Radni uslovi: Vrućina, fizički napor i zdravlje

Kada se govori o uslovima rada u Bosni i Hercegovini, najčešće se govori o visini plata, radnom vremenu ili vrstama ugovora. Mnogo rjeđe pažnja se posvećuje samom radnom mjestu i uslovima u kojima radnici provode osam ili više sati dnevno. Ipak, upravo radni uslovi često imaju presudan uticaj na zdravlje, sigurnost i kvalitet života zaposlenih.

Za mnoge radnike u proizvodnim pogonima, građevinarstvu, tekstilnoj industriji, preradi drveta, metalnoj industriji, prehrambenoj proizvodnji i drugim djelatnostima, radni dan podrazumijeva visoke temperature, fizički zahtjevne poslove, sate provedene na nogama, ponavljanje istih pokreta, izloženost buci, prašini ili hemikalijama. Takvi uslovi ne znače nužno da propisi nisu ispoštovani, ali pokazuju koliko zahtjevan može biti posao koji hiljade ljudi svakodnevno obavljaju.

Posljedice se često ne vide odmah. Umor, bolovi u leđima, ramenima i zglobovima, glavobolje ili problemi sa disanjem mogu se razvijati postepeno, mjesecima ili godinama. Zato pitanje sigurnosti i zdravlja na radu nije samo pitanje poštovanja zakona. Ono je pitanje dugoročnog očuvanja zdravlja ljudi čiji rad pokreće veliki dio privrede.

Šta zakon kaže?

U Bosni i Hercegovini zaštita na radu uređena je zakonima i podzakonskim propisima koji poslodavcima nameću obavezu da organizuju rad na način koji će rizike po zdravlje zaposlenih svesti na najmanju moguću mjeru.

To podrazumijeva procjenu rizika na svakom radnom mjestu, provođenje preventivnih mjera, obezbjeđivanje odgovarajuće zaštitne opreme, redovno održavanje radnih prostorija i mašina, kao i upoznavanje radnika sa mogućim opasnostima kojima mogu biti izloženi tokom rada. Poslodavci su, između ostalog, dužni voditi računa o temperaturi u radnim prostorijama, kvalitetu zraka, ventilaciji, osvjetljenju, nivou buke, vibracijama, prisustvu štetnih materija i ergonomiji radnog mjesta. Kada postoje rizici koji se ne mogu potpuno ukloniti, potrebno je primijeniti odgovarajuće tehničke, organizacione i zaštitne mjere kako bi se mogućnost povrede ili profesionalnog oboljenja svela na najmanju moguću mjeru.

Na papiru, pravila su prilično jasna.

Međutim, kao i kod brojnih drugih pitanja iz oblasti rada, ključno je koliko se propisi dosljedno primjenjuju u svakodnevnoj praksi.

Kada temperatura postane dodatni teret

Ljetni mjeseci predstavljaju poseban izazov za radnike koji posao obavljaju u proizvodnim halama, skladištima, na gradilištima ili u prostorima u kojima rade mašine koje dodatno zagrijavaju okolinu.

Dok se većina građana od visokih temperatura pokušava zaštititi boravkom u klimatizovanim prostorijama ili smanjenjem fizičkih aktivnosti, brojni radnici nemaju takvu mogućnost. Njihov posao zahtijeva da nastave raditi istim intenzitetom, bez obzira na to što temperatura zraka iz dana u dan raste.

„Najteže je tokom jula i augusta. Već oko deset sati ujutro u hali postane veoma vruće. Ventilatori rade, ali osjećaj je kao da samo pomjeraju topao zrak. Do kraja smjene potpuno si iscrpljen“, kaže radnik zaposlen u metalnoj industriji koji je želio ostati anoniman zbog sigurnosti.

Slična iskustva opisuje i radnica iz tekstilne proizvodnje.

„Kada nekoliko stotina mašina radi istovremeno, prostor se dodatno zagrije. Poslije nekoliko sati osjetiš umor koji nije isti kao zimi. Potrebno je mnogo više energije da održiš koncentraciju.“

Naravno, uslovi rada razlikuju se od kompanije do kompanije. Pojedini poslodavci posljednjih godina ulažu u klimatizaciju proizvodnih pogona, savremene ventilacione sisteme i bolju organizaciju rada tokom perioda ekstremnih vrućina. Međutim, iskustva dijela radnika pokazuju da takva praksa još uvijek nije jednako zastupljena u svim djelatnostima.

Zašto su visoke temperature važne?

Visoka temperatura na radnom mjestu nije samo pitanje osjećaja nelagode. Produžena izloženost vrućini može dovesti do bržeg zamaranja organizma, smanjene koncentracije, dehidracije i većeg rizika od grešaka tokom rada. Kada posao uključuje upravljanje mašinama, rad na visini ili rukovanje teškom opremom, pad koncentracije može povećati mogućnost nastanka povreda.

