Damir Šagolj: Fotografije nas možda ne pogađaju odmah, ali svaka ostavlja trag

Bilježenje stvarnosti, bilo kroz fotografiju, dokumentarni film ili novinarstvo, nosi sa sobom pitanje odgovornosti – prema onome što se bilježi, ali i prema ljudima čije se priče prenose. Iza svakog događaja, historijskog procesa i statistike nalaze se ljudski životi, patnje i iskustva.

O tome svjedoči i dugogodišnji rad fotografa Damira Šagolja, autora dokumentarnih filmova, suosnivača Fondacije WARM i pokretača Witness Festivala. Kroz različite oblike dokumentarnog djelovanja nastoji pratiti, bilježiti i otvoriti prostor za priče koje bi inače mogle ostati izvan vidokruga.

U razgovoru za Art kvart razgovor govorio je o ideji Witness Festivala, povjerenju u medije, fotografiji kao svjedočanstvu, emocionalnoj otupljenosti pred prizorima nasilja, ali i odgovornosti koju imamo prema tuđoj patnji.

Witness Festival: Susret s ljudima koji su bili dio priče

Witness Festival rezultat je dugogodišnje saradnje Fondacije WARM i Sarajevo Film Festivala. Kako objašnjava Šagolj, njihova saradnja razvijala se kroz različite projekte, posebno one koji se bave sukobima, kršenjem ljudskih prava i drugim teškim temama.

Ideja festivala bila je ponuditi nešto drugačije od uobičajenog filmskog programa. Umjesto razgovora isključivo s autorima filmova, publici žele omogućiti susret s ljudima koji su neposredno svjedočili događajima prikazanim na ekranu.

„Mi dovodimo svjedoke. Ono što gledate na platnu, bilo da su to igrani ili dokumentarni filmovi, evo vam sada ispred vas svjedok koji nosi prašinu tog filma na svojim cipelama“, objašnjava Šagolj.

Koncept festivala podrazumijeva da se nakon projekcije razgovor nastavlja kroz dodatni sadržaj, odnosno drugi čin, koji publici omogućava da filmsku priču sagleda iz perspektive stvarnih ljudi i njihovih iskustava. Cilj je da gledaoce potakne na dodatno promišljanje i interesovanje za teme kojima se film bavi.

Festival donosi 22 filma, a selekcija je nastala kombinacijom izbora Fondacije WARM i filmova prikazanih na Sarajevo Film Festivalu. Među njima su i filmska ostvarenja koja su ostavila snažan utisak na članove Fondacije, bez obzira na godinu njihove produkcije.

Povjerenje u informacije i ljude koji ih prenose

Govoreći o savremenom medijskom prostoru, Šagolj ističe da je povjerenje postalo jedno od ključnih pitanja. Nepovjerenje prema institucijama, medijima i autoritetima dodatno je pojačano hiperprodukcijom sadržaja, zbog koje je sve teže procijeniti šta je vjerodostojno.

„Svi lažu. Novinari lažu, političari lažu, doktori lažu. I generalno je povjerenje postalo problem“, kaže Šagolj.

Smatra da se odnos publike prema informacijama mijenja i da se povjerenje sve više veže za pojedinačne autore, a manje za institucije i medijske kuće u kojima rade. Kao primjer navodi savremeno novinarstvo u kojem čitaoci često prepoznaju i prate konkretne novinare čijem radu vjeruju.

U takvom ambijentu posebno mjesto dobija neposredno svjedočenje – iskustvo osobe koja je bila na mjestu događaja i može govoriti iz prve ruke.

Šagolj upozorava i na paradoks savremenog društva: informacije su nam dostupnije nego ikada, ali to ne znači da ih bolje razumijemo. Istovremeno, publika često očekuje da kvalitetne informacije dobije besplatno, iako upravo na osnovu njih donosi važne životne odluke.

Fotografija kao svjedočanstvo i pobuna

Fotografije su kroz historiju obilježile ratove, proteste i velike društvene događaje. Međutim, danas, kada smo svakodnevno izloženi ogromnom broju fotografija i snimaka nasilja, postavlja se pitanje da li smo postali manje osjetljivi na ono što gledamo.

Šagolj smatra da fotografije i dalje imaju snažan utjecaj, čak i kada toga nismo svjesni. Njihovo djelovanje upoređuje s radijacijom – ne mora nas svaka fotografija pogoditi odmah, ali njihovo kontinuirano prisustvo ostavlja trag.

