Komentar Maje Begtašagić: Bh. kinematografija na prosjačkom štapu

Mnogo toga što ne bi trebalo imati veze s kulturom izdešavalo se na našoj kulturnoj sceni. Kada je riječ o kinematografiji, gotovo ništa se nije desilo. Ne zato što su filmadžije zakazale, već zato što Federalno ministarstvo kulture nije željelo da se desi. Na odnos spram naše kinematografije u prethodnoj godini osvrnula se urednica Redakcije kulture Maja Begtašagić.

Bosanskohercegovačka kinematografija navikla je na krize. Navikla je na improvizaciju, na snalaženje i preživljavanje. Na to da se filmovi prave uprkos svemu. Ono na šta se, međutim, ne može i ne smije naviknuti jeste zanemarivanje i zapostavljanje. Sistemsko i politički svjesno.

Za razvoj i produkciju filmova ni marka

Jer kada se problemi ponavljaju iz godine u godinu, kada konkursi propadaju, tada više ne govorimo o propustima i birokratskim problemima. Govorimo o odgovornosti. I o njenom izostanku. Naime, u 2025. godini u Federaciji Bosne i Hercegovine nije uložena nijedna marka u razvoj i produkciju filmova. To, kako navode iz Udruženja rediteljica i reditelja u Bosni i Hercegovini u saopćenju objavljenom 31. decembra, nije slučajnost niti tehnički propust, već jasna politička odluka i ogledalo potpunog odsustva kulturne politike. Za takvo stanje, poručuju, direktnu odgovornost snose Federalna vlada i Federalno ministarstvo kulture i sporta. Godina 2025, kažu filmski radnici, ostaje upisana kao najgora godina u historiji bh. kinematografije.

Fondacija za kinematografiju, koja djeluje u okviru Federalnog ministarstva kulture i sporta, trebala bi biti temelj sistema i pokretač filmskog sektora. U praksi, međutim, ona ne funkcionira. Konkursi se raspisuju pa poništavaju, i to postaje pravilo, a ne izuzetak. Ovdje se više ne radi samo o neefikasnosti. Radi se o sistemu koji možda i ne želi funkcionirati. O instituciji koja ne izvršava svoju osnovnu svrhu.

Kantonalna fondacija nije zaživjela

Situacija nije bolja ni u Kantonu Sarajevo. Novoosnovana Kantonalna fondacija, koja bi trebala biti djelotvoran mehanizam podrške filmskim projektima, nije zaživjela, što iznova pokazuje nedostatak strategije. A znamo da državni nivo vlasti kulturu, pa samim tim i film, ne vidi kao svoju obavezu. U praksi to znači da film u Federaciji BiH trenutno nema ni institucionalni okvir, ni finansijsku osnovu, ni izvjesnu budućnost.

Produkcije koje su računale na sredstva Fondacije ostaju bez novca. Projekti se odgađaju, neki se u potpunosti napuštaju, a drugi pokušavaju preživjeti oslanjajući se na donacije. Na takav model, nažalost, prinuđena je računati i rediteljica Jasmila Žbanić u radu na svom novom filmu “Quo vadis, Aida? – Dio koji nedostaje”.

I ne radi se tu samo o nekoliko filmova. Radi se o čitavoj industriji, o zanimanjima koja nestaju. Produkcijama koje ostaju zaglavljene u fazi razvoja. Mladim autorima koji već na početku karijere uče da sistem ne postoji. To nije razvoj kulture. To je odustajanje od nje.

Improvizacija

Preživljavanje nije uspjeh. Ono znači da se sistem namjerno drži na ivici, bez sigurnosti, bez kontinuiteta i bez vizije. Entuzijazam na kojem počiva kulturna i umjetnička scena ne može biti kulturna politika. A improvizacija ne može biti strategija razvoja.

Kada se u budžetu ne izdvoji nijedna marka za film, jasno je da film, a time ni kultura, nisu prepoznati kao javni interes.

A film je mnogo više od troška. Kao i kultura, on nije marginalna stvar. Film je jedan od onih kulturnih proizvoda koji Bosnu i Hercegovinu čini vidljivom i prepoznatljivom izvan njenih granica. Zemlja koja ne ulaže u vlastite priče pristaje na to da ih drugi pričaju umjesto nje – ili da se one uopće ne ispričaju. Zato pitanje stanja bh. kulture i kinematografije nije pitanje luksuza već odgovornosti. Odgovornosti institucija, ministarstava i političkih struktura koje rado govore o značaju kulture, ali to rijetko potvrđuju konkretnim potezima. Ako želimo da bh. kinematografija opstane i napreduje, potrebna je jasna politika ulaganja i podrške – transparentni konkursi, stručna valorizacija i kontinuitet.

Kultura kao fusnota

Ako se ovakav odnos nastavi, bh. film neće nestati preko noći. Ili je to možda i cilj. Ali svaka godina bez sistemske podrške ostavlja posljedice – manje projekata i manje autora.

I koliko još nula u budžetu treba da se pojavi prije nego što to postane dokaz političkog neuspjeha. Jer budžeti nisu samo zbirke brojki. Oni su ogledalo prioriteta.

Koliko još izgubljenih godina treba proći da bi se shvatilo da kultura nije višak i da ne može biti fusnota u budžetu.

federalna.ba