Teheran između krize i svakodnevice: život pod ekonomskim pritiskom, političkim tenzijama i neizvjesnom budućnošću

Na sunčan proljetni dan u Teheranu, ulica Sanaei Ghaznavi Street na prvi pogled djeluje kao sasvim obična gradska žila kuckavica. Male radnje koje prodaju prehrambene proizvode i kućne potrepštine smjenjuju se s fast food lokalima i cvjećarama, stvarajući sliku svakodnevnog života u iranskoj prijestolnici. Ipak, iza te "normalnosti" krije se društvo koje već godinama živi pod pritiskom kriza, sankcija, rata i političke neizvjesnosti, piše danas BBC.

Foto:  EPA/ABEDIN TAHERKENAREH

U takvom okruženju, i obični trenuci postaju simboli opstanka. Za Mohammada, mladića u majici i farmerkama, čak i razvlačenje prugaste tende porodične prodavnice obuće predstavlja oblik nade. „Sretan sam što sam ovdje“, kaže dok uvodi novinare u mali prostor prepun polica sa patikama svih veličina. „Mnogo ljudi je izgubilo posao i više ne radi.“

Kupaca je, kaže, sve manje. Njegov otac Mustafa, koji vodi porodični biznis već četiri decenije, potvrđuje da je situacija loša.

„Prije ih je bilo mnogo više“, govori on uz vidno razočaranje.

Prema navodima iranskog portala Asr-e Iran, nezvanične procjene sugeriraju da je čak do četiri miliona radnih mjesta izgubljeno ili pogođeno kombinacijom rata i gotovo potpunog prekida interneta u zemlji.

Na policama prodavnice nalaze se kutije s logotipima zapadnih brendova poput New Balance i Clarks, ali većina proizvoda je, kako objašnjavaju, kineskog porijekla. „Čak su i kopije skupe u Iranu“, kaže Mohammad.

Foto: EPA/ABEDIN TAHERKENAREH

„Čak i rat je za neke opcija“

U razgovoru koji neočekivano skreće u politički ton, Mohammad izgovara rečenicu koja odražava umor i frustraciju dijela stanovništva. „Nadamo se da će se rat ponovo početi“, kaže uz ironičan osmijeh.

Njegov otac ga pogleda, svjestan generacijske razlike. „Pogledaj moje sijede vlasi, ja više razumijem“, kaže Mustafa. „Umorni smo od ekonomije koja stalno ide nabolje pa ka lošem. Neki ljudi vjeruju da bi se, ako se rat vrati, stvari možda dugoročno popravile.“

Cijene hrane i svakodnevni pritisak

Nedaleko od njih, starija žena Shahla balansira hljeb i listu za kupovinu, dok prebrojava novac. „Hljeb sada košta tri puta više“, kaže ogorčeno. „Ljudi prolaze kroz pakao samo da bi ga kupili.“ Ona pravi jasnu socijalnu podjelu: „Bogati su dobro, ali radnici koji malo zarađuju nisu.“

Foto: EPA/ABEDIN TAHERKENAREH

Na pitanje šta bi poručila pregovaračima u međunarodnim razgovorima, odgovara kratko: „Prestanite, dosta je. Ništa dobro neće doći od ovoga za nas, Trump samo prijeti ljudima.“

Digitalna blokada i ograničene slobode

Na ulici se istovremeno osjeća i teret višemjesečnih restrikcija interneta. Iranski ministar komunikacija Sattar Hashemi nedavno je pozvao na ukidanje zabrane, ističući da oko 10 miliona ljudi zavisi od digitalne povezanosti. On je takav pristup nazvao „javnim pravom“. Iako se ograničenja djelimično ublažavaju, sigurnosne službe poručuju da će ostati na snazi dok god traju „vanjske prijetnje“.

Na terenu je prisutna i pojačana sigurnost. Pripadnici Basij milicije i Islamske revolucionarne garde patroliraju ulicama u civilu, dok oklopna vozila i naoružane jedinice na trgovima dodatno pojačavaju osjećaj nadzora.

Život između modernosti i restrikcija

U istom dijelu grada, kafići su puni mladih ljudi. I pored krize, teheranska kafe kultura opstaje. Mladi sjede uz velike prozore, posmatraju ulicu i svakodnevni život koji se odvija paralelno s političkim napetostima.

Kontrasti su vidljivi svuda: žene u hidžabu i dugim mantilima hodaju pored mladih u modernoj odjeći, s tetovažama i pirsinzima. Mnoge žene više ne poštuju striktna pravila odijevanja uvedena nakon protesta „Žene, život, sloboda“, koji su prije nekoliko godina potresli zemlju i bili nasilno ugušeni.

Kasniji socijalni nemiri zbog rasta cijena krajem 2025. prerasli su u šire proteste, koji su ponovo završili represijom i velikim brojem žrtava.

Foto: EPA/ABEDIN TAHERKENAREH

Rat, strah i razočaranje

Za Alija i njegovu sestru, rat koji je nedavno potresao region ostavio je dubok trag. „Bilo je zastrašujuće. Osjećali smo se jako sami“, kaže Ali, dok njegova sestra dodaje da je napustila posao kuhara jer poslodavac više nije mogao isplaćivati plate.

Njihovi stavovi o međunarodnoj politici su podijeljeni i kontradiktorni: „Volim predsjednika Trumpa i mrzim predsjednika Trumpa“, kaže Ali, objašnjavajući da ga je zbunila politička retorika i neispunjena obećanja.

U večernjim satima, gradski trg Vali-e Asr Square postaje mjesto okupljanja državnih pristalica. Hiljade iranskih zastava i veliki mural vrhovnog lidera Ali Khameneija dominiraju prostorom. Na javnim debatama raspravlja se o mogućnosti pregovora sa SAD-om, dok učesnici iznose suprotstavljena mišljenja o politici i vjeri.

Jedna žena u crnom naglašava potrebu nacionalnog jedinstva i umjerenosti u vezi s pravilima o hidžabu, dok druga poručuje: „Pregovaramo sa Trumpom samo sa pozicije snage.“

Studentica Reyhaneh, 19-godišnjakinja iz Teherana, drži fotografiju novog vrhovnog lidera Mojtaba Khameneija i tvrdi da je on i dalje ključna figura budućnosti zemlje. Nedugo zatim, ulicom prolazi kolona motocikala s pripadnicima vjerskih i sigurnosnih struktura, dodatno naglašavajući militarizovanu atmosferu.

Povratak u svakodnevicu

Kasno navečer, oko 22:30, Sanaei Ghaznavi ulica ponovo izgleda kao uobičajena gradska scena. Mladi i dalje sjede ispred fast food lokala i kafića, razgovaraju i pokušavaju održati normalnost. Mustafa, prodavač obuće, stoji ispred svoje radnje.

„Nije bilo mnogo kupaca danas“, kaže mirno. „Samo da hoće ovaj rat prestati.“

federalna.ba