Lea Jerlagić: Akt ne trebamo posmatrati kao taboo
Ovog petka u Pola sata arta gostovala je Lea Jerlagić, docentica na Akademiji likovnih umjetnosti UNSA. Govorila je o svom iskustvu na osmom simpoziju Art Connects Women u Dubaiju, gdje je predstavila svoj rad inspirisan starom japanskom kulturom.
Lea je odgovarajući na pitanje o učešću domaćih umjetnika u prikazima u stranim zemljama naglasila da je u pitanju iskustvo obostranog zadovoljstva.
”Mogućnosti se otvaraju, svijet je globalno selo. Ljudima u drugim državama je zanimljivo ugostiti nas kao što je i nama zanimljivo posjetiti njih, a naši mladi stvaraoci zaista imaju šta ponuditi. Radim na akademiji koja zadržava tradiciju i nudi kvalitet.”
U odgovoru na pitanje o inspiraciji u odabiru rada za učešće u okviru teme pozicije žene u svijetu, Lea Jerlagić istakla je značaj direktnog kontakta ljudskog tijela sa prirodom i vraćanja na neposredno percipiranje stvarnosti.
”Moj rad predstavlja motiv ”Ame”, stare japanske tradicije ženama-roniocima na bisere. Njihova kultura mi je bila fascinantna, prije svega jer su žene, a onda i zbog toga što nose estetiku, hrabrost i predanost. ”Ame” su bile potpuno nage i imale su direktan kontakt sa okeanom, a to je nešto što danas gubimo. Svi savremeni mediji koji nam donose olakšice u životu ustvari nas odvajaju od svijeta.”
Lea nam je ispričala pozitivno iskustvo iz Dubaija i Kine, naglašavajući koliko inspiracije crpi iz praksi dalekoistočnjačkih kultura. U Dubaiju je nije dočekala stereotipizirana zatvorenost, već pozitivne reakcije na njeno djelo, koje je bilo jedini akt na simpoziju.
”Osim kulture, u Kini me fascinirala tehnika koju sam izučavala – kineski drvorez. Danas je uglavnom koristim u svom radu, a može se nazvati eko-umjetnošću. Štampa se vodenim bojama, na ručno rađenom papiru, što je čini profinjenom. Njihova kultura izuzetno posvećuje pažnju detaljima, njima je sve važno i sve ostavlja trag, pa i kako se osjećate kada stvarate djelo. Podloga mog rada jeste kineski drvorez, ali moj pristup je više eksperimentalan. Nakon štampe pristupam crtanju, što mislim da je nešto malo dalje od reprodukcije same tehnike. Specifičnost mog rada je što često ljudi ne mogu prepoznati da li je u pitanju crtež ili slika zbog njegove nježnosti i tananosti.”
U odgovoru na pitanje o motivima koji je inspirišu, Lea je naglasila znažaj akta za umjetnika, ali i posmatrača.
”Motiv je akt. To je nešto čime se bavim već 10 godina. Fascinira me ljudsko tijelo u različitim položajima. Proučavanje ljudskog tijela nas uči mnogo čemu, o ljudima, o kompoziciji i odnosu objekta u prostoru.”
Federalna.ba/H.M.