Legenda Italije otvoreno: Buffon o karijeri, depresiji i finalu koje ga i danas prati

Legenda svjetskog fudbala Gianluigi Buffon u svom novom, intimnom i emotivnom osvrtu na karijeru otkriva koliko je zapravo teško napustiti teren nakon gotovo tri decenije profesionalne karijere. Njegova ispovijest, zabilježena u knjizi Saved, donosi sirov i ličan pogled na kraj jedne od najdužih karijera u historiji fudbala, ali i na prazninu koja dolazi nakon posljednjeg zvižduka, piše Tom Jenkins za The Guardian.

Govoreći o svom posljednjem izlasku s terena, Buffon opisuje trenutak koji djeluje gotovo filmski: "Skidam rukavice s ruku, a moji goli zglobovi, crveni i natopljeni znojem, sjaje se pod neonskim svjetlom“, prisjeća se. U istom dahu priznaje emotivni slom koji ga je pratio: „Zaista se osjećam mrtvo iznutra. Imam 45 godina, a oko mene mnogi moji saigrači koji hodaju u šorcevima prema svlačionici lako bi mogli biti moja djeca.“

Taj ton iskrenosti provlači se kroz cijelu njegovu priču. Buffon bez zadrške priznaje koliko ga je kraj karijere pogodio, ali i koliko je bio neizbježan. „Kada nadživiš svoju mladost, i vrijeme kada se osjećaš snažno i svemoćno je završeno, i tvoji mišići, zglobovi i refleksi počnu da se troše, onda je to zaista kao umiranje",  kaže, opisujući kraj sportskog života kao svojevrsnu simboličnu smrt.

Tokom razgovora Buffon djeluje smireno i sabrano, potpuno drugačije od slike čovjeka na rubu emotivnog sloma koju ostavlja njegova knjiga. Danas govori o penziji kao o procesu prihvatanja. „Uvjeren sam da je bilo pravo vrijeme da završim, ali sam prije imao te [sukobljene] emocije. A onda sam shvatio da se moj život odjednom promijenio“, objašnjava, dodajući da je sada pronašao mir u “tišem, drugačijem životu”.

Foto: Paul Hanna/Reuters

Ipak, ono što ga je učinilo jednim od najvećih golmana svih vremena ostaje neupitno. Kao rekorder sa 176 nastupa za reprezentaciju Italije i deset titula prvaka sa Juventusom, Buffon ističe da mu trofeji nisu jedino mjerilo uspjeha. “„Prvo je dugotrajnost i kontinuitet mojih performansi na visokom nivou, kaže, dok kao drugi ključni aspekt navodi “povezanost sa saigračima”.

Posebno se prisjeća sezona u kojima je, kako kaže, osjećao potpunu nepobjedivost. “Čini se da je sve savršeno u redu, osjećaš se gotovo svemoćno", opisuje stanje forme iz 2002/03. i 2006. godine, naglašavajući koliko su ti momenti rijetki i prolazni.

Priča o Svjetskom prvenstvu 2006. godine, održanom u Berlinu, ostaje centralni dio njegove karijere. Turnir obilježen aferom Calciopoli i pritiscima na italijansku reprezentaciju donio je i vrhunac i iskušenje. Buffon priznaje: „Nije bilo lako pronaći mir i spokoj da se usredotočimo na naš prioritet“, ali naglašava da ih je upravo osjećaj nepravde dodatno ujedinio.

U finalu protiv Francuske, Zinedine Zidane i Marco Materazzi obilježili su jednu od najpoznatijih utakmica u historiji fudbala. Buffon i danas živo pamti ključne trenutke. Opisujući Zidaneov udarac glavom koji je prethodio njegovom isključenju, kaže: "Mogao sam čuti tupi udarac. Da je to uradio bilo kome drugom, bio bi onesviješten."

Nedugo prije toga, Buffon je upisao jednu od najvažnijih odbrana u karijeri – zaustavivši Zidaneov udarac glavom u produžecima. "Znao sam da je uvjeren da je postigao gol", prisjeća se, dodajući da je i sam Zidane, uprkos frustraciji, vjerovatno prepoznao kvalitet intervencije.

Nastavak razgovora sa Buffonom otvara jednako emotivne, ali i šire društvene i fudbalske teme – od kultnih trenutaka njegove karijere, preko pada italijanskog fudbala, pa sve do ličnih borbi i odnosa prema igri koja mu je obilježila život. Jedan od najintenzivnijih segmenata razgovora vraća se na finale Svjetsko prvenstvo 2006 i kontroverzni incident između Zinedina Zidanea i Marca Materazzija. Buffon i danas s puno emocija govori o tom trenutku, posebno o Zidaneovom isključenju.

„Bio sam potresen i sa mnogo pomiješanih emocija. Znao sam da je to Zidaneova posljednja utakmica, a on je bio jedan od najvećih i najuglednijih igrača u historiji fudbala. I bilo mi je žao što se za njega tako završili“, priznaje Buffon, naglašavajući koliko mu je bilo teško gledati kraj karijere jednog od najvećih igrača u takvim okolnostima.

