Gasi li se najveća bh. žitnica?
Poljoprivredna proizvodnja u Bosni i Hercegovini propada. Dugogodišnji gubici u proizvodnji, loša agrarna politika i nestabilne vremenske prilike doveli su proizvodnju na rub opstanka. Iz godine u godinu raste broj onih koji od poljoprivrede odustaju. Paradoks je u tome što Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal za razvoj ove privredne grane.
Neusklađenost otkupnih cijena i troškova proizvodnje razlog je što je većina proizvođača s područja Semberije ove godine odustala od velike jesenje sjetve hljebnog žita. Veliki broj njih sijao je, kažu, samo za vlastite potrebe.
„Ova godina je bila skupa. Nekada se znao odnos đubriva i pšenice, sad to nije ni blizu. Nekada je 120 kg pšenice bilo 100 kg đubriva, a sada treba 300-400 kg pšenice za 100 kg đubriva. Tu teško i ulagati“, govori proizvođač Mika Meltić.
Godinu su otpočetka pratili problemi u proizvodnji - od enormnih količina padavina do ekstremnih suša, te bolesti na farmama, gubitaka i naposljetku mizerne otkupne cijene.
„Pitanje je kako ćemo dočekati 2024. godinu, da uđemo spremni s bilo kakvom proizvodnjom kad je svinjska kuga uništila 40.000 svinja u Semberiji, da je cijena pšenice tako mala da jedna kifla vrijedi kao kilogram pšenice, da proizvođači mlijeka litar mlijeka daju jeftinije od litra surutke“, ističe Savo Bakajlić, predsjednik Asocijacije poljoprivrednih udruženja BiH.
Posebnno ugrožen je mljekarski sektor. Otkupna cijena mlijeka od 85 feninga najniža je u regionu i nedovoljna da pokrije troškove proizvodnje. Istovremeno, kasne i podsticaji te je opstanak mljekarskog sektora ugožen.
„Zadnjih nekoliko godina ide sve lošije. Obećano nam je bilo da ne ide premija na 30-35 feninga - što smo mi poljoprivrednici tražili - nego 25 feninga po litru, a biće 500 KM po grlu. Na to smo pristali, međutim, onda su smanjili na 300 maraka i sad nismo sigurni da li će i dalje padati i da li ćemo išta dobiti“, kaže proizvođač Petar Dragojlović.
„Prave nam problem s alfatoksinom i podsticajima, a domaća proizvodnja je već uništena zbog neravnomjerne podjele podsticaja i uvozničkog lobija. Teško da imamo mladih ljudi koji će ostati ovdje da rade“, dodaje proizvođač Radenko Arsenović.
Proizvođači su sada pod velikim pritiskom uvoza što predstavlja nelojalnu konkurenciju. Zaštite domaće proizvodnje nema, a ni entitetsko ministarstvo, kažu ratari, ne nudi „slamku spasa“. Proizvodnja je sve manja, a uvoz sve veći. Ceh bi, navode, na kraju mogli platiti građani.
federalna.ba