Kako književnost pomaže djeci da razumiju emocije? Nova knjiga daje odgovore

Knjiga „Književnost i emocionalna pismenost“ autora Anesa Osmića nastala je kao rezultat višegodišnjeg istraživačkog i nastavničkog rada. Bavi se pitanjem kako književnost može pomoći djeci i mladima da bolje razumiju vlastite i tuđe emocije te kako nastava može postati prostor za razvoj emocionalne pismenosti.

Književnost kao prostor za emocije

Može li književnost pomoći mladima da bolje razumiju vlastite i tuđe emocije? Može li nastava postati prostor u kojem učenici razvijaju emocionalnu pismenost? To su pitanja na koja Anes Osmić nastoji odgovoriti u svojoj knjizi „Književnost i emocionalna pismenost“. Djelo je rezultat višegodišnjeg istraživanja i nastavničkog rada, a ispituje i načine na koje djeca i nastavnici doživljavaju književnost koja se obrađuje u školama.

„Mene je zanimao jedan konkretan aspekt književnog teksta, a to je emocionalni aspekt, s ciljem korištenja pragmatične uloge čitanja u obrazovanju i razvijanja vještina emotivne pismenosti“, pojasnio je Osmić.

Književnost ima veliki potencijal da djeci otvori prostor za razumijevanje emocija, njihovog ispoljavanja i utjecaja na odnose s drugima, ističe psihologinja Hana Sokolović.

„Književnost ima ogroman kapacitet da otvori siguran i značajan prostor u kojem djeca, učenici i učenice mogu učiti o tome šta su emocije, kako se manifestiraju, kako ih osjećamo, kako ih reguliramo te kako utječu na nas i na druge“, kazala je Sokolović.

Neiskorišten potencijal književnosti

Djelo pokazuje da je potencijal književnosti u razrednoj nastavi uveliko neiskorišten. Autor naglašava da značaj knjige nadilazi njenu primarnu ciljnu skupinu te ukazuje na mogućnosti njene primjene u unapređenju nastavnih planova i programa, od vrtića i osnovnih i srednjih škola do fakulteta.

Pritom cilj nije nužno da se djeca poistovjećuju s likovima iz književnih djela, nego da kroz čitanje dobiju priliku za razgovor o vlastitim osjećajima i emocionalnim iskustvima.

„Nije nužno cilj da se djeca identificiraju s likovima u književnim djelima. Rekla bih da je možda važnije stvoriti prostor u kojem će djeca imati dozvolu da se bave emocijama i emocionalnošću“, pojasnila je Sokolović.

Osmić: Ne smijemo podcjenjivati djecu

Razvoj emocionalne pismenosti podrazumijeva i prepoznavanje dječijih potencijala te stvaranje obrazovnog okruženja u kojem ih mogu razvijati. Osmić smatra da se mogućnosti djece često nedovoljno prepoznaju, zbog čega su uloga nastavnika i kvalitet obrazovanja posebno važni.

„Mislim da generalno podcjenjujemo dječije potencijale i ne znamo kako ih usmjeriti. Zato smatram da su nastavnici i obrazovanje važni“, istakao je Osmić.

Vjerovanje u obrazovanje ujedno je i vjera u budućnost, a knjiga u tom procesu ima ključnu ulogu. Ovim djelom autor želi podsjetiti na važnost književnosti u životima svih nas, bez obzira na dob.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.