Više od godinu dana nakon finala, Materazzi je javno otkrio da je provocirao Zidanea uvredljivim riječima: "Radije bi k**vu koja je tvoja sestra". Taj detalj dodatno je osvijetlio emocionalnu težinu incidenta koji je obilježio finale u Berlinu.

Na pitanje da li je ikada razgovarao sa Zidaneom o tom događaju, Buffon odmahuje glavom. "Nikada nismo o tome razgovarali”, kaže mirno. "Očigledno je da smo se sreli toliko mnogo puta nakon i vjerujem da postoji lijep odnos zasnovan na međusobnom povjerenju. Nikada nisam želio o tome pričati. Iz poštovanja. On je šampion koji je sve osvojio, ali vjerujem da je duboko u sebi ovo oduvijek bila bolna situacija i zato nisam želio da se toga sjeća.“

U jednom trenutku čak se i nasmije kada se prisjeća cijele situacije i Zidaneove nevjerice nakon njegove ključne odbrane prije incidenta. "Moja je krivica”, kaže kroz šalu na engleskom, aludirajući na trenutak kada je, kako opisuje, “pokvario” Zidaneov osjećaj neizbježnog gola.

Foto: Tom Jenkins/The Guardian

U nastavku razgovora Buffon povlači zanimljivu paralelu između svojih klubova i članova porodice: Parma je za njega majka, Juventus otac, dok je Paris Saint-Germain “divlji prijatelj s kojim ide na odmor”.

A reprezentacija Italije?

“Nacionalni tim je kao deda. Postoji i taj pojam naslijeđa što znači da ga treba čuvati s pažnjom. Dedu treba podržavati", objašnjava Buffon s posebnom senzibilnošću, naglašavajući koliko mu nacionalni dres znači u simboličkom i emocionalnom smislu.

Kao neko ko je danas i dio rukovodstva reprezentacije, Buffon se osvrće i na bolan period italijanskog fudbala. Posebno teško mu pada činjenica da je Italija u posljednjim godinama propuštala velika takmičenja – uključujući i nedavni poraz od Bosne i Hercegovine u baražu za Svjetsko prvenstvo.  “Bila je to bolna stranica za italijanski fudbal i za mene,” priznaje. “Da su mi rekli da će se ovo dogoditi prije 12 godina, rekao bih da je lakše vidjeti 1.000 vanzemaljaca oko sebe nego da Italija ne uspije da se plasira na tri uzastopna prvenstva. Ali to je realnost.”

Govoreći o razlozima pada, Buffon izdvaja tri ključna faktora. Prvi je globalizacija koja je izjednačila nivo fudbala širom svijeta. Drugi je gubitak taktičke prednosti koju je Italija nekada imala. Treći, možda i najvažniji, jeste nedostatak kreativnih genija kakvi su bili Roberto Baggio, Alessandro Del Piero i Francesco Totti.

Buffon pritom ne izbjegava ni lične teme. Otvoreno priznaje da je tokom karijere prolazio kroz periode depresije i paničnih napada, ali i da je iz toga izašao snažniji. “Definitivno sam naučio da dijeljenje svojih slabosti i ranjivosti može biti sinonim za snagu,” kaže. “Kada sam prolazio kroz taj težak period, shvatio sam da je razgovor s ljudima bio dobra terapija.”

U razgovoru se dotiče i svoje veze sa navijačkom kulturom, posebno ultras pokretom kojem je i sam pripadao u mladosti. Na rukavicama je godinama nosio natpis “BUFFON C.U.I.T”, u znak poštovanja prema navijačima Carraresea. Iako priznaje da ultrasi imaju i tamne strane, ističe da su često pogrešno shvaćeni.

“Mnogi od tih navijača imaju čvrste moralne kodekse, a među ultrasima postoje organizacije koje se bave i humanitarnim radom,” objašnjava Buffon, upozoravajući na opasnost pretjerane komercijalizacije fudbala.

“Kada sport postane biznis, rizik je da izgubite vrijednosti, kao i strast i osjećaj pripadnosti,” dodaje, izražavajući zabrinutost zbog sve većeg udaljavanja igre od navijača.

Na kraju, Buffon se vraća ulozi koja mu je danas najvažnija – ulozi oca. Nakon povlačenja iz reprezentativnih obaveza, fokus mu je na porodici i odrastanju sinova. Ipak, jasno je da ga fudbal nikada u potpunosti neće napustiti.

“To je svijet koji najbolje poznajem i razumijem,” kaže. “Zato ću uvijek ostati u svijetu u kojem sam cijenjen i u kojem se mogu najbolje izraziti. A taj svijet je fudbal.”

I upravo u toj rečenici zatvara se krug jedne od najbogatijih sportskih priča modernog fudbala – priče o čovjeku koji je branio golove, ali i emocije cijele jedne ere.

federalna.ba