Koliki je značaj transplantacije organa?
Oktobar je u znaku darivanja organa i ukazivanja na značaj donorstva kao plemenitog i humanog čina. Tako je u našoj zemlji u prošloj godini 60 hiljada građana postalo vlasnikom donorske kartice, odnosno dalo saglasnost za doniranje organa poslije smrti. No, u praksi to nije dovoljno i prema zakonskim propisima, porodica preminule osobe je ta koja donosi konačnu odluku. No, jesmo li i koliko svjesni značaja donorstva i koliko znamo o ovom humanom činu?
Ljekari su 2010. godine Eldini Softić ustanovili autoimunu bolest jetre za koju nije bilo drugog lijeka osim transplantacije. Godinu dana Eldina je provela na bolničkom liječenju prije same transplantacije, budući da je bolest neočekivano brzo napredovala. Budući da svijest o doniranju organa nije dovoljno razvijena kod nas, ljekar je Eldini saopćio da bi trebala početi prikupljati novac kako bi tanplantacija bila urađena u inozemstvu: „Ja sam pitala koliko košta ta tranplantacija vani, a on je rekao da je oko 300 hiljada konvertibilnih maraka i to je bio šok za mene. Brojati do 300 hiljada je zaista puno, a kamoli skupiti toliki novac“.
No, porodica, pozitivne misli i vjera u medicinu su joj pružale nadu u život i da će doživjeti dan kada će joj jetra biti transplantirana u Bosni i Hercegovini: „Već u februaru 2015. godine ja sam dobila taj najvažniji poziv iz bolnice. Mene su pozvali i rekli da imaju jetru za mene i da će se ta tranplantacija obaviti u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Dakle, ja sam transplantaciju obavila u svom gradu“.
Eldinin primjer je jedan od rijektih, budući da oko 300 građana Federacije BiH još čeka na tranplantaciju organa. Sve usporava nemogućnost pronalaska adekvatnog donora, kao i nepovjerenje i neinformiranost stanovništva o značaju ovog humanog čina. Zato je bitno razvijati svijest o donorostvu, jer organi jedne osobe kojoj je utvrđena moždana smrt mogu spasiti i do osam života.
„2015. i 2016. ih je bilo malo više, sad je opet pet šest-transplantacija u godini. Nadamo se da će biti više“, kaže Rasim Halilčević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika TK-a.
Dr. Mersiha Čerkezović šefica je Dijaliznog centra u Domu zdravlja Živinice: „Potrebno je malo animacije, potrebno je imati donore, potrebno je potpisati donorske kartice, potrebno je da prepoznamo važnost ovog segmenta“.
Stoga treba na različite načine podizati svijest stanovništva o značaju donorstva, razviti empatiju i razmisliti o činjenici da svakog trenutka neko od nas može biti pacijent na čekanju jer bolest ne bira.
federalna.ba