Građani su očekivali uređenu državu, a dobili onu podložnu manipulacijama i rupama u zakonu

Možemo li dalje od Daytona? Pitamo na dan kada je parafiran mirovni sporazum koji je okončao četverogodišnji rat u BiH i konačno osigurao mir. Trebao je osigurati i dogovor sukobljenih strana i stabilnu državu. No, 29 godina poslije najmanje je kompromisa i dogovora koji vode ka stabilnosti.

„Prije nekih sat vremena razgovarao sam sa sekretarom Warrenom Christopherom. Obavijestio me je da su predsjednici BiH, Hrvatske i Srbije postigli mirovni sporazum da okončaju rat u BiH“, kazao je 21.11.1995. godine Bill Clinton, bivši predsjednik SAD-a.

Uz ove Clintonove riječi i tri potpisa tadašnjih predsjednika BiH Alije Izetbegovića, Hrvatske Franje Tuđmana i Srbije Slobodana Miloševića, uz prisustvo brojnih svjetskih delegacija, zaustavljeno je četverogodišnje krvoproliće u BiH. Uspostavljena je BiH kao jedinstvena i suverena država sastavljena od dva entiteta - Federacije BiH i Republike Srpske. Parafiranje Dejtonskog sporazuma ispraćeno je aplauzom. Učinilo se što se moralo, nešto i preko volje.

„Ovo možda nije pravičan mir, ali je pravičniji nego nastavak rata. U situaciji kaikva jeste i u svijetu kakav jeste, bolji mir nije mogao biti postignut“, kazao je Izetbegović.

Pregovori u Daytonu odvijali su se iza zatvorenih vrata, pa je sam tok pregovora bio predmet glasina. No, ono što je sa sigurnošću poznato je to da je podjela teritorije između entiteta bila najveća prepreka u postizanju dogovora. Sarajevo, Goražde i Brčko bile su tri sporne tačke. Prijelomnu odluku donio je Slobodan Milošević. U zamjenu za ukidanje sankcija Jugoslaviji pristao je da najveći dio Sarajeva prepusti Federaciji. Kasnije je Milošević prihvatio i zahtjeve za uspostavljanje kopnene veze sa Goraždem, što je dovelo do novog neslaganja. RS-u je ostalo 45 posto teritorije. Konačan dogovor je postignut nakon što su Šipovo i Mrkonjić-Grad predati RS-u. Pitanje Brčkog riješeno je na način da ono bude predmet međunarodne arbitraže. Ovim je dogovor postignut, a Dejtonski sporazum, sačinjen od 14 aneksa, konačno je potpisan 14. decembra 1995. No, time problemi za BiH nisu završeni. Dokument koji je tada značio mir za BiH i danas, 29 godina kasnije, njen je Ustav - i to pun manjkavosti koje treba otkloniti.

„Dejtonski mirovni sporazum nije doživio svoju verifikaciju u punom obimu, na način da od BiH napravi jednu stabilnu, funkcionalnu, demokratsku državu. Danas smo sačuvana država, imamo svoje vanjske granice, članica smo UN-a, ali nismo ona država iz referendumskog pitanja u kome su svi građani ravnopravni već smo duboko diskriminisani pojedinim odredbama sadašnjeg Ustava BiH i zato smatram da je Dejtonski mirovni sporazum prevaziđen. Sa ovim ustavom se ne može ući u EU“, kaže Miro Lazović, bivši član Predsjedništva RBiH.

Za građane, slova Dejtonskog sporazuma odavno su izblijedila. Očekivali su uređenu državu, dobili onu podložnu manipulacijama i rupama u zakonu.

Dobro zamišljeni sporazum trebao je biti osnov za nadogradnju u kojoj su trebale učestvovati sve tri strane koje žive u istoj kući i koje su na dokumentu ostavile svoj potpis. No, skoro tri deceniije kasnije, realnost je drugačija.

federalna.ba