Kočan: Najveća želja Milorada Dodika - protjerati OHR iz države

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, mora imati ovakav narativ pogotovo pred nove izbore jer se ne može konkretno pohvaliti ni sa čim da je uradio kako bi podigao kvalitet života u RS-u, kazao je za Radio Federacije Faris Kočan, slovenski ekspert za evropska pitanja i proširenje. Kočan je govorio o putu BiH u EU, secenionističkim težnjama Milorada Dodika, njegovom sastanku sa slovenskim premijerom Janezom Janšom, kao i o cjelokupnoj političkoj situaciji u zemljama zapadnog Balkana.

Svjedoci smo da je u BiH od jula ove godine haotično političko stanje. Institucije su blokirane, a time i put u EU. Posljednji izvještaj Evropske komisije o napretku zemlje u EU integracijama je negativam. Kako vam iz perspektive jedne zemlje koja je već dugo članica EU izgleda situacija u BiH?

„Situacija u Bosni i Hercegovini je prilično loša i haotična, a dirigent te cijele situacije je član Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorad Dodik. Naravno, u cijeloj toj situaciji potrebno je potražiti razloge zašto to Dodik radi uopšte. Jedan od bitnih faktora je pad njegove podrške u posljednjih nekoliko godina, što se i odrazilo gubitkom Banje Luke na izborima. Sljedeći izbori su u oktobru naredne godine i Dodik zaista ne zna kako bi drugačije vratio fokus na sebe, jer se ne može ničim pohvaliti svom biračkom tijelu. Njegova partija nije podigla ekonomski standard u RS-u, nije poboljšala život bosanskih Srba širom BiH, nije uradio ništa kako bi umanjio neke društvene tenzije, pa, eto, onda se mora okrenuti onoj najjeftinijoj karti koja bi mu mogla donijeti glasove – nacionalističkoj karti. I to nije prvi put da mu je to donijelo rezultate sjetimo se samo Aprilskog paketa 2006, koji je vodio u te Prudske i Butmirske procese između 2008. i 2010. godine. I tada je Dodik da bi odbranio svoju političku budućnost stvarao toksične narative o Bošnjacima i bošnjačkoj političkoj eliti, a posebno o snažnoj zavjeri međunarodne zajednice, OHR-u koji zajedno sa Bošnjacima želi uništiti Republiku Srpsku. I, naravno, kada je to tad uspjelo, Dodik je tad konstruisao određene parole koje su ljepljive među srpskim stanovništvom u RS-u. Dodik opet igra na tu kartu jer se želi predstaviti ljudima kao zaštitnik Republike Srpske, kao političar koji ne da na svoje ljude i identitet i brani slobodu bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini. Ovaj put je išao nekoliko koraka dalje, to jeste, stvara uvjete za paralelizaciju bh. društva, pogotovo vezano za stvaranje te Agencije za lijekove. Korona mu ovdje ide naruku jer ispada ta agencija kao nešto neproblematično. Sve u svemu, svi znamo šta je Dodikova najveća želja – protjerati OHR iz države. Postoje ovdje dva problema. Prvi je da Dodik zna šta treba uraditi da OHR napusti Bosnu i Hercegovinu – stvarati napredak u svrhu 5+2 OHR uvjeta, 14 priooriteta EU iz 2020. i NATO reformski paket. A da sve to napraviš, potrebno je surađivanje u Bosni i Hercegovini, a on misli da njegovi birači njemu surađivanje ne bi oprostili, onda je lakše Šmita predstaviti kao nelegitimnog aktera. Sad ima tu neku prednost jer je Šmit čovjek Angele Merkel, za koga se smatra da bi nastavio s politikom tog statusa quo u Bosni i Hercegovini, nešto što je Merkel dobro radila zadnjih pet do 10 godina na Zapadnom Balkanu. I sad kad će na vlast u Njemačkoj doći lijeva sredina, Šmit će imati velikih problema vezanih za unutrašnju podršku jer Zeleni nikad neće dozvoliti da se podržava status quo i, naravno, uporno će provoditi politiku transformacije prema Zapadnom Balkanu, pogotovo kada je u pitanju vladavina prava. Tako da je ta situacija optimalna za Dodika, jer ni Šmit, u suštini, neće moći računati na snažnu podršku Njemačke, a onda kroz Njemačku ni na razini EU.“

U Ljubljani su se nedavno sastali slovenski premijer Janez Janša i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, a tema razgovora bila je trenutna situacija u našoj državi. Analitičare tvrde da je taj sastanak zapravo bio razotkrivanje autora i promotora memoranduma sa proljeća ove godine o prekrajanju granica u regionu.