Posebno su izloženi radnici koji rade na otvorenom, poput građevinskih radnika, ali i oni koji rade u zatvorenim halama gdje proizvodni proces stvara dodatnu toplotu.

„Imamo pauze i vodu, ali kada cijeli dan radiš fizički posao na visokim temperaturama, osjetiš da organizam jednostavno sporije funkcioniše. Pred kraj smjene mnogo je teže održati isti tempo“, kaže građevinski radnik koji je također želio ostati anoniman.

Stručnjaci iz oblasti zaštite na radu godinama upozoravaju da organizacija rada tokom perioda visokih temperatura može imati značajan uticaj na sigurnost zaposlenih. Dovoljna količina pitke vode, češće pauze, odgovarajuća ventilacija i prilagođavanje radnih procesa predstavljaju mjere koje mogu smanjiti rizik od zdravstvenih problema.

Ventilacija nije luksuz

Kvalitet zraka u radnom prostoru jedan je od faktora o kojem se rijetko govori izvan stručnih krugova, iako može imati veliki uticaj na zdravlje zaposlenih. U zatvorenim proizvodnim halama ventilacija ne služi samo rashlađivanju prostora. Njena uloga je i uklanjanje prašine, isparenja, vlage i drugih čestica koje mogu nastajati tokom proizvodnog procesa.

„Kada ventilacija ne radi kako treba, vrlo brzo se osjeti težak zrak. Pred kraj smjene osjećam glavobolju i umor koji nije samo posljedica fizičkog rada“, kaže radnica zaposlena u prehrambenoj industriji.

U pojedinim djelatnostima ventilacioni sistemi imaju još važniju ulogu jer pomažu u smanjenju koncentracije štetnih čestica ili hemijskih isparenja kojima radnici mogu biti izloženi tokom rada. Zbog toga kvalitet ventilacije nije pitanje komfora, nego važan dio sistema zaštite zdravlja zaposlenih.

I kada temperatura nije visoka, mnogi poslovi zahtijevaju veliki fizički napor. Za radnike u proizvodnji, logistici, građevinarstvu ili preradi drveta radni dan često znači podizanje tereta, guranje kolica, nošenje materijala ili sate provedene u istom položaju.

Takvi poslovi zahtijevaju snagu, ali i veliku izdržljivost.

„Ljudi često misle da se čovjek navikne na fizički posao. Istina je da se organizam prilagodi, ali umor nikada potpuno ne nestane. Poslije deset godina rada tijelo jednostavno počne drugačije reagovati“, kaže radnik iz drvne industrije koji je zamolio da ostane anoniman.

Upravo zbog toga pitanje radnih uslova nije moguće posmatrati samo kroz broj povreda na radu. Mnogo češće posljedice nastaju postepeno, kroz svakodnevno opterećenje koje traje godinama. One nisu uvijek vidljive u jednom trenutku, ali se vremenom odražavaju na zdravlje, radnu sposobnost i kvalitet života zaposlenih.

Dugotrajno stajanje i pokreti koji se ponavljaju

Visoke temperature nisu jedini izazov s kojim se radnici svakodnevno suočavaju. U brojnim proizvodnim djelatnostima posao podrazumijeva sate provedene na nogama, rad u istom položaju ili izvođenje istih pokreta stotinama, pa čak i hiljadama puta tokom jedne smjene. Na prvi pogled, takav posao možda ne djeluje posebno zahtjevno. Međutim, upravo dugotrajno opterećenje istih mišića i zglobova može ostaviti ozbiljne posljedice na zdravlje.

„Osam sati stojim za proizvodnom trakom. Pauze postoje, ali najveći dio smjene provodimo na nogama. Kada dođem kući, osjećam bolove u stopalima, koljenima i donjem dijelu leđa. Nekada je teško i ustati narednog jutra“, kaže radnica zaposlena u prehrambenoj industriji koja je željela ostati anonimna zbog sigurnosti.

Slična iskustva dijeli i radnik iz drvne industrije.

„Najviše stradaju ramena i leđa. Svaki dan podižeš materijal, okrećeš ga, prenosiš. U početku misliš da će bol proći, ali poslije nekoliko godina shvatiš da je postala dio svakodnevice.“

Posebno su zahtjevni poslovi koji uključuju ponavljanje identičnih pokreta tokom cijele smjene. Takav način rada može povećati rizik od problema sa zglobovima, tetivama i mišićima, a kod pojedinih radnika dovesti i do hroničnih zdravstvenih tegoba.