„Možda smo imuni na fotografije, ali fotografije, za razliku od riječi, djeluju malo podlije. One djeluju kao radijacija“, objašnjava.

U okviru Witness Festivala bit će predstavljena i izložba koja se bavi protestima i pobunama mladih ljudi u različitim dijelovima svijeta. Fotografije sedam autora iz sedam zemalja prate tekstualni eseji, među kojima je i Šagoljev „Fotografija ili pobuna“.

Govoreći o promjenama u načinu dokumentovanja protesta, ističe da je nekada privilegija stvaranja fotografije koja će obilježiti neki događaj pripadala profesionalnim fotografima, dok je danas sve više u rukama običnih ljudi koji svojim telefonima bilježe događaje i dijele ih s javnošću.

Izložba se, između ostalog, bavi trenutkom u kojem nezadovoljstvo prerasta u pobunu – kada čovjek prestaje samo posmatrati i odlučuje djelovati.

Kada nas tuđa patnja prestane pogađati

Jedna od važnih tema razgovora bila je emocionalna otupljenost pred prizorima nasilja i patnje. Šagolj upozorava da je takva ravnodušnost mnogo opasnija od same naviknutosti na fotografije.

Problem nije samo u tome što svakodnevno gledamo prizore stradanja, nego i u mogućnosti da postanemo ravnodušni prema boli drugog čovjeka.

Pozivajući se na razmišljanja Hannah Arendt o Evropi tridesetih godina prošlog vijeka, Šagolj upozorava na opasnost društva koje postepeno gubi osjetljivost prema patnji drugih ljudi.

„Ta zasićenost je opasna. To je strašna opasnost. Nije to zasićenost samo da mi gledamo fotografije, pa koliko puta mogu vidjeti fotografiju, nego je to zasićenost i jedan potpuni užasan odnos prema pričama i boli drugog“, ističe.

Upravo zato smatra da je važno prepoznati trenutak kada nas nešto što vidimo ili pročitamo više ne ostavlja ravnodušnim, nego nas potiče da izađemo iz vlastite zone komfora.

Gdje je granica između fotografisanja i pomaganja?

Kao fotograf koji je izvještavao iz brojnih kriznih područja i ratova, od Iraka, Afganistana i Palestine do drugih dijelova svijeta, Šagolj se susretao s pitanjem granice između dokumentovanja ljudske patnje i neposrednog uključivanja u događaj.

Smatra da ne postoji univerzalno pravilo koje može odrediti kada fotograf treba spustiti aparat. Takve odluke zavise od okolnosti i lične procjene, ali jedno mora biti jasno – ako je fotograf u situaciji da može pomoći čovjeku čiji je život ugrožen, pomoć mora imati prioritet.

Istovremeno, upozorava da sama činjenica da je nastala fotografija nekog dramatičnog trenutka ne znači da fotograf nije pomagao ili da je ostao ravnodušan prema onome što se događalo.

„Svi mi znamo da, pogotovo ako smo mi jedini ili ključni u toj situaciji koji ćemo nekom ljudskom životu pomoći, jasno je da će to biti prioritet“, kaže Šagolj.

Sarajevo kao prirodno mjesto za razgovor o sukobima

Govoreći o tome zašto je Sarajevo domaćin festivala poput Witnessa, Šagolj ističe da ovaj grad ima posebno mjesto u razgovorima o ratovima, stradanjima i ljudskim pravima.

Sarajevo, kako kaže, nije samo prostor u kojem se festival održava nego i važan dio njegovog identiteta. Ljudi koji dolaze iz različitih sukoba znaju kakvo iskustvo ovaj grad nosi i da se o ratu i njegovim posljedicama ovdje ne mora govoriti apstraktno.

„Ljudi koji su eksperti ili dolaze iz drugih sukoba, oni znaju gdje dolaze. I znaju da ljude u Sarajevu ne možeš baš ubjeđivati u nešto“, objašnjava.

Za Šagolja, iskustvo Sarajeva omogućava drugačiju vrstu razumijevanja i razgovora, jer publika ne posmatra ratove i stradanja samo kao udaljene događaje, nego ih može povezati s vlastitim iskustvom.

Kroz Witness Festival, filmove, fotografije i susrete sa svjedocima, Sarajevo tako postaje prostor u kojem se dokumentovana stvarnost ne završava na ekranu, nego se nastavlja kroz razgovor, razumijevanje i suočavanje s pričama ljudi koji su je proživjeli.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.

Art kvart razgovor Damir Šagolj