Planina smeća koja hrani hiljade porodica: Indonezija zatvara jednu od najvećih deponija u Aziji

Na rubu indonežanske prijestonice Jakarte, gdje se beskrajni redovi kamiona svakodnevno slijevaju prema jednoj od najvećih deponija u Aziji, hiljade ljudi već decenijama preživljavaju od otpada. Među ogromnim planinama smeća, koje se prostiru na više od 100 hektara i nadvijaju nad okolnim selima, stanovnici svakodnevno pretražuju otpad u potrazi za plastikom, metalom i drugim materijalima koje mogu prodati. Za mnoge od njih to nije samo posao, već jedini način da prehrane porodicu, piše The Guardian.

Međutim, budućnost deponije Bantar Gebang, udaljene oko 40 kilometara od centra Jakarte, postala je neizvjesna. Indonežanske vlasti planiraju postepeno zatvoriti ovo odlagalište, koje je godinama iznad svog maksimalnog kapaciteta, kao dio nacionalne strategije za rješavanje sve ozbiljnije krize upravljanja otpadom. Dok vlada najavljuje modernizaciju sistema i izgradnju postrojenja za proizvodnju električne energije iz otpada, hiljade ljudi koji ovise o deponiji strahuju da će ostati bez jedinog izvora prihoda.

Grad smeća koji nikada ne spava

Iz daljine Bantar Gebang podsjeća na brežuljkasti krajolik. Međutim, pri dolasku nestaje svaka iluzija prirodnog pejzaža. Umjesto zelenih padina, posjetioce dočekuju planine otpada, intenzivan neugodan miris i crni potoci procjednih voda, izrazito zagađene tečnosti koja nastaje prolaskom kišnice kroz slojeve smeća. Hiljade muha prekrivaju prostor, dok se neprekidna kolona kamiona probija prema vrhu deponije.

Svakoga dana na ovu lokaciju stiže oko 8.000 tona otpada iz Jakarte, koje doprema približno 1.400 narandžastih kamiona. Čim vozila istovare teret, desetine sakupljača otpada kreću prema svježim gomilama u potrazi za vrijednim materijalima.

Za mnoge porodice upravo nekoliko plastičnih boca ili komad metala predstavljaju razliku između obroka i gladi.

Svakodnevni rizik za goli opstanak

Posao na deponiji nosi ozbiljne opasnosti. Početkom ove godine sedam osoba izgubilo je život nakon što se urušila jedna od ogromnih gomila otpada i zatrpala ih.

Pedesetpetogodišnji Rasta, koji godinama radi na deponiji, kaže da su takve tragedije postale dio njihove svakodnevice.

„To je jednostavno rizik koji ovdje prihvatamo. Ako ne rizikujemo, nećemo imati šta jesti“, rekao je kroz suze prisjećajući se nesreće.

Sličnu priču dijele gotovo svi koji rade na Bantar Gebangu.

Dvadesetdevetogodišnji Andi i njegova supruga Winah svakodnevno provode sate među tonama otpada. Winah je odrasla u selu pored deponije i ovdje radi još od djetinjstva.

Njihova dnevna zarada kreće se između 100.000 i 200.000 indonežanskih rupija, što iznosi približno između osam i 16 australijskih dolara.

Iako iznos nije veliki, Andi kaže da je dovoljan za osnovne životne potrebe i školovanje njihove djece.

„Nije ovo lagan posao, ali dovoljno zaradimo za hranu i školovanje djece. Radimo zajedno s prijateljima, šalimo se i tako lakše podnosimo težak posao“, kaže on.

Među radnicima često vlada posebno uzbuđenje kada u otpadu ugledaju plastične boce poznatog brenda Aqua, jer postižu znatno višu cijenu od ostalih vrsta plastike.

Deponija koja je djeci omogućila bolji život

Za mnoge porodice Bantar Gebang predstavlja mjesto koje im je, uprkos teškim uslovima, omogućilo da djeci pruže obrazovanje.

Rustini više od tri decenije skuplja materijale za reciklažu. Kaže da je sav prihod ulagao u školovanje svoje djece, odlučan da oni nikada ne rade isti posao.

Danas s ponosom govori kako jedno dijete radi na Tajvanu, dok se drugo priprema za odlazak u Japan.

