Mađarska će objaviti imena desetina hiljada špijuna iz komunističkog perioda: „Izdajnika je bilo u svakoj porodici"

Nova mađarska vlada u srijedu će objaviti imena desetina hiljada špijuna državnih službi iz komunističkog perioda, u pokušaju da se suoči s prošlošću i obnovi povjerenje javnosti.

Od 1945. do 1989. godine, mađarske komunističke službe državne sigurnosti oslanjale su se na široku mrežu špijuna kako bi nadzirale društvo i suzbijale neslaganje s režimom. Neki su ucjenjivani ili prisiljavani da izvještavaju o svojim komšijama, prijateljima, kolegama, pa čak i članovima porodice, dok su drugi vrbovani obećanjima o različitim povlasticama.

Decenijama je obim ove mreže bio skriven od javnosti. Dosjei špijuna, pohranjeni u podrumu Historijskog arhiva službi državne sigurnosti, uglavnom su bili nedostupni javnosti, uprkos ponovljenim pozivima da se objave i povremenim curenjima informacija.

Tokom predizborne kampanje uoči aprilskih parlamentarnih izbora u Mađarskoj, Péter Magyar obećao je da će dosjei državne sigurnosti biti dostupni javnosti. Čini se da namjerava ispuniti to obećanje sada kada je na vlasti.

Objava dosjea nakon decenija skrivanja

U septembru je njegova vlada usvojila zakon kojim je omogućen put ka objavljivanju dosjea. Prema rezultatima anketa, taj potez podržava više od dvije trećine građana. Objavljivanje je prvobitno bilo planirano za godišnjicu mađarske revolucije protiv sovjetske vlasti iz 1956. godine, ali je odgođeno za 4. novembar.

„Demokratsko društvo ima pravo znati svoju prošlost“, napisao je na Facebooku Zoltán Tarr, ministar za društvene odnose i kulturu.

Ranije su izvještajima o špijunima mogli pristupiti samo istraživači i članovi porodica žrtava. Prema riječima istraživača, zahvaljujući novoj internetskoj bazi podataka s mogućnošću pretraživanja, bivše mađarske službe državne sigurnosti postat će najtransparentnije među bivšim komunističkim državama istočnog bloka.

„Širom otvaramo vrata koja su dosad bila samo odškrinuta“, rekao je István Papp, historičar i rukovodilac akademskog odjela arhiva.

Papp je naveo da se kao historičar slaže s objavljivanjem dosjea, ali da na ličnom nivou saosjeća s ljudima koji će se prvi put suočiti s porodičnom prošlošću.

Od 50.000 do 60.000 osoba čija se imena pojavljuju u dosjeima, historičari procjenjuju da je njih oko 10 posto danas još živo.

Različiti pristupi objavljivanju dosjea u bivšim komunističkim državama

Bivše komunističke države istočnog bloka već tri decenije imaju različite pristupe pitanju objavljivanja dosjea špijuna i vremenu kada bi ih trebalo učiniti dostupnim javnosti.

U Istočnoj Njemačkoj Bundestag je 1992. godine otvorio dosjee državne sigurnosne službe Stasi. U Češkoj su oni postali dostupni javnosti 2003. godine, dok je Latvija posljednja objavila dosjee špijuna, i to 2018. godine.

Miklós Kiss, preživjeli iz mađarskog logora za prisilni rad i predsjednik udruženja žrtava, smatra da je Mađarska trebala slijediti njemački primjer i objaviti dosjee mnogo ranije.

„Da se to dogodilo, do sada bi sve bilo završeno i iza nas.“

Dodao je da će ljudi saznati kako je „izdajnika bilo u svakoj porodici, svakom komšiluku i svakoj ulici“.

„Ali šta bismo sada trebali učiniti s tim?“, upitao je.

Kada bi se dokumenti poredali jedan do drugog, protezali bi se na dužini od oko pet kilometara, što je dovoljno da se njima ocrta obod londonskog Hyde Parka.

Ipak, zbirka je mala u poređenju s arhivama poljskih i rumunskih tajnih službi, rekao je Papp.

U Mađarskoj su brojni dosjei uništeni tokom ustanka protiv sovjetske vlasti 1956. godine. Drugi su nestali tokom tranzicije 1989. godine, postepenog i uglavnom mirnog procesa koji je tadašnjim vlastima ostavio dovoljno vremena da uklone kompromitirajuće materijale.

