videoprilog Lejle Aganović (Dnevnik 2)

Godinu iza nas pamtit ćemo i po uspjehu bh. filma

Uprkos nepostojanju strategija, sistemskog ulaganja i zakonskih okvira koji bi uredili stanje u bh. filmskoj industriji, domaći umjetnici su se u godini iza nas kreativnošću i znanjem borili da priče od važnosti za naše društvo i državu predstave svijetu. Događaj koji je obilježio 2021. te učinio mnoge sretnim i ponosnim bila je pobjeda filma “Kuda ideš, Aida?” na dodjeli nagrada Evropske filmske akademije.

Potresna priča o srebreničkom genocidu najbolji je evropski film u 2021. godini. Trijumf su dodatno potvrdile i nagrade za najbolju rediteljicu te glavnu glumicu. Od četiri ovogodišnje nominacije izostalo je jedino priznanje za najbolji scenarij u kojem je Jasmila Žbanić najbolniji dio bh. historije ispričala kroz vizuru žene suočene s neljudskim izborom u pokušaju spašavanja porodice.

“Posvećujem ovu nagradu ženama Srebrenice, majkama Srebrenice, koje su pokazale kako da razaranje pretvore u ljubav. Nadam se da će ovo potaknuti više ženske solidarnosti i više ženskih perspektiva u filmu, politici i životu”, kazala je Žbanić na ceremoniji dodjele.

A koliko su nam potrebne istina, solidarnost i ženske perspektive, svjedoči i druga strana medalje ove priče. Nakon što je prošao strogu selekciju i ušao na listu pet najboljih stranih ostvarenja u konkurenciji za Oscara, osim pohvala, čestitki i sjajnih recenzija, uspjeh ovog filma bio je još jedan od povoda za buđenje mizoginih i nacionalističkih strasti onih koji genocid negiraju.

“Mislim da je potrebno da se o stvarima priča, da su filmovi jedan od načina da se sve te neke traume koje mi svi nosimo u sebi - ne mislim da će se razriješiti - ali nekako da se stvari stave na svoje mjesto i ono što je Jasmila rekla - mislim da je tačno. Kad se u Srbiji prikaže njen film na televiziji, to će biti početak kraja rata”, navodi reditelj Danis Tanović.

Što se Srbije tiče, za sada je prikazan jedino u Sandžaku, u Novom Pazaru, a zbog predrasude da je riječ o antisrpskoj laži i podvali, put do televizije i kinodvorana drugdje u Srbiji za sada djeluje kao nemoguća misija. S druge strane, uz očekivanu kombinaciju pozitivnih i negativnih reakcija, film je prikazan u programu Radio-televizije Crne Gore.

U 2021. aktivni su bili i drugi, a posebna radost bila je otvoriti Sarajevo Film Festival premijerom “10 u pola” s potpisom Danisa Tanovića.

“Beskrajno uživamo jer to je neka tema o kojoj smo svi uvijek govorili i o kojoj nikad nije snimljeno nešto slično”, istakao je glumac Branko Đurić.

Od lokalne napraviti univerzalnu priču pošlo je za rukom i reditelju Pjeru Žalici. Nakon posljednje klape snimljene prije nekoliko mjeseci, Praznik rada pred publiku dolazi na proljeće. Do tada ćemo saznati i da li je naš adut u trci za Ockara – “Tabija” Igora Drljače - prošao u uži krug za ovo prestižno priznanje.

“Teško je doći konkretno do nominacije bez neke značajne distribucije u SAD-u, ali u svakom slučaju znači dosta u smislu vidljivosti filma na tržištu i za potencijalnu distribuciju u drugim zemljama”, objašnjava producent Adis Đapo.

U 2021. festivalski život počeo je i novi film Adisa Bakrača – “Švedsko srce moje majke”, koji je rađen u koprodukciji sa Federalnom televizijom. Premijeru je u godini iza nas imala i priča snimljena prema motivima svirepog te do detalja planiranog mučenja i ubistva 24-godišnje Arnele Đogić u okolini Olova prije skoro 6 godina. Njeni krvnici osuđeni su na kaznu zatvora od po 40 godina, a film “Tako da ne ostane živa” Faruka Lončarevića opominjuća je priča o mržnji, nasilju i banalnosti zla.

federalna.ba

film