„To je, u suštini, sasvim legitiman i dobar stav. Znamo da je premijer Janez Janša nekako dobar prijatelj sa svim liberalističnim strankama i akterima u centralnoj i Istočnoj Evropi, pa, eto, u ovu sliku se super uklapa i Milorad Dodik i, naravno, aleksandar Vučić i Viktor Orban. Tako da, Janez Janša je dobar sugovornik Milorada Dodika. Janša dobro razumije cijelu situaciju u regionu, bio je negativno upleten u čitav rat, tako da sa strane Milorada Dodika - Janša ga sluša. Tako da kada je došao Dodik u Ljubljanu, onda je pričao sa Janšom i tražio podršku, jer Slovenija je predsjedavajuća EU, država je koja je sve snažnija u V4 (Višegradska grupa), te može sve te parole, signale, želje i uvjete Republike Srpske premjestiti na razinu EU.“

Nije prvi put da Janša i Dodik imaju sastanke. Janša je Dodika primio i u junu 2008. kada je Slovenija prvi put predsjedavala EU-om, tada kao premijera bh. entiteta Republika Srpska, a i tada je bilo jasno da entiteti nemaju ingerencije u oblasti vanjske politike, što je izazvalo negativna reagiranja slovenske i evropske javnosti.

„Tad je bio još uvijek živ taj Aprilski paket, još uvijek su bili živi Prudski procesi. Nekako je Dodik i tad želio obezbijediti podršku Slovenije da se Dejton podržava u tim njegovim gabaritima koji su bili postavljeni '96. godine. Tako da je Janša uvijek bio nekako na toj strani. Bitno je razumjeti kako Janša razumije situaciju u Bosni i Hercegovini i u bivšoj Jugoslaviji. On misli da su komunisti bili ti koji su počinili genocid u Srebrenici, kako su oni krivi za čitavu situaciju u bivšoj Jugoslaviji, za raspad i za žrtve, za sve. Tako da se on super uklapa u tu čitavu ideju i snažan je promotor tih nacionalističkih ideja barem na taj neformalan način. Jer, ipak, kad neko kaže da su komunisti počinili genocid, onda teško nisi revizionista i teško nisi na strani tih narativa koji se stvaraju poslije raspada Jugoslavije. I tad na tom prvom sastanku bio je predsjedavajući EU, Zapadni Balkan je bio, kao i sad, prioritet. Naravno, pošto EU podrazumijeva Sloveniju kao neki most i pošto je i ona sama pripadala bivšoj Jugoslaviji i razumije partikularne dinamike u regionu, lakše je dobiti tu kredibilnosdt kada se priča o Zapadnom Balkanu ili kada se priča o Bosni i Hercegovini. Tako da je to najbolji potez Milorada Dodika. Prvo Janša, pa onda V4 i onda razina EU.“

Nedavno je Milorad Dodik krenuo u derogiranje institucija Bosne i Hercegovine - i to vrlo ozbiljno, najozbiljnije do sada. Može li se to, na neki način, smatrati početkom realizovanja Janšinog “non papera“?

„Ta paralelizacija Bosne i Hercegovine je sad najsnažnija, da u doba korone i u vrijeme kada svi znaju da je EU izgubila kredibilitet u Bosni i Hercegovini i da se teško kreće u tim gabaritima, moglo bi se reći da se počinje provoditi taj dio o nezavisnoj RS. Narednih nekoliko mjeseci bit će zanimljivo gledati kako će se međunarodna zajednica postaviti u odnosu na sve što radi Milorad Dodik. Mislim da međunarodna zajednica sada mora uvesti sankcije ne samo što se tiče Dodika, da mora staviti jasne stavove da se pordžava država Bosna i Hercegovina koja ima dva entiteta. Jer ako tako ne bude, u naredne godine može se stvoriti paralelizacija čitave Bosne i Hercegovine, da neće biti nikakve saradnje i da će RS biti unutar Bosne i Hercegovine, ali će imati neki svoj paralelni život u državi.“

Smatrate li da Mađarska, Slovenija i Poljska mogu da onemoguće eventualnu akciju Brisela protiv Dodika? Stalno se spominju sankcije, ali čini se da EU nije jedinstvena što se tiče ovog pitanja?

