Žene nose sektor, ali i najveći teret

Žene nose sektor, ali i najveći teret
(Izvor: Arhiva)

U mnogim djelatnostima u Bosni i Hercegovini žene su među najbrojnijim zaposlenima. Žene rade u trgovinama, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, administraciji, uslugama, proizvodnji i brojnim drugim oblastima bez kojih svakodnevni život teško može funkcionisati.

Ipak, činjenica da su žene prisutne na tržištu rada ne znači nužno da su na njemu i ravnopravno pozicionirane.

Za dio radnica posao ne završava odlaskom iz firme. Nakon radnog vremena počinje druga smjena, briga o djeci, kući, starijim članovima porodice i svakodnevnim obavezama. Tako se radni dan često produžava daleko izvan onoga što piše u ugovoru.

Istovremeno, žene su i dalje manje prisutne na tržištu rada od muškaraca, češće se suočavaju s prekidima karijere povezanim s roditeljstvom, a njihova zastupljenost na rukovodećim pozicijama ostaje znatno manja.

„Radim cijeli dan s ljudima. Kada završim smjenu, kod kuće me čekaju djeca, ručak, obaveze i sve ono što ne može čekati. Nekako se podrazumijeva da žena može sve. Problem je što se rijetko pita koliko je to zapravo teško.“,  kaže radnica zaposlena u trgovačkom sektoru, koja je željela ostati anonimna zbog straha od mogućih posljedica.

Druga smjena nakon radnog vremena

Plaćeni rad samo je jedan dio ukupnog vremena koje žene ulažu u rad.

Nakon završetka radnog vremena slijede kućni poslovi, briga o djeci, priprema hrane, održavanje domaćinstva, pomoć članovima porodice i drugi oblici neplaćenog rada.

Ta odgovornost može imati direktne posljedice na karijeru. Radnica koja nakon osam sati na poslu mora preuzeti najveći dio obaveza kod kuće ima manje vremena za dodatnu edukaciju, profesionalno usavršavanje, prekovremeni rad ili prihvatanje poslovnih prilika koje zahtijevaju veću dostupnost.

Tako se razlika između muškaraca i žena na tržištu rada ne stvara uvijek otvorenom diskriminacijom. Ponekad nastaje kroz svakodnevnu raspodjelu vremena.

Majčinstvo samo po sebi ne predstavlja prepreku radu. Međutim, pokazuje da se ulazak i ostanak žena na tržištu rada mijenja kada preuzmu dodatne porodične obaveze.

Kada trudnoća postane „problem“

Posebno osjetljivo pitanje je odnos prema trudnoći i roditeljstvu.

Zakonski okvir u BiH zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola, a Zakon o radu Federacije BiH među zabranjenim osnovama izričito navodi spol, bračno stanje, porodične obaveze i trudnoću. Diskriminacija je zabranjena pri zapošljavanju, uslovima rada, napredovanju i otkazivanju ugovora.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH ranije je posebno upozoravala na diskriminaciju žena zbog trudnoće i porodiljskog odsustva, navodeći da strah od prijavljivanja i nedovoljna informisanost mogu doprinijeti tome da radnice prešutno prihvate uslove koji su lošiji od zakonom garantovanih.

U praksi, međutim, problem može biti mnogo suptilniji.

Radnica ne mora dobiti otkaz da bi osjetila posljedice. Dovoljno je da nakon povratka s porodiljskog odsustva više ne dobije iste zadatke, da bude izostavljena iz procesa napredovanja ili da joj se jasno ili prešutno stavi do znanja da je „porodično opterećena“.

„Nakon što sam se vratila na posao, osjećala sam da više nisam posmatrana isto. Nisam dobila otkaz, ali sam dobila manje odgovornosti i manje mogućnosti. Nikada mi niko nije rekao da je razlog dijete, ali sam osjećala da se moje majčinstvo počelo posmatrati kao problem.“, kaže radnica zaposlena u trgovačkom sektoru.

Više obrazovanja, manje rukovodećih pozicija

Jedan od paradoksa položaja žena u BiH jeste to što njihova obrazovna dostignuća ne prate uvijek odgovarajuće mjesto u strukturi odlučivanja.

Agencija za statistiku BiH u najnovijoj publikaciji „Žene i muškarci u BiH“ navodi da razlika između obrazovanja žena i njihovih ekonomskih i društvenih rezultata ostaje jedan od ključnih izazova rodne ravnopravnosti.

Podaci o rukovodećim pozicijama pokazuju da je jaz posebno vidljiv na mjestima na kojima se donose odluke. Takva razlika vidljiva je i u javnom sektoru.

Zašto žene ostaju u poslovima koji ih iscrpljuju?

Odgovor nije uvijek jednostavan.

Neke radnice ostaju jer vole svoj posao. Druge zato što nemaju bolju alternativu. Treće zbog potrebe za stabilnim prihodom, kredita, djece ili porodičnih obaveza.

U manjim sredinama izbor može biti posebno ograničen.

Kada postoji nekoliko poslodavaca u jednom gradu, radnica koja izgubi posao ne gubi samo platu. Gubi mogućnost da bira.

„Nisam ostala zato što mi je sve odgovaralo. Ostala sam zato što imam djecu i račune. Kada nemate deset drugih firmi u koje možete otići, mnogo toga prešutite.“

Kada se od žene očekuje da bude dostupna svima

Još jedan problem je granica između profesionalnog i privatnog života.

Od žene se često očekuje da bude odgovorna radnica, majka, supruga, kćerka, njegovateljica i osoba koja održava domaćinstvo.

Takva očekivanja nisu samo privatna stvar. Ona imaju ekonomsku posljedicu.

Ako žena zbog brige o djeci ili starijim članovima porodice smanji radno vrijeme, prekine karijeru ili odbije posao koji zahtijeva putovanja, posljedice se mogu osjetiti godinama kasnije kroz manje prihode, sporije napredovanje i niže penzijske osnovice.

Zato pitanje ravnopravnosti žena na tržištu rada nije samo pitanje jednakosti plata.

To je i pitanje vremena, dostupnosti, roditeljstva, mogućnosti napredovanja i raspodjele porodičnih obaveza.

Žene jesu stubovi sektora, ali ko nosi njihov teret?

Problem nije u tome što žene rade u sektorima u kojima su brojne.

Problem nastaje kada se njihova brojnost koristi kao dokaz da je ravnopravnost već ostvarena.

Žena može činiti većinu zaposlenih u jednom sektoru, a istovremeno biti manje plaćena, imati manje mogućnosti napredovanja ili nositi najveći dio neplaćenog rada kod kuće.

Ravnopravnost zato ne znači samo imati posao.

Znači imati jednake mogućnosti da se posao dobije, zadrži, da se napreduje, da se bude plaćen za rad jednake vrijednosti i da se zbog trudnoće, roditeljstva ili porodičnih obaveza ne bude kažnjen.

Žene već nose veliki dio poslova bez kojih društvo ne može funkcionisati.

Pitanje koje ostaje jeste ko će nositi dio tereta koji one, nakon završetka radnog vremena, često nose same.

Ajla Čaušević/federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.

EUzaTebe SMSFacility dostojanstven život Radnici dostojanstvena plata minimalna plata prosječna plata