Poruka Rezimea sedmice: Djeca znaju ime kantonalnog ministra, ne znaju ko je Branko Ćopić
Zarobljeni u politiku često se bavimo samo politikom, zanemarujući sve one teme koje bi nam život opterećen upravo politikom, trebale učiniti kvalitetnijim, ponekad tek podnošljivijim, a često boljim jer nam razvija kritičku svijest, otvara nove vidike i čini da mi upravljamo politikom, a ne politika nama. O politici, kulturi, filmu, produkciji, književnosti - rezimira Jasmin Agić, novinar, pisac, književni i filmski kritičar.
„Nažalost, mi smo ovdje zarobljeni politikom skoro više od 40 godina. Jer ako pogledamo ta društvena zbivanja na toj političkoj sceni koja su počela još u vrijeme bivše Jugoslavije pa sve do današnjeg dana, mi smo jednostavno društvo koje ne samo da je zarobljeno, nego istovremeno i kolektivno, mentalno opterećeno politikom i svime što se u političkom životu dešava“, ocijenio je on u Rezimeu sedmice.
Dodaje da od pada komunizma i raspada Jugoslavije, sve do danas, ljudi koji sebe nazivaju političarima su, faktički, glavne zvijezde našeg javnog prostora. „Djecu od malih nogu uče, da će im 'korisnije biti', da znaju ko je kantonalni ministar obrazovanja nego ko je Branko Ćopić“, podvukao je.
To je katastrofalna situacija, ističe Agić, i ona je proizvod stanja društva kojim vladaju neznanje, neobrazovanost i siromaštvo.
View this post on Instagram
Vrhunac krize, onda stabilizacija - Dodik završio karijeru
U nastavku razgovora osvrnuo se na aktuelnu političku situaciju, ocijenivši je katastrofalnom i veoma kompliciranom.
„Mislim da ovaj neki period, možda do ljeta ili septembra ove godine – doseći će svoj vrhunac. U pozadini se odvijaju procesi koji će krenuti ka razrješenju i smirivanju situacije. To je ta amplituda koja se često na površini ne vidi", poručio je.
Prema njegovim riječima, politička karijera Milorada Dodika je završena.
„On je previše zakomplicirao stvari i došao je do one prijelomne tačke iza koje više neće moći da situaciju preokrene u suprotnom smjeru. Proizveo je najgoru histeriju u bosanskoj javnosti, jer je uoči i u onim danima kada mu je izrečena prvostepena presuda, veoma teška atmosfera u društvu i svi su, nažalost, iščekivali da može doći do oružanih incidenata, što ovo društvo, ovaj svijet koji ovdje živi, nije zaslužio, nakon sve patnje koje smo prošli u tom nesretnom ratu“, navodi Agić.
Smatra da se sistematski, namjerno i s određenim ciljem javnost u BiH plaši ratnim sukobom. „To pada na plodno tlo samo kod ljudi koji nisu okusili tegobe rata. Svako ko je okusio rat na svojoj koži, uradit će sve da do toga nikad ne dođe“, kategoričan je. Pominjanje rata, istakao je, trebalo bi u potpunosti izbaciti iz javne upotrebe.
Prepoznajemo li važnost kinematografije?
Na pitanje izostaje li i koliko društvena i financijska podrška nadležnih razvoju kinematografije, kazao je:
„Već danima čitam to da je budžet 100 KM za filmove. Ja sam mislio da to možda nije greška. Da to nisu mislili 10 miliona maraka? Nemam komentara. Oni trebaju da se sistematski bave ulaganjem sredstava u kinematografiju. Znači, država mora osigurati da svaki diplomski kratkometražni dokumentarni ili televizijski film studenta Akademije scenskih umjetnosti bude produciran. To je elementarno, a onda sve ostalo".
Kaže i da je „totalni promašaj da je BH Content Lab BH Telecoma ukinut“.
„Fondacija za kinematografiju Federalnog ministarstva kulture gotovo da ne radi. Kinematografija mora da zapošljava ljude, ali tu je cijeli spektar zanimanja, od šminkerice do scenografa, kostimografa, snimatelja, tonca“, kazao je dodavši da su „pisci svugdje u svijetu motor kinematografije, ali da se u BiH ne konsultuju oko bilo čega“.
View this post on Instagram
Stanje u bh. izdavaštvu?
Konstatirao je i da je stanje u bh. izdavaštvu izuzetno teško.
„Fondacija za izdavaštvo Federalnog ministarstva kulture radi u veoma teškoj situaciji. Ponašanje aktuelne ministrice Sanje Vlaisavljević je zaista neprimjereno. Sredstva s kojima se knjige podržavaju, njihovo štampanje, izdavanje - to je gola mizerija. Znači, to čak ide do nivoa da je to uvredljivo. Te izdavačke kuće koje djeluju u BiH, tih tri, četiri ili pet najvažnijih, na kraju, ipak, produciraju neke naslove, produciraju naslove domaćih autora i ta književna scena, uprkos svim problemima i nedaćama, uspijeva nekako da ostaje u životu“, zaključio je Agić za Rezime sedmice Federalne televizije.
federalna.ba