„Evropska unija već dugo vremena nije nekako složna kada je u pitanju Zapadni Balkan. To ste mogli vidjeti i sad vezano za Sjevernu Makedoniju, pa Albaniju. Čitava vanjska politika EU nije više koordinirana, nema više nekih jasnih stavova, tako da se može desiti da Janša, Poljska i Orban blokiraju neku snažniju akciju Evropske unije. Mislim, ako Bugarska može staviti veto i blokirati cijeli proces proširenja Zapadnog Balkana, onda mogu i Poljska, Slovenija i Mađarska djelovati na djelovanje EU u Bosni i Hercegovini, to nikako ne smijemo izgubiti iz vida.“

Iz cijele ove priče oko ultradesničara nije izuzeta ni Sjeverna Makedonija.  Bugarska pravi probleme Sjevernoj Makedoniji. Smatrate li da je, možemo reći, skoro pa žrtva te politike mogao postati Zoran Zaev? Ostao je premijer, ali bili smo svjedoci raznih dešavanja proteklih nekoiliko sedmica.

„Zoran Zaev je hapšen, između ostalog, a tu postoje dva faktora oko kojih se sve dešavalo. Prvi je taj unutrašnji faktor, koji nije vezan samo za Bugarsku već kako ljudi percipiraju njega, puno se priča o tome kakav je on, o klijentilizmu, korupciji. Jedna priča koja se dešava, ta vanjska priča za koji mislim i da je bitnija, pošto je Sjeverna Makedonija imala najviše gubitka ako gledamo sa tog ideološkog smisla, promjenila je čak i ime, pozicionirala se u odnosu na Grčku i Bugarsku i nekako EU nije uspjela u svrhu svega toga osigurati Sjevernoj Makedoniju neku jasnu perspektivu. Pogotovo kad se priča o Zoranu Zaevu kao nekome ko je u posljednih pet godina bio najbolji primjer dobre prakse za Evropsku uniju, kao jedan političar koji je znao nekako pametno u multietničkoj Sjevernoj Makedoniji sprovoditi dobre odnose, on je dobro sprovodio sve i sasvim je transformirao Sjevernu Makedoniju. I normalno, kada se sve to nije sklopilo, kada je izgubio lokalne izbore, važan dio bio je i taj vanjski, ali jednako važan i taj unutrašnji dio, kako njega sada percipiraju u Sjevernoj Makedoniji. On je sasvim zrelo, kao čovjek sa političkom kulturom dao ostavku, i opet je ovdje pobijedio jer se vidi sad da pokret BESA nekako nije politički složen da bi napustio koaliciju, ali Zaev može računati i na drugu albansku stranku Alternativa, koja je sad u opoziciji, ali bi mogla ući u poziciju, tako da bi nekako Zaev mogao opet stvoriti većinu. Njemu je sad bitno da njegovi socijaldemokrati vladaju Sjevernom Makedonijom jer vjeruje da euraotlantske integracije nisu mrtve. Još je samo pitanje kako se Bugarski veto može poništiti pa da se ide naprijed. Ali te separitističke tenzije, mislim da je Zaev do sada dobro manevrirao njima, dao je Albancima posljednjih sto dana mandata, da imaju svog premijera, što je jako pozitivan signal za cijeli region, da se može živjeti u multietničkoj zemlji zajedno, i mislim da je Zaev najbolje što imamo na Zapadnom Balkanu vezano uz neke ideje, ideale i društvo, kako se može taj suživot graditi.“ 

Gdje je u cijeloj ovoj priči Crna Gora? Čini se da je ovo godina problema, te da su zemlje zapadnog Balkana ušle ili su već bile u sferi interesa Rusije i Kine?

