Huremagić za FR: Ovakve slučajeve, poput slučaja Dodik, Interpol ne prihvata

Razgovarala: Amra Ličina

Generalni sekretarijat Interpola odbio je zahtjev da raspiše crvenu potjernicu za predsjednikom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom i predsjedavajućim Narodne skupštine Nenadom Stevandićem. Sud Bosne i Hercegovine je 27. marta tražio od Interpola raspisivanje međunarodne potjernice za Dodikom, koji je, uprkos centralnoj potjernici u BiH, više puta napuštao zemlju, iako obavezu njegovog hapšenja imaju sve sigurnosne agencije, uključujući i Graničnu policiju. Dodikovo hapšenje u Bosni i Hercegovini je odgođeno, jer su sigurnosne agencije u zemlji ocijenile da je to visokorizično, budući da ga čuva žandarmerija MUP-a Repubile Srpske, naoružana dugim cijevima. O sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i stanju u sigurnosnim agencijama, za Radio Federacije BiH govorio je Ramiz Huremagić, ekspert u oblasti kriminologije.

Generalni sekretarijat Interpola odbio je zahtjev da raspiše crvenu potjernicu za predsjednikom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom i predsjedavajućim Narodne skupštine Nenadom Stevandićem. Sinoć, nakon saopštavanje ove odluke, može se reći da je veći broj građana BiH bio razočaran. Međutim, Vi ste ovakav scenarij najavljivali. Pročitala sam Vaš Facebook status. O čemu se ovdje radi i kad je Interepol dužan djelovati?

„Vrlo je jednostavno, kada bi ljudi čitali ono što stoji u nekim pravilima, zakonima, procedurama. Stvari bi bile mnogo jednostavnije, a ne da se vode onim kako se osjećaju i čim se povode. Ovo se moglo očekivati od prvog dana. Krivično djelo za koje je izdata naredba za lišenje slobode i određivanje pritvora na temelju koje je upućen zahtjev za raspisivanje međunarodne potjernice, odnosno, to je obavijest zemljama članicama Interpola za hapšenje, nešto je što spada u kategoriju tih političkih krivičnih djela i prema članu 3 Statuta, odnosno Ustava Interpola, jasno je naznačeno da ovakva djela, zbog objektivnosti samog Interpola, imaju poseban tretman i da se vrlo, vrlo rijetko prihvataju takvi zahtjevi i da je to skoro pa neizvodivo osim u slučajevima kad takva djela nisu povezana s ovim, hajmo ih nazvati, klasičnim krivičnim djelima, kao što su ubistva ili razbojničke krađe ili pljačke u vrijeme nemira ili pokušaja državnog ili vojnog udara ili nešto slično. To su ti izuzeci. U principu, ovakvi slučajevi se ne prihvataju. Ono što ljudi nikako da razumiju i da je prihvaćeno i da je neko lišio slobode jednu takvu osobu, postoji nešto što se zove postupak ekstradicije. Imamo ogroman broj slučajeva gdje zemlje koje postupe po zahtjevu Interpola, u slučaju crvene potjernice, na kraju ne izruče te osobe. Imamo slučaj kurdskih političara koji su bili hapšeni u Sloveniji i Njemačkoj i koji su na neki način ušli u sistem, jer su bili vezani za još neka krivična djela. Oni su bili lišeni slobode po zahtjevu Republike Turske, ali Slovenija i Njemačka nisu ih izručile. Čak imamo i slučaj sa katalonskim secesionističkim vođom koji je sedam godina u bjekstvu unatoč evropskom nalogu za hapšenje i koji je po potjernici bio uhapšen na Sardiniji, ali Italija ga nije izručila Španiji. Tako da to prejudiciranje da bi nešto bilo gotovo je van pameti. I potpuno je neutemeljeno i previše je emotivno i subjektivno. Ljudi se vode tim nekim kategorijama i to za mene nije čudno, jer ovo je zemlja gdje mi odavno ne poštujemo zakon. Ovo što se sad dešava, da se Dodik hvali kako su mu pomogli, da se zahvaljuje, to su notorne gluposti i laži gdje se pravi dodatna promocija na račun nečega što u potpunosti nije utemeljeno. Sa druge strane, oni koji kritikuju pravosudne, policijske organe, političke opcije u BiH, govore kako su nesposobni, da su zabrljali, ni oni nisu u pravu. I to je jedno bezočno širenje dezinformacija i ne znam šta je cilj. Uporno se dešava sa jedne strane smišljeno – od strane Milorada Dodika obesmešljavanje institucija BiH, sa druge strane, posebno unutar spektra bošnjačkih političkih stranaka, da li svjesno ili nesvjesno, isto se to radi i potkopava se. Bosne i Hercegovine nikad nije bilo više kao danas i ne znam čemu potreba da se sve dočekuje na nož.„