“Kultura sjećanja”: Preplitanje pet olimpijskih krugova Olimpijskog komiteta BiH od 04.06.1992. godine…

Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine osnovan je 04. juna 1992. godine u Sarajevu. Tog, za bosanskohercegovački sport historijskog dana, istaknuti sportisti i sportski radnici, predstavnici 20 saveza olimpijskih sportova, uprkos ogromnim ratnim teškoćama, održali su Osnivačku skupštinu i u prvi Izvršni komitet izabrali Mirzu Delibašića, Mirsada Fazlagića, Čedu Gojkovića, Ahmeda Karabegovića, Dragana Nožicu, Antu Raosa, Mehmeda Sokolovića, Miroslava Šipeka i Katicu Šporer. Za prvog predsjednika Olimpijskog komiteta biran je Stjepan Kljuić, a za potpredsjednika Uglješa Uzelac.

Nakon utemeljenja, OKBiH je, kao pridruženi član, već 23. jula primljen pod okrilje Međunarodnog olimpijskog komiteta, što je, dva dana kasnije, omogućilo našim prvim olimpijcima da se pod zastavom BiH pojave u svečanom defileu na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Bez obzira na skromne rezultate desetočlane ekipe ovo je bila zlatna pobjeda našeg sporta, kojom je otvoren put do punopravnog članstva u MOK-u 24. septembra 1993.

Međutim, punopravno članstvo nije automatski riješilo sve probleme, jer su se u praksi odvijale određene aktivnosti, suprotne odredbama Olimpijske povelje, koje su bile prepreka objedinjavanje olimpijskih snaga u zemlji. Značajan korak u otklanjanju tih prepreka načinjen je 28.07.1999., kada je, pod pokroviteljstvom MOK-a, potpisana Lozanska deklaracija, na osnovu koje je 08.12.2002. izvršen upis Komiteta u registar Ministarstva pravde. Time je završen proces konačnog ujedinjenja cjelokupnog sportskog sistema BiH, a OK BiH konstituisan je u krovno sportsko tijelo države Bosne i Hercegovine. To je omogućilo sportistima da kroz svoje matične federacije uđu u zajedničke lige i da BiH na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju prvi put ima jedinstven tim.

Historija Igara bilježi da su naši prvi olimpijci u Barceloni 1992. bili atletičari Zlatan Saračević, Mirsada Burić, Kada Delić i Dragan Mustapić, strijelkinja Mirjana Horvat, džudista Vlado Paradžik, plivači Anja Margetić i Janko Gojković, kajakaš Aleksandar Đurić i dizač tegova Mehmed Skender. Četiri godine kasnije, u Atlanti 1996., bilo ih je devetoro, kao i u Sidneju 2000. i Atini 2004. U Peking 2008. putovalo je petero olimpijaca, a u London 2012. šestero. Rekordnih jedanaest predstavnika BiH je imala u Rio de Žaneiru 2016. Dakle, na sedam Ljetnih igara ukupno 59 olimpijaca. Bilo bi ih zasigurno znatno više da mnogi, u Bosni i Hercegovini rođeni, nisu iskoristili pravo promjene sportskog državljanstva, pa su ušli u olimpijske sastave zemalja u okruženju i šire u svijetu. Samo u Londonu 2012., naspram naših šestero reprezentativaca, u ekipama drugih država bilo je 26 sportista ovdje rođenih. Sa šestim mjestom u Sidneju, gdje mu je za krug izmakla medalja, strijelac Nedžad Fazlija je dosad naš najuspješniji olimpijac. Slijede ga strijelkinja Mirjana Horvat sa osmim (Barcelona), džudista Amel Mekić sa devetim (Peking) i atletičar Amel Tuka sa dvanaestim mjestom (Rio). Od Lilehamera 1994. Bosna i Hercegovina je redovan učesnik i Zimskih olimpijskih igara. Na šest olimpijada nastupilo je 39 olimpijaca. Novi asovi izrasli su na stazama kojima je sedamdesetih godina vozio i prvi jugoslovenski zimski olimpijac iz Bosne i Hecegovine Ajdin Pašović. U Enisu Bećirbegoviću i Igoru Laikertu dobio je prave nasljednike. Sa 21. mjestom u spustu na Igrama u Naganu 1998. Bećirbegović ima dosad najbolji rezultat.