„Što se tiče Crne Gore, situacija je malo kompleksnija. Posljednju godinu vidimo kako ta politička elita u Crnoj Gori otvara puno tih identitetskih i religijskih pitanja ili ih nekako postavlja u prvi plan da bi sakrila te vlastite nedostatke. Ovdje govorimo o strukturnim reformama pravosuđa, o velikom vanjskom dugu Crne Gore, o teškoj gospodarskoj poziciji te države. Pa, eto, lakše je igrati na identitetsku kartu, religijsku, zbog čega je i izgubio Milo Đukanović. Ali, isto kao i Sjeverna Makedonija, ovdje Crna Gora ima malu prednost. Crna Gora, zato što je članica NATO-a , najduže je na evropskom putu, barem tri poglavlja je zatvorila. Istraživanja iz 2021. pokazuju da su ljudima u Crnoj Gori EU integracije bitnije od religijskih i identitetskih pitanja, što je nešto pozitivno. Međutim, problem koji ja vidim jeste radikalizacija sredine u Crnoj Gori. Mislim da se na Cetinju dobro vidjelo da su se ljudi koji su Crnogorci i koji su se izjašnjavali za neku građansku opciju počeli malo radikalizirati, a sve zbog stranih uticaja. Nije samo Rusija u pitanju, tu je i Srbija unutar čitave te konstelacije. Najbitnije je sad nekako te ekstreme, i na jednoj i na drugoj strani, zbližiti da bi stvarali ono što je Đukanović bio počeo. Nekako su se te tenzije digle u Crnoj Gori između običnih ljudi i, naravno, na Cetinju, gdje je sve ideološko jako bitno. Pored ovoga, nekako u tokom ove korone Rusija i Kina su pojačale svoj uticaj. Na jednoj strani su vakcine, a na drugoj javna diplomatija. I nije to samo u Crnoj Gori i BiH nego i u Srbiji. Vidjeli smo kako se predsjednik Srbije zahvaljivao Xi Jipingu. I to je pokazalo da je Kina sve jača u Srbiji i to je jako zabrinjavajuće za Evropsku uniju jer je Srbija za zapadne aktere faktor sigurnosti na Balkanu. Što se tiče Rusije, ona nije nikad ovdje bila vezana nekim ekonomskim uticajem nego ideološkim. Ipak mislim da se EU vraća u region jer u zadnjoj zagrebačkoj deklaraciji je napisano da prvi put u istoriji EU postoje strani akteri koji žele narušiti kredibilitet EU. Stoga se nadam da je EU akterima jasno šta se desilo ovdje, te da će se u nrednih pet do šest godina pozicionirati bolje, biti snažnija, bolja i imati jasne stavove kako unaprijediti stavove na Zapadnom Balkanu.“

Rusija u Bosni i Hercegovini podržava secenionističke pokušaje Milorada Dodika. Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da ne vidi nikakav problem u ideji Milorada Dodika o samostalnoj Republici Srpskoj u okviru Bosne i Hercegovine, koja je, kako je istakao, stvar političara, demokratskih odluka, te da će je Rusija podržati ako do njene realizacije dođe u dijalogu.

„Ti stavovi su prilično problematični jer narušavaju i to što Rusija narušava kroz PIC – jedinstvenost Dejtona i Bosne i Hercegovine. Vjerovatno Rusija prije tri do četiri godine ne bi to rekla. Sada to kaže jer se stvara neki toksični kontekst ultra desnice u Evropi, koja je sve više suverenistička i ima sve veći uticaj i u EU. Sama ideja EU je sad relativizirana, da ne kažem šta više, i taj kontekst je sad plodan da se o stvarima koje su nekad bile nezamislive sada može pričati. I to je jako problematično. Nismo očekivali da će Rusija postupati tako agresivno u svojoj javnoj diplomatiji, pogotovo prema Bosni i Hercegovini. SAD nekako šute i više su vezane uz svoju situaciju. Problem je i na razini EU, pošto smo uzgubili Merkelovu, koja je davala taj neki smjer EU, očekivalo se od Makrona da on preuzme njenu ulogu, ali to njega ne zanima i čitavo proširenje za njega nije neka tema.“

Gdje se trenutno Bosna i Hercegovina nalazi u procesu euroatlantskih integracija?

„Jasno i precizno se zna šta Bosna i Hercregovina mora uraditi. Zna se da se moraju sprovoditi reforme. Problem je što politika ne ulazi u dijalog, ne sprovode akcioni planovi, sve te reforme trebaju snažnu podršku svih u Bosni i Hercegovini. Mislim da smo na početku, ali da bi EU trebala razmisliti o toj diferenciranoj integraciji gdje bi države zapadnog Balkana primili u to jedinstveno tržište EU pa odatle dalje. Možda bi to bio dobar mehanizam da bi političke elite vidjele da je dobro biti dio Evropske unije“.