„Sve što su moja djeca postigla poteklo je odavde. Čak su i najmanji komadi otpada omogućili da dobiju kvalitetno obrazovanje i izgrade vlastitu budućnost“, kaže ona.

Sličnu priču ima i 32-godišnji Karmidi, koji na deponiji radi od svoje desete godine. Danas, kao otac dvoje djece, uz pomoć metalne kuke svakodnevno pretražuje otpad.

Kaže da posao nije prijatan, ali cijeni slobodu koju mu pruža.

„Radim kada želim. Smeće nikada ne prestaje dolaziti.“

Najčešće radi tokom noći, kada su temperature niže, ali tada prijeti dodatna opasnost jer se radnici kreću između kamiona, buldožera i bagera u gotovo potpunom mraku.

Indonezija objavila „rat otpadu“

Ogroman rast stanovništva Jakarte tokom posljednjih decenija doveo je do toga da Bantar Gebang postane najveće odlagalište otpada u zemlji. Međutim, deponija je odavno premašila svoje kapacitete.

Istovremeno raste zabrinutost javnosti zbog sve većeg zagađenja rijeka, plaža i gradskih ulica plastikom i drugim otpadom. Sve je više kritika i zbog spaljivanja smeća na otvorenom.

Indonezanski predsjednik Prabowo Subianto u februaru je proglasio nacionalni „rat protiv otpada“, nakon što su južnokorejski zvaničnici popularno turističko ostrvo Bali opisali kao „prljavo“.

Ministarstvo zaštite okoliša naložilo je lokalnim vlastima da postepeno ukinu deponije koje primjenjuju otvoreno odlaganje otpada te uspostave centre za razvrstavanje organskog otpada i materijala pogodnih za reciklažu.

Prema planovima gradskih vlasti Jakarte, Bantar Gebang bi do kraja 2027. godine trebao prestati primati miješani komunalni otpad. Građani će biti obavezni razdvajati organski otpad, dok će se na deponiju dopremati samo preostali, nereciklabilni materijal.

Taj otpad potom bi se spaljivao u velikom postrojenju za proizvodnju električne energije iz otpada, jednom od više od 30 sličnih objekata koje država planira izgraditi širom Indonezije.

Stručnjaci upozoravaju na ozbiljne probleme

Ipak, brojni stručnjaci upozoravaju da bi zatvaranje deponije moglo izazvati ozbiljne posljedice ukoliko novi sistem ne bude spreman na vrijeme.

Ekološke organizacije ističu da će izgradnja postrojenja koštati milijarde dolara te da njihovo funkcionisanje zahtijeva efikasno razvrstavanje otpada, što u Indoneziji još uvijek nije uobičajena praksa.

Kao upozorenje navode primjer Balija, gdje je zatvaranje deponije Suwung za organski otpad izazvalo haos. Nerazvrstano smeće počelo se gomilati na ulicama, poljima i uz riječne tokove, dok je dio otpada spaljivan, stvarajući oblake toksičnog dima iznad turističkog ostrva. Lokalne vlasti bile su prisiljene djelimično odustati od odluke i ponovo dozvoliti odlaganje organskog otpada nekoliko dana sedmično.

Stručnjakinja za upravljanje otpadom sa Univerziteta Gadjah Mada Nur Azizah smatra da bi zatvaranje Bantar Gebanga bez adekvatne alternative dovelo do ozbiljne ekološke krize.

„Ako se deponija zatvori bez funkcionalnog sistema koji će je zamijeniti, otpad će biti posvuda“, upozorava ona.

Strah od budućnosti

I dok vlasti govore o modernizaciji sistema upravljanja otpadom, među hiljadama ljudi koji svakodnevno rade na Bantar Gebangu dominira jedan osjećaj – neizvjesnost.

Za Andija najveći strah nisu opasnosti koje nosi posao među planinama smeća, već mogućnost da deponija jednog dana zauvijek prestane raditi.

„Želim svojoj djeci omogućiti bolji život i da imaju dovoljno za normalno odrastanje. Ako se deponija zatvori, šta nam onda preostaje?“, pita se ovaj radnik, čija budućnost, kao i sudbina hiljada drugih porodica, zavisi od mjesta koje većina ljudi doživljava samo kao ogromnu planinu otpada.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.