Strijelac Nedžad Fazlija je sa pet učešća na Olimpijskim igrama rekorder među bosanskohercegovačkim olimpijcima. Po tri olimpijade u timu BiH imaju džudista Amel Mekić, atletičarka Lucija Kimani, plivač Janko Gojković, smučari Mladen Plakalović, Tanja Karišik i Enis Bećirbegović, u čiji je bilans upisan i četvrti nastup u okviru jugoslovenske reprezentacije (1992). Zanimljivo je da je atletičar Dragan Mustapić čak četverostruki učesnik olimpijske smotre (jednom za BiH i tri puta za Hrvatsku), te da trojica bobista, također kombinovano za dvije države (Jugoslaviju i BiH), imaju po tri nastupa: Zdravko Stojnić i braća Ognjen i Zoran Sokolović, kao i smučarka Arijana Boras, koja je startovala sa jugoslovenskom selekcijom 1992, a nakon toga na dvije olimpijade branila boje BiH. Uz Olimpijske igre, u četverogodišnjem olimpijskom ciklusu, naši sportisti se takmiče i na Evropskim igrama, Olimpijskim igrama mladih, Evropskom olimpijskom festivalu mladih, Mediteranskim igrama i Mediteranskim igrama na pijesku.

Od 1992. do danas Olimpijski komitet je na 54 takmičenja učestvovao sa više od 1.000 najboljih sportista u individualnim i ekipnim sportovima. Sportiste je pratilo nekoliko stotina trenera, tako da je ukupno više od 1200 članova u 28 godina reprezentovalo bosanskohercegovački olimpizam širom svijeta na takmičenjima pod okriljem Međunarodnog olimpijskog komiteta, Evropskih olimpijskih komiteta i ICMG-a. Osvojili su 41 medalju: pet zlatnih, 12 srebrnih i 24 bronzane. Medalje su osvojene na Olimpijskim igrama za mlade - YOG (3), Evropskim igrama (1), Evropskom olimpijskom festivalu za mlade (6) i Mediteranskim igrma (31). Prvu medalju Bosni i Hercegovini podario je na Mediteranskim igrama u Monpeljeu 1993. karatista Eldin Pekmez - bronza, a prve zlatne na istom takmičenju bokser Almedin Fetahović i košarkašice predvođene legendarnom Razijom Mujanović.

U posljednjih dvadesetak godina među najistaknutije sportiste svijeta u svojim disciplinama svrstali su se naši asovi - atletičar Amel Tuka (bronzana medalja na 800 metara na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. i srebrna medalja na Svjetskom prvenstvu u Dohi 2019.)  i džudistkinja Larisa Cerić sa svjetskim juniorskim zlatom (2009), svjetskim seniorskim srebrom i bronzom (2017. i 2018), trostrukim naslovom evropske vicešampionke (2014, 2018. i 2019) i jednom bronzom (2017), vicešampionskom titulom na Evropskim igrama (2019), te mediteranskim srebrom i bronzom (2009. i 2013) i brojnim trofejima sa  međunarodnih turnira, kupova i drugih takmičenja.

Zapažene rezultate ostvarivali su i teniser Damir Džumhur (evropski juniorski prvak do 18 godina, bronzana medalja na Ljetnim olimpijskim igrama mladih 2010. u Singapuru, 23. na ATP listi 2018.) i atletičari Mesud Pezer (21,48 m u bacanju kugle 2019.), i Kemal Mešić u istoj discilini sa ličnim rekordom 20,83. Sve su to imena kojima se BiH s razlogom ponosi, jer u njima mladi nalaze svoje prave uzore. U njima, ali i u šampionima iz davnih vremena. Historijski dokumenti potvrđuju da korijeni Olimpizma i na ovim našim prostorima sežu daleko u prošlost.

Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH Milanko Mučibabić navodi kako su naše olimpijske nade dobile stipendije koje će im donijeti 300 dolara mjesečno. Trajanje tih stipendija će biti godinu dana, a nakon što istekne godina dana, OK BiH će razmotriti njihov učinak i donijeti odluku o eventualnom nastavku saradnje.

Podsjećamo, stipendije su u mjesecu februaru dobili plivači Iman Avdić i Jovan Lekić, atletičarka Emina Omanović, taekwondoistinje Marija Jokić i Nadina Mehmedović, džudist Mustafa Hebib, bokser Adi Šljivo, skijaška trkačica Sara Plakalović, alpski skijaš Milivoje Mačar i brzoklizač Ermin Raščić.

Mučibabić ističe da je OK BiH odabrao najzaslužnije sportiste u saradnji sa sportskim savezima, a na osnovu informacija i rezultata koje su ti savezi proslijedili krovnoj kući bosanskohercegovačkog sporta. Podsjetio je kako zemlje u našem okruženju ulažu između 20 i 40 miliona maraka godišnje, dok je situacija u BiH dosta drugačija, s obzirom na to da naša zemlja godišnje ulaže milion i 300.000 marak. Iako je uloženi novac minimalan, očekuje se da će BiH na Olimpijadi u Parizu 2024. godine predstavljati osam sportista.

O važnosti stipendiranja govori predsjednik OK BiH Milanko Mučibabić, plivačica Iman Avdić i trener plivanja Evelin Avdić.

(Aida Hadžiabdić)