Jasmin Agić: Amaterski pisci su poput starozavjetnih skakavaca

"To je malo kompleksno pitanje. Definitivno mogu reći da stanje u društvu u kojem se sada nalazimo i stanje definitivno reflektuje na neki način, ako ništa drugo bar odabirom tema i pristupom književnosti kojom se bavimo. Naravna stvar nisam nikad ograničen pa recimo tako ni ovom knjigom koja je povod ovom jutrošnjem gostovanju. Opisivanju te društveno-političke zbilja ako smijem tako da se izrazim. Ali da je ovo naše podneblje veoma zahvalano za književnost, objektivno govoreći veoma je zahvalno za književnost. Mi smo samo u prošlom stoljeću čini mi se imali pet velikih ratova, a zadnji je završen brutalnom agresijom na našu državu. Što znači to su ipak neki veliki događaj koji oblikuju našu svijest, koji oblikuju naš mentalitet samim tim jednostavno daju dosta podloge i materijala piscima da obrađuju te teme i da ih prerađuju u književnosti."

"Pa balansiram na način da faktički iz te historijske građe odnosno iz tih događaja koji su se desili u prošlosti uzimam samo ono što meni odgovara u trenutne te spisateljske svrhe. Naravna stvar ovdje je taj postupak najvidljiviji zato što se knjiga bavi između ostalog, mislim na između ostalog, bavi se najviše s dva lika a to je taj jedan fikcionalni djed koji je djed mom alter egu u knjizi i Josipom Brozom Titom koji je bio historijska ličnost, koji je bio predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. To je jedan postupak koji u mojoj poetici nije nov, to sam već ranije nešto koristio, a on čak i nije nešto posebno originalan. To je jedan postupak u književnosti koji je posebno popularan postao početkom 80-ih godina prošlog stoljeća u jednom dijelu američke književnosti nakon toga se proširio cijelim svijetom. To je onaj da zapravo u realne historijske događaje i realne historijske likove stavljamo u potpuno izmišljene situacije i onda i iz odnosno ta dva svijeta stvara se zapravo književna napetost. Meni je taj postupak uvijek bio veoma zanimljiv zato što mi je omogućavao ako smijem tako da kažem neka igranja. Jer vi faktički kada na taj način pišete knjigu možete prekrajati historiju. Znači ono što vam se nešto ne sviđa vi jednostavno ispišete na drugačiji  način. Mislim da je to suština postupka tog književnog koji se bavi u ovoj knjizi.”

"Pa pisci uvijek samo lažu."

"On jeste problematičan i stvara opasnost. Sve zavisi u kakvom kontekstu se taj  postupak primjenjuje. On ne da je opasan, on je veoma, veoma opasan. Pa čak i ova knjiga iako je po mom mišljenju benigna jer zapravo roman ima jednu emotivnu, prije svega jednu jako izraženu humorističnu notu. To nije nikakva ozbiljna knjiga, nije to nikakva publicistička knjiga o Titu. Nego o odnosu dva čovjeka, Sulejmena Agića i Josipa Broza Tita. Ipak ima sad mislim ja to razumijem, ali evo neke potencijalne opasnosti. Bez obzira što se taj ideološki okvir malo razbija znači to nije ono kao što je bilo u socrealizmu, slavljenje Tita. Ovo je u jednom drugom smislu kako bih ja to rekao lukavo slavljenje Tita. Ipak je izabrana tema da se bavi Josipom Brozom i na kraju knjiga kada se pročita vidi se da su i djed Sulejmen i Josip Broz Tito pozitivne ličnosti. Znači postoji ta neka lukava strategija. Zato to jeste opasno. Vjerovatno postoje ljudi i čitaoci koji na Josipa Broza i na njegov život i djelo i lik možda ne gledaju tako.”

federalna.ba