Kad uzgoj cvijeća iz čiste ljubavi postane unosan posao
Ana Kosić iz sela Bok kod Orašja već dugi niz godina bavi se uzgojem cvijeća. Ispod njenih devet plastenika krije se pregršt šarenih biljki koje svojim mirisom privuku svakog prolaznika.
„Ovim poslom se bavimo 25 godina, s tim da smo i prije toga počeli, imali smo plastenike prije 30 i nešto godina. Radili smo povrće, a sada isključivo radimo cvijeće“, priča Ana.
Svaka vrsta cvijeća ima svoj period u godini kada se sadi. Vrijedne ruke naše sugovornice su cijelu godinu u plasteniku, jer čim prođe sezona jednog cvijeća, odmah se sadi drugo. Sadi se cvijeće za sva godišnja doba, posebno cvijeće za Božić, Svi svete ali i cvijeće za Dan žena.
„Proizvodimo cvijeće tokom čitave godine: od proljetnog, ranog, primule, zumbula, maćuhice, cinerarije i ostalih, tj. osmomartovskih sadnica“, ističe Ana.
Međutim, oko cvijeća ima i puno posla, jer ovih devet plastenika se u zimi moraju grijati, a u ljeti hladiti. Kako bi se uzgojila ovako velika količina, potrebna su i velika ulaganja.
„.Sve nam zavisi od godine, ako je previše hladno više imamo ulaganja i troškova zato što imamo puno grijanja. Ako je previše vruće, moramo zasjenjavati, zalijevati, prehranjivati, tako da svaka sezona ima svoju i dobru i lošu stranu“, objašnjava nam Ana.
Govori kako je u proteklom periodu drastično poskupio i repromaterijal za cvijeće, no ona i sin koji joj pomaže u ovom poslu, neće odustati od proizvodnje, jer su u plastenike uložili značajna sredstva. Osim toga, u uzgoj najšarenijeg asortimana cvijeća uloženo je mnogo i ljubavi, bez koje cvijeće ne može rasti, kaže Ana.
„Poskupjele su saksije, zemlja, sjemena, poskupjelo je sve. Nismo mogli toliko dići cijene da bismo mogli pratiti sve. Moramo se naći nekako u tome, s tim da nećemo odustati proizvoditi pa kako god da bude, možemo samo smanjiti“, dodaje.
Premda je uzgojila bezbroj cvjetova, pitali smo je da li ima istine u starom dobro poznatom vjerovanju da cvijeće bude ljepše i raste raskošnije ako se s njim razgovara?
„Razgovoram kad prodajem, moram kupcu objasniti šta i kako je. Kad sam sama u plasteniku onda mi je najdraže da šutim i da bockam, da to prenosim, da to sama radim. Valjda cvijeće vidi kako izgledam i kakvo je moje raspoloženje“, odgovara.
Uz osmijeh i dobro raspoloženje ne čudi da njeno cvijeće svake godine dobro uspije. Već sutra će ovi cvjetovi kojima je Ana posvećivala veliku pozornost, uveseliti mnoštvo žena širom naše zemlje, a možda i šire.
federalna.ba