Le Figaro: Sarajevo je poslije 30 godina sačuvalo svoju dušu ali i ožiljke

Opsada glavnog grada BiH, koja je počela 6. aprila 1992. godine, trajala je gotovo četiri godine, ali je duh Sarajeva opstao, čak i ako rat u Ukrajini ponovo budi traume stanovništva Sarajeva, prenio je pariski list Le Figaro.

"Suočeni s prijetnjama secesije Milorada Dodika, moćnog čovjeka Republike Srpske, i zahtijevima Dragana Čovića, lidera bosanskih Hrvata, strah od novog rata proganja umove ljudi. Atmosferu još više opterećuje rat u Ukrajini, koji budi traume i gura stanovništvo da pravi zalihe tjestenine i brašna", naveo je Figaro.

Prenoseći izjave stanovnika o opsadi Sarajeva, od kopanja rovova, skupljanja brašna za hljeb, vode po bunarima, bonova za konzerve hrane, nabavke kafe i cigareta do političkih dešavanja u to vrijeme, Le Figaro prenosi da je poslije rata većina uništenih zgrada obnovljenja i da je ostala mješavina istočne i austrougarske arhitekture i socijalističkog modernizma.

Fizički tragovi opsade su jedva vidljivi, iako mnoge fasade i dalje nose tragove rupa od metaka, a spomen-ploče žrtvama opsade su dio pejzaža. I dalje voze isti klimavi predratni tramvaji. Samo staklene kule i tržni centri govore da se vrijeme promijenilo.

"A šta je ostalo od jedinstvenog duha Sarajeva? Onaj koji je oduvijek razlikovao gradsku 'raju' od nacionalista i grubih brđana", upitao je Le Figaro u opširnoj reportaži o Sarajevu.

Većina od 150.000 Srba koja je živjela u predratnom Sarajevu od 500.000 stanovnika je otišla, kao i većina Hrvata. Grad sada ima manje od 400.000 stanovnika, gotovo 90 odsto bosanskih Muslimana. Djeca starih sarajevskih porodica, koji su bili nosioci urbane kulture, otišla su u inostranstvo, a umjesto njih su se naselili mještani sela koji su protjerani sa područja pod kontrolom Srba, piše Le Figaro.

"Sarajevo više nije isto, ali je grad sa najviše pluralizma u BiH i zadržalo je multikulturalnost upisanu u svom sjećanju, baš kao i antifašizam", izjavio je za francuski list politikolog Adnan Huskić.

Prema njegovim riječima, poslije rata su počele da kao pečurke niču nove džamije, ali ne i vjerski fanatizam. "Pravoslavna crkva, katolička katedrala, sinagoga i Ali-pašina džamija, smješteni u centru grada, ostali su simboli grada", rekao je Huskić.

Stanovnik Haris Bjelak, koji je 1992. godine imao 19 godina i pridružio se Armiji BiH, rekao je Le Figarou da ima i dalje isti mješoviti krug prijatelja. To što mu je otac poginuo od gelera nije ništa promijenilo, dodao je Figaro.

"Tradicionalna, ali ne nacionalistička, endemska vrsta starog Sarajeva je opstala, čak i ako je u opasnosti", rekao je Bjelak, prenio je pariski list.

federalna.ba/Beta