Zbog toga stručnjaci iz oblasti zaštite na radu naglašavaju važnost ergonomskog uređenja radnih mjesta, pravilne organizacije rada, redovnih pauza i mogućnosti da radnici povremeno promijene položaj tijela tokom smjene.

Rizici koji se ne vide

Za razliku od visokih temperatura ili fizičkog napora, pojedini rizici nisu vidljivi golim okom.

U različitim industrijama radnici mogu biti izloženi prašini, dimu, isparenjima, bojama, ljepilima, rastvaračima ili drugim hemijskim supstancama koje se koriste u proizvodnim procesima.

„Koristimo zaštitne maske i rukavice, ali kada cijeli dan radite u prostoru gdje se koriste hemikalije ili nastaje prašina, osjetite razliku. Nekada se kući vratim s glavoboljom ili osjećajem težine u disanju“, kaže radnik zaposlen u proizvodnom pogonu.

Važno je naglasiti da sama prisutnost hemikalija ili prašine ne znači automatski da postoji opasnost po zdravlje. Upravo zato propisi predviđaju procjenu rizika, odgovarajuću ventilaciju, zaštitnu opremu i obuku zaposlenih za siguran rad. Kada se ove mjere dosljedno primjenjuju, rizik se može značajno smanjiti. Međutim, radnici ističu da kvalitet zaštite često zavisi od konkretne kompanije, vrste posla i ulaganja u zaštitu na radu.

Umor koji povećava rizik od povreda

Nakon nekoliko sati fizičkog rada organizam prirodno postaje umorniji. Kada se tome dodaju visoke temperature, buka ili zahtjevni proizvodni procesi, koncentracija može opasti.

„Pred kraj smjene najteže je ostati fokusiran. Tada se najviše pazi jer jedna greška može dovesti do povrede“, kaže radnik iz metalne industrije. Umor ne utiče samo na produktivnost. On može povećati mogućnost pogrešne procjene, sporijih reakcija ili nepravilnog rukovanja mašinama i alatima.

Zbog toga stručnjaci naglašavaju da sigurnost na radu ne zavisi isključivo od zaštitne opreme. Ona podrazumijeva i odgovarajuću organizaciju rada, dovoljan broj pauza, održavanje opreme i radno okruženje koje omogućava zaposlenima da posao obavljaju bez nepotrebnog rizika.

Zašto radnici često šute?

Iako svaki zaposleni ima pravo ukazati na uslove rada koji mogu ugroziti njegovo zdravlje ili sigurnost, mnogi sagovornici priznaju da to nije uvijek jednostavno. „Ako stalno ukazuješ na probleme, postoji bojazan da će te poslodavac doživjeti kao nekoga ko stvara poteškoće. Ljudi zbog toga često prešute ono što ih muči“, kaže radnica iz tekstilne industrije.

Drugi sagovornik navodi da se određeni problemi prijavljuju tek kada više nije moguće raditi.

„Većina pokušava izdržati. Tek kada bolovi postanu ozbiljni ili dođe do povrede, ljudi odlaze ljekaru ili traže promjene.“

Naravno, ovakva iskustva ne mogu se pripisati svim poslodavcima. Brojne kompanije ulažu značajna sredstva u unapređenje zaštite na radu, redovno organizuju obuke zaposlenih i provode preventivne mjere kako bi rizike sveli na minimum. Upravo zbog toga važno je razlikovati odgovorne poslodavce od pojedinačnih primjera loše prakse.

Zdravlje radnika nije trošak, nego ulaganje

Kvalitetni radni uslovi koriste svima. Radnicima znače manje zdravstvenih problema, manje povreda i mogućnost da svoj posao obavljaju sigurno i dostojanstveno. Poslodavcima mogu donijeti veću produktivnost, manje bolovanja, manju fluktuaciju zaposlenih i lakše zadržavanje kvalifikovane radne snage. Ulaganje u ventilaciju, ergonomsku opremu, zaštitna sredstva, obuku zaposlenih i preventivne mjere često se posmatra kao dodatni trošak. Međutim, dugoročno ono predstavlja ulaganje u ljude bez kojih nijedan proizvodni proces ne može funkcionisati.

Rad nije samo broj proizvedenih komada, isporučenih narudžbi ili završenih smjena. Iza svakog proizvoda stoji čovjek koji svakodnevno ulaže svoje vrijeme, znanje i fizički napor. Zato pitanje radnih uslova nije samo pitanje poštovanja propisa. To je pitanje odnosa prema zdravlju ljudi koji svojim radom stvaraju vrijednost.

Jer sigurno radno mjesto ne bi trebalo biti privilegija. Ono bi trebalo biti standard.

Ajla Čaušević/federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.