videoprilog Nađe Ridžić (Dnevnik 2)

Jabukov pekmez porodice Sivro - od grane do tegle

Dok meteorolozi najavljuju skori pad temperatura i značajne količine snijega, porodica Sivro iz naselja Gornja Rovna, smještenog između Busovače i Viteza, nastoji da u sunčanim danima s kraja oktobra unese posljednju ljetinu iz svoje bašte te pripremi zimnicu. Naša travnička ekipa prisustvovala je procesu pripreme pekmeza, u kojem se za desetak sati neprskana jabuka s grane uskladišti u tegle, na način kako se to njihovim porodicama radilo decenijama. Jer duga je zima.

„Oprali, upekli i, evo ga, ide u tegle“, jednostavno i kratko Senida Sivro objašnjava način pripreme pekmeza u kojem, izuzev čistog soka od jabuka nema, ništa drugo. Ono što je za nju jednostavno zahtijeva znanje i umijeće, ali i fizičku snagu. Tek nekoliko desetina gajbi jabuka završilo je ostavi, a više od tri tone kvalitetnog voća, za koje tržište zbog uvoznog nije zainteresirano, umjesto da propadne, ona sa suprugom i prijateljima pretvori u pekmez.

„Ovo je pred snijeg, kasni jesenski radovi - jabuka se i ne može ubrati ranije jer nije ni spremna. Sad je jabuka najsočnija, najzrelija, najkvalitetnija“, objašnjava Nermin Sivro.

Džulaib Beganović povratnik je iz Italije: „Ova vrsta pekmeza, pogotovo jabuka koju mi imamo, ne može se napraviti u Italiji, ali ovo je nešto – medicina“.

Tako se, kažu, u njihovim porodicama radilo decenijama - uz posao u fabrici, obrađivala se zemlja i proizvodila hrana, pa i oni nastavljaju tradiciju koju, istina malo, barem kada je o alatima riječ - moderniziraju. Ali hranu proizvode na prirodan način.

„Imamo i maline, imamo i stoku i pčele, sijemo sve kulture. Sve ovo je iz domaće bašte, nakalemljeno - mnoga je jabuka i zapuštena i propast će. Međutim, ko je čestit i ko je naučio - on će raditi i dalje“, dodaje Nermin Sivro.

I dok brigu o kazanu prepušta suprugu i prijateljima, Senida s nevjerovatnom lakoćom i brzinom priprema ručak i ne skida osmijeh s lica.

Čekajući da pekmez ukuha na potrebnu gustoću, da bi u teglama mogao ostati godinama, Senida i Nermin sa prijateljima, koji su se vratili iz Italije i ovdje provode najveći dio ljeta, dijele radost zdravog načina života i naravno napornog rada.

„Nema nigdje na dlanu, svugdje treba raditi i to duplo. Da radimo koliko se radi u Italiji, mi bismo bili druga Amerika“, poručuje Džulaib.

I Senida se pridružuje: „Raditi se mora, ne može ti ni država dati ako ti ne ideš i ne radiš. Moraš nešto da radiš da zavrijediš“.

To u njenom slučaju znači dan bez radnog vremena, ali, kaže, i zadovoljstvo jer nakon napornog rada uživaju u onome što su proizveli. Još samo kada bi država, umjesto uvoza poljoprivrednih proizvoda, osigurala otkup od onih koji to rade poput porodice Sivro.

federalna.ba

jabuke jabukov pekmez Gornja Rovna
Busovača Gornja Rovna škola nastava
0 12.09.2021 21:35