Nepotpuni podaci i zaštita privatnosti

Mnogi zapisi bit će nepotpuni jer neće biti poznati motivi špijuna, kao ni obim njihovog izvještavanja.

Od 60.000 osoba koje se spominju u dosjeima, arhiv sadrži detaljne dosjee, provjere biografskih podataka i izjave za samo 9.000 osoba.

Ti dokumenti bit će objavljeni u februaru, nakon što se, u skladu sa zakonima o zaštiti privatnosti, uklone lični podaci. To uključuje informacije o zdravstvenom stanju, ovisnostima i seksualnosti, kao i podaci o žrtvama.

Alexander Faludy, slobodni novinar i anglikanski svećenik, prije gotovo dvije decenije čitao je dosjee koji se odnose na njegovu porodicu.

Njegov djed György Faludy proveo je više od tri godine u mađarskom logoru za prisilni rad zbog izmišljenih optužbi. Kasnije je tokom egzila napisao knjigu „My Happy Days in Hell“.

Posebno ga je razljutio jedan izvještaj koji je sastavila Mađarica koja je živjela u Londonu i sprijateljila se s njegovom bakom dok je umirala od raka.

„Međutim, kada sam pogledao podatke o doušnici, primijetio sam zaista zloslutni dio njenog dosjea, u kojem su bila navedena imena njenih rođaka u Mađarskoj, uključujući podatke o njenim starijim roditeljima. Odjednom je moj bijes nestao. Osjetio sam samo veliko sažaljenje prema njoj“, rekao je Faludy.

Dodao je da je egzil bio veoma bolan za njegovu porodicu, ali da im je istovremeno pružio određenu moralnu slobodu.

„Zbog toga oklijevam osuđivati ljude zbog onoga što su radili ako su morali ostati u Mađarskoj“, kazao je.

Identiteti špijuna i dalje tabu tema

Identiteti pripadnika tajnih službi već dugo izazivaju interesovanje Mađara. Od 2000-ih godina pojavilo se nekoliko djelimičnih spiskova na kojima su se nalazila imena političara i poznatih umjetnika.

Mnogi od njih negirali su umiješanost, ali su same optužbe bile dovoljne da izazovu političke krize i potresu vlade.

Do danas nije mnogo bivših špijuna javno govorilo o svojim iskustvima, a ta tema i dalje predstavlja tabu.

U julu je nezavisni vjerski internetski časopis Szemlélek objavio poziv bivšim špijunima da istupe u javnost.

Vjerski zvaničnici bili su česta meta državnih službi i nerijetko su ucjenjivani kako bi izvještavali o članovima svojih vjerskih zajednica. Prema nekim procjenama, između sedam i 10 posto njih sarađivalo je s državnim službama.

Do sada se niko nije dobrovoljno javio da ispriča svoju priču.

„Mislim da mnogi ljudi smatraju da zapravo nemaju mnogo toga za ispričati. Ili misle da je njihova priča toliko složena da je ne mogu, ne žele ili još nisu spremni ispričati“, rekao je za Guardian Szilárd Szőnyi, glavni urednik časopisa.

Historičar Domokos Szokolay izrazio je nadu da objavljivanje dosjea ovaj put neće prerasti u javno sramoćenje, već da će ljudi razumjeti kako je riječ o složenim pitanjima.

Njegov otac Zoltán Szokolay, pjesnik i političar, označen je kao špijun na nezvaničnom spisku objavljenom 2005. godine.

Szokolay još nije pročitao sve izvještaje o svom ocu, koji je preminuo 2020. godine.

Otvorenim razgovorom o međugeneracijskoj traumi želi pružiti podršku drugima koji će otkriti da su njihovi članovi porodice bili špijuni, pokazati im da nisu sami i ohrabriti ih da razgovaraju o onome što saznaju.

„Postoji toliko porodičnih tajni i trauma o kojima već možemo razgovarati, poput slučajeva kada je nečiji roditelj alkoholičar ili ovisnik o kockanju. Međutim, ljudi se plaše da će ih drugi osuđivati na osnovu dosjea špijuna“, rekao je.

„Znam da suočavanje s porodičnom prošlošću može biti zastrašujuće, pa čak i bolno. Ali uvijek je bolje saznati istinu“, zaključio je, prenosi The Guardian.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.