovoj dobroti, ali i zlu u njima. Pjesnika Marka Vešovića treba slušati, samo slušati ...
**
Marko Vešović je rođen marta 1945.godine u selu Pape kod Bijelog Polja u Crnoj Gori. Gimnaziju je završio u Bijelom Polju, Filozofski fakultet u Sarajevu. Postdiplomski studij završio je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kao profesor radio u sarajevskoj srednjoj Autosaobraćajnoj školi i u gimnaziji “Pero Kosorić”. Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Na Filozofski fakultet vratio se 1992.godine. Deset godina kasnije odbranio je doktorsku disertaciju “Jezik u poeziji Radovana Zogovića“ na svom matičnom fakultetu u Sarajevu. Marko Vešović objavio je preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika. Pjesnik Marko Vešović živi u Sarajevu. Mnogo čita i katkad napiše koji stih.
**
Djela Marka Vešovića
Poezija
NEDJELJA, Svjetlost, Sarajevo, 1970.
OSMATRAČNICA, Svjetlost, Sarajevo, 1974.
SIJERMINI SINOVI, Svjetlost, Sarajevo, 1979.
KRALJ I OLUPINA, Svjetlost, Sarajevo, 1996.
ANTOLOGIJA NAJNOVIJEG BOSANSKOHERCEGOVAČKOG PJESNIŠTVA, Lica, Sarajevo, 1974.
POLJSKA KONJICA, Naklada ZORO, Srajevo, 2004.
**
Proza
RODONAČELNIK, roman, Svjetlost, Sarajevo, 1982.
ČETVRTI GENIJE, polemika, Svjetlost, Sarajevo, 1989.
SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994.
NA LEDU ZAPISANO, eseji, Zid, Sarajevo, 1997.
BOSANSKA PRIČA, Svjetlost, Sarajevo, 2002
MARKOVI KONACI, Hercegtisak, Mostar. 2004.
**
Prevodi sa stranih jezika
POEZIJA EMILY DIKINSON, prevod urađen zajedno sa Jasnom Levinger, Svjetlost, Sarajevo, 1986.
ŠARL BODLER - CVIJEĆE ZLA, Zid, Sarajevo, 2000.
**
Prevodi na strane jezike
CHIEDO SCUSA SE VI PARLO DI SARAJEVO, Sperling & Kupfer Editori, Milano, 1996.
**
RAVNI GAJ
Samoća mi često bude kao bara,
Ali mnogoput me od bare odmara.
U te čase škripa pera se dijačkog
Miješa sa blekom Ovna zodijačkog.
Tad sebi po suncem, što s Gradine grije,
Postajem proziran kao list hartije:
Snabdjeven sam dušom ko vodenim znakom.
I nešto iz mene zavapi za svakom
Modricom pradavnom, kao za opalom
U bojama duge, i za balegarom
Što ka raju, koji otet mi je, leti.
A svijet je nježan kao, pod stopalom
Bosoga djeteta, prašina na starom
Karavanskom drumu s Ravnog Gaja ljeti.
**
SONET ZA MAJKU
Gledam joj, u snu, vječno sjetno
Lice, a svijet bez adia
Ulazi u me neprimjetno
Kao napjevi sa radija.
Meteori se nebom ruše,
Ovaj svijet me puni jezom,
No bor mi krošnju iznad duše
Širi, ko amrel nad princezom.
Neću ući u proste tvoje
Slovke baš kao ni u ono
Što nad kaduljom pčele zuje,
Niti pojmiti lice koje
Zaglušnije je nego zvono
Zato što ništa ne kazuje.
**
Miljenko Jergović o Marku Vešoviću - O pjesništvu općenito, o pojedinoj pjesmi ili o jednome jedincatom stihu, govorio je tako sugestivno, u mimici i gesti, u intonacijama i u naglascima, da bi slušatelj ili gledatelj stjecao dojam kako taj čovjek svojim uvidom proniče kroz svaku riječ, kako na poeziju gleda nekim specijalnim rendgenskim pogledom, u svakoj riječi on osjeti njezin pjesnički potencijal i napon. Za sve druge, od Huga Friedricha do tada čestih Friedrichovih imitatora po Izrazu, Životu i Odjeku, tadašnjim našim književnim časopisima, najmanja nedjeljiva čestica pjesništva bio je stih. Marko je bio u stanju govoriti o još sitnijoj čestici, o riječi. A ono što bi govorio, djelovalo je uvjerljivo poput propovijedi nekoga darovitog propovjednika, zanesenjaka i fanatika, koji bi slušatelja mogao uvjeriti u sve, pa i u to da se, u ime vjere, pretvori u čovjeka bombu. (Tumač pjesništva)
**
Autorica Serijala Portreti – Selma Dizdar
Tonska realizacija – Šerkan Cakić
Foto / Izvor